U liturgijskoj besjedi Visokopreosvećeni Mitropolit dabrobosanski g. Hrizostom je blagoslovio ovaj Svetozlatoustovski sabor, istakavši da je Sveti Jovan Zlatousti svojim karakterom i svetim životom, podvigom, svojim mučeništvom i svojom riječju pokazao da je jedan od najvećih jeraraha Crkve. Služeći Liturgiju Svetog Jovana Zlatoustog, koju je on napisao, odnosno, malo preradio i prilagodio, mi se svakoga dana sjećamo ovog velikog jerarha koji, kako je kazao Vladika, nije bio samo misaoni gorostas već je bio Duhom Svetim nadahnuti propovjednik, tumač riječi Božije zapisane u Starom i Novom zavjetu.
„Tumačio je volju Božiju, ali istovremeno je bio jedan veliki reformator Crkve Božije u ono vrijeme, i zbog toga je mučenički postradao. Tražio je od hrišćanske zajednice jedan duhovni preporod, ali da počne prije svega od Crkve Božije, pa onda od cara, carice i cijelog naroda Božijeg.“
Mitropolit dabrobosanski g. Hrizostom zablagodario je Visokopreosvećenom Mitropolitu crnogorsko-primorskom Joanikiju na ljubavi, dolasku i blagoslovu da zajedno služe povodom praznika i u čast njegovog imendana:
„Da zajedno slavimo Boga koji je na čudesan način ustrojio priziv Božiji, jer čudo je Božije kako Bog na čudesan način, nama neshvatljiv i nepojmljiv, priziva nekoga u službu Božiju: svešteničku, arhijerejsku, đakonsku… Blagodarim Bogu da je upravo svojim čudesnim načinom mene izabrao da budem NJegov sluga, ali posebno što nosim ime, bolje reći nadimak Svetoga Jovana Zlatoustoga. Takođe, blagodarim Bogu jer je to bio NJegov blagoslov i moja molitva.“
Potom se sabranima obratio Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, koji je čestitajući imendan Mitropolitu Hrizostomu poželio da mu Sveti Jovan Zlatousti bude nebeski pokrovitelj, da ga rukovodi u sve dane života njegovoga kao što je to činio i do sada.
Govoreći o Svetom Jovanu Zlatoustom, Mitropolit Joanikije je iz njegovog prebogatog žitija izdvojio knjigu o sveštenstvu, ocijenivši da je to nešto najljepše napisano o svešteničkoj službi:
„Sveti Jovan Zlatousti govori da je sveštenička služba, koju mi vršimo ovdje na zemlji, toliko uzvišena Božjom milošću i blagodaću da je ona veća i od anđelske i da sveštenicima Gospodnjim, dokle vrše Svetu evharistiju, i anđeli saslužuju. Jer Gospod Isus Hristos, kao Vječni arhijerej, nije postao ni anđeo, ni arhanđeo, nego je postao čovjek, ne gubeći i ne umanjujući ništa od svoga božanstva. Ali se toliko smirio radi nas ljudi i našega spasenja, da prihvati naše tijelo i prirodu i da nam bude Vječni arhijerej i prvosveštenik. I da nas učini svojim saslužiteljima.“
Osvrnuvši se na Gospodnje riječi da je pravi, istinski pastir onaj koji se žrtvuje za svoje stado, a ne kao najamnici koji čim vide vuka bježe i prepuste svoje stado da ih vuci razgrabe i pokolju, Mitropolit je naglasio da su se ove riječi odnosile na Svetoga Jovana Zlatoustog koji je uzor svakom sveštenoslužitelju, a posebno arhijerejima:
„On je veliki tumač Svetoga pisma, čovjek svetoga života i plamena duha. A čovjek koji je Duhom Božijim ispunjen, on uvijek izaziva i neke promjene, pa čak i potrese, to se tako događa, ali to sve izlazi na dobro. Sveti Jovan Zlatoust djelovao je i u vrijeme svoga zemaljskoga života za unapređenje crkvenoga života, za spasenje hrišćana, sve je htio da sabere u Crkvu Božiju i da privede u naručje Hristovo. Da sve sjedini sa Hristom, da sve obuče u Hrista. Naravno u ovome svijetu, gdje su grešni ljudi, imao je mnogo otpora i mnogo je postradao.“
Zaključivši da se ove riječi Božije da se pastir žrtvuje za svoje stado, za razliku od najamnika, odnose i na Svetoga Jovana Zlatoustoga, Arhiepiskop cetinjski je naglasio da je naša radost da i u Mitropolitu Hrizostomu imamo takav primjer žrtve za svoje stado:
„I to nijesu ppazne riječe, jer ću to da posvjedočim onim što sam vidio. Kada je mučenička Krajina postradala i kada je narod bio rastjeran, raseljen, morao je da izbjegne privremeno i Mitropolit Hrizostom, kao što su mnogi drugi izbjegli, ali čim je bila prilika on se vratio na zgarišta da potraži razasuto stado i da ga opet sabere. Da svima koji mogu da se vrate i koji žele da se vrate da primjer i da ih tamo dočeka i ohrabri.“
Ono što je na Vladiku Joanikija ostavilo najveći utisak je to što Mitropolit Hrizostom u svim tim neprilikama, nesrećama, lomovima, nije padao u očajanje, već je uvijek bio vedar, unosio je optimizam i imao toliko duhovne sile i snage ne samo da se vrati, nego i da obnovi Krajinu, da obnovi Bihaćko-petrovačku eparhiju, da obnovi hramove, da obnovi zajedništvo i vrati narod, koliko je to bilo moguće.
„Davao je volje narodu da se bori i da obnavlja svoje svetinje, da obnavlja hramove i da čuva i svoju istoriju, i svoju tradiciju, i svoju kulturu, i svoj jezik, svoj identitet. To je činio naša dragi Vladika Hrizostom tada kada je bilo najpotrebnije, a onda ga je Crkva Božija slala na druge i uvijek ne lake, nego izuzetno izazovne i teške dužnosti“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski.
Istakavši da sada ovdje Vladika Hrizostom ima veliku zajednicu, hramove, svetinje, da ima podršku i od sveštenstva i naroda, naglasio je da je on prošao jedan trnoviti put i sve podnosio sa radošću znajući da ide stopama Hristovim i stopama Svetoga Jovana Zlatoustoga, koji mu je bio na pomoći. Posebno je naglasio izuzetno besjedništvo Mitropolita dabrobosanskog g. Hrizostoma, koje iako nije na nivou Svetoga Jovana, ide tim putem:
„On propovjeda isto Jevanđelje kao i Sveti Jovan Zlatoust, njegov nebeski pokrovitelj, on ga nadahnjuje da svetu vjeru pravoslavnu nasađuje u srca vjernih. A ona je izvor života, ona je radost vječna, ona je Božija milost i blagodat koja se nastanjuje u srcima ljudi. I on radi isto ono što je radio i Sveti Jovan Zlatoust da svoju pastvu, svoj narod, sve gleda da sabere u dom Božiji, da ih sve privede u naručje Hristovo, da ih sve obuče u Hrista Isusa Gospoda našega, da ih sve učini saslužiteljima Hristovim – Hrista Vječnog arhijereja.“
Pojasnio je da smo svi mi hrišćani, dublje gledano, saslužitelji Hristovi te da na svetim bogosluženjima, naročito na Liturgiji Svetoga Jovana Zlatoustoga, i sveštenstvo u oltaru i narod u hramu, svi pjevamo Gospodu i iznosimo Mu blagodarnost i hvalu:
„Proslavljamo NJegovo sveto ime i na sve nas se podjednako izliva Božja blagodat, s tim što sveštenici imaju tu blagodat da vrše Svete tajne. Ali se svi istim Hristom pričešćujemo i sjedinjujemo se sa NJime, nema nikave razlike od pričešća kojim se pričešćuju sveštenici u oltaru i narod u hramu. Svi se sjedinjujemo sa Hristom i pošto učestvujemo u Svetoj službi Božijoj, mi svi i saslužujemo Hristu Gospodu. Takva je uzvišena sveštenička služba koju je naš dragi Mitropolit Hrizostom zavolio i kojoj je stremio, ne radi ljudske slave, nego radi slave Božije i Carstva nebeskog“, kazao je NJegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i još jednom zablagodario Visokopreosvećenom Mitropolitu dabrobosanskom Hrizostomu:
„Hvala vam na vašoj ljubavi, posebno vam hvala na vašem velikom djelu, na vašoj istrajnosti u ovoj svetoj službi, naročito vam hvala što ste uvijek unosili optimizam, vedrinu i radost. I kada nije bilo vrijeme radosti, vi ste nosili onu radost koju Gospod Isus Hristos daje svojim sveštenoslužiteljima i silu da prebrodite sva iskušenja. Neka vas Gospod krijepi u vašoj svetoj službi, neka vam daruje dobro zdravlje i zamah, kao i do sada i još više da služite Gospodu i da idete stopama Svetoga Jovana Zlatoustoga, koji da vam bude na pomoći u sve dane života vašega. Na mnoga ljeta imendan!“
