Trojica moćnih poslovnih ljudi – dva Amerikanca i jedan Rus – bili su prošlog mjeseca nadvijeni nad laptopom u Majami Biču, navodno kako bi skovali plan za okončanje dugog i smrtonosnog rata Rusije s Ukrajinom.
Ali, stvarne razmjere njihovog projekta bili su daleko veće, otkrivaju izvori upoznati s razgovorima. U tajnosti se, naime, pripremao teren za izvlačenje ruske ekonomije vrijedne dvije hiljade milijardi dolara iz izolacije, pri čemu bi američke firme prve stale u red i pretekle evropske konkurente u ubiranju plodova, piše „Volstrit žurnal“ (The Wall Street Journal – WSJ).
Na svom imanju uz obalu, milijarder i mogul u svijetu nekretnina Stiv Vitkof, koji je postao specijalni izaslanik predsjednika Donalda Trampa, ugostio je Kirila Dmitrijeva, čelnika ruskog državnog investicionog fonda i pregovarača kojeg je lično odabrao Vladimir Putin.
Upravo je Dmitrijev uveliko oblikovao dokument koji su pregledali. Sastanku se pridružio i Džared Kušner, predsjednikov zet, koji je stigao iz svog obližnjeg doma na ostrvu poznatom kao „Bunker za milijardere“, piše WSJ, a prenosi Index.hr.
Dmitrijev je gurao plan prema kojem bi američke firme iskoristile oko 300 milijardi dolara imovine ruske centralne banke, zamrznute u Evropi, za zajedničke američko-ruske investicione projekte i obnovu Ukrajine pod vođstvom Sjedinjenih Država. Američke i ruske kompanije mogle bi se udružiti u eksploataciji ogromnog mineralnog bogatstva na Arktiku.
Dmitrijev je mjesecima tvrdio da nema granica onome što bi dva dugogodišnja suparnika mogla postići: njihove svemirske industrije mogle bi čak sprovesti zajedničku misiju na Mars uz pomoć kompanije SpaceX Ilona Maska.
Za Kremlj su ovi razgovori bili vrhunac strategije osmišljene još prije Trampove inauguracije, s ciljem da se zaobiđe tradicionalni američki bezbjednosni aparat i uvjeri administraciju da Rusiju ne doživljava kao vojnu prijetnju, već kao zemlju velikih poslovnih prilika.
Nudeći poslove vrijedne milijarde dolara u energetici i rijetkim zemnim metalima, Moskva je planirala da prekroji ekonomsku kartu Evrope i istovremeno zabije klin između Amerike i njenih tradicionalnih saveznika.
U Vitkofu, Trampovom dugogodišnjem partneru za golf, i Kušneru, čiji je investicioni fond Affinity Partners privukao milijarde od arapskih monarhija, Dmitrijev je pronašao idealne sagovornike. Obojica su dijelila Trampov pragmatičan pristup geopolitici, koji se može sažeti u jednoj rečenici: granice su manje važne od posla.
„Rusija ima toliko ogromnih resursa, velika prostranstva zemlje“, rekao je Vitkof za WSJ, opisujući svoju viziju poslovnog partnerstva Rusije, Ukrajine i Amerike. „Ako sve to pokrenemo, i svi napreduju i svi su dio toga, i postoji korist za sve, to će prirodno biti bedem protiv budućih sukoba. Jer svi prosperiraju.“
Kada je verzija plana od 28 tačaka procurjela u javnost ranije ovog mjeseca, izazvala je burne reakcije. Lideri u Evropi i Ukrajini žalili su se da plan uglavnom odražava ruske stavove i gazi gotovo sve crvene linije Kijeva.
Uvjeravanja američke administracije da plan nije konačan nisu ih umirila, jer su strahovali da se Rusija, nakon nasilnog prekrajanja evropskih granica, sada nagrađuje unosnim poslovnim prilikama.
Dok su se zapadni lideri ove sedmice sastali kako bi razmotrili plan, poljski premijer Donald Tusk ponudio je sažet komentar: „Znamo da se ovdje ne radi o miru. Radi se o poslu.“
Za mnoge u Trampovoj Bijeloj kući, to spajanje biznisa i geopolitike upravo je prednost, a ne mana. Ključni predsjednički savjetnici vide priliku da američki investitori zgrabe lukrativne poslove u novoj, poslijeratnoj Rusiji i postanu komercijalni garanti mira.
U razgovorima s Vitkofom i Kušnerom, Rusija je jasno dala do znanja da bi radije da u zemlju uđu američke firme nego konkurenti iz evropskih država čiji su lideri „loše govorili“ o mirovnim naporima. „To je Trampova ‘Umjetnost dogovora’ da kaže: ‘Gledajte, ja ovo rješavam i postoje ogromne ekonomske koristi za Ameriku, zar ne?'“, rekao je jedan od upućenih izvora, prenosi WSJ.
Istorija će pokazati je li Putin prihvatio ovaj pristup kako bi zaista okončao rat ili je to samo trik da umiri SAD dok produbljuje sukob za koji vjeruje da ga mora dobiti. Znak da bi mogao biti ozbiljan jeste činjenica da su neki od njegovih najbližih prijatelja, sankcionisani milijarderi iz Sankt Peterburga – Genadij Timčenko, Jurij Kovalčuk i braća Rotenberg – poslali predstavnike na tihe sastanke s američkim kompanijama, kako bi istražili poslove u rudarstvu i energetici. To uključuje i oživljavanje gigantskog gasovoda Sjeverni tok, koji je pod sankcijama EU.
Ranije ove godine, Exxon Mobil sastao se s najvećom ruskom državnom energetskom kompanijom Rosneftom, kako bi razgovarali o povratku na masivni gasni projekat Sahalin, ako Moskva i Vašington daju zeleno svjetlo. Istovremeno, grupa poslovnih ljudi bliskih Trampovoj administraciji nastojala je da se pozicionira kao nova ekonomska spona između SAD i Rusije.
Gentri Bič, prijatelj Donalda Trampa mlađeg, bio je u pregovorima o sticanju udjela u ruskom arktičkom gasnom projektu ako sankcije budu ukinute. Drugi Trampov donator, Stiven P. Linč, platio je 600.000 dolara lobisti bliskom Trampu mlađem, kako bi mu pomogao da dobije dozvolu za kupovinu gasovoda Sjeverni tok 2.
Nema dokaza da je Vitkof bio upoznat s tim naporima. Osoba upoznata s njegovim razmišljanjem tvrdi da je izaslanik uvjeren kako bi bilo kakvo rješenje s Rusijom koristilo Americi u cjelini, a ne samo nekolicini investitora, piše WSJ.
Vitkof, koji ove godine nije putovao u Ukrajinu, sljedeće sedmice će po šesti put posjetiti Rusiju i ponovo se sastati s Putinom. Insistira na tome da ne favorizuje nikoga. „Ukrajinci su se herojski borili za svoju nezavisnost“, rekao je, dodavši kako je ukrajinskim zvaničnicima pokušao približiti ideju da se vojnici razoružaju kako bi zarađivali plate na nivou Silicijumske doline upravljajući američkim AI data centrima.
„Sada je vrijeme da se diplomatijom konsoliduje ono što su postigli“, poručio je.
Iz Bijele kuće su poručili da administracija prikuplja informacije s obje strane. „Trampova administracija prikupljala je informacije od Ukrajinaca i Rusa kako bi formulisala mirovni sporazum koji može zaustaviti ubijanje i okončati ovaj rat“, rekla je portparolka Ana Keli.
„Kao što je predsjednik rekao, njegov tim za državnu bezbjednost postigao je veliki napredak tokom prošle sedmice, a sporazum će se nastaviti dorađivati.“
Dok je Vitkof devet mjeseci vodio razgovore s Dmitrijevom, neke agencije unutar Trampove administracije imale su ograničen uvid u njegove dogovore s Moskvom.
CIA, koja tradicionalno vodi razmjene zarobljenika, nije bila u potpunosti obaviještena o planiranoj razmjeni. Karijerni zvaničnici u Ministarstvu finansija o detaljima Vitkofovih sastanaka povremeno su saznavali od svojih britanskih kolega.
Čak je i Trampov specijalni izaslanik za Ukrajinu, general Kit Kelog, bio gotovo potpuno isključen iz ozbiljnih razgovora, pa je prošle sedmice najavio odlazak iz vlade.
Slika koja se stvara je izvanredna priča o poslovnim liderima koji djeluju izvan tradicionalnih diplomatskih okvira kako bi mirovni sporazum zacementirali poslovnim dogovorima. Sve je kulminiralo samitom na Aljasci 15. avgusta, koji se raspao gotovo čim je počeo. Putin je održao dugo istorijsko predavanje, nakon čega su dvije strane otkazale ostatak sastanka. Vitkof je ostao optimističan, nadajući se da će se razgovori uskoro ubrzati.
U oktobru je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski doputovao u Vašington, nadajući se da će osigurati krstareće rakete Tomahavk. Ali, Trump je dan ranije razgovarao s Putinom i odlučio da ne isporuči oružje. Umjesto toga, Vitkof je podstakao Ukrajince na drugačiji pristup: predložio im je da od Trampa zatraže desetogodišnje izuzeće od carina, što bi, prema njemu, osnažilo njihovu ekonomiju.
„Ja sam u poslu rješavanja dogovora. Zato sam ovdje“, rekao je za WSJ. „Nastavljamo da kucamo na vrata i da smišljamo ideje.“
