Napisao je mnoga djela, kao i liturgiju, a nadimak Zlatousti dobio je zbog svojih retoričkih sposobnosti. Jovan Zlatousti rođen je u Antiohiji 347. godine.
Uz blagoslov apostola, zamonašio se po smrti roditelja. Kao đakon napisao je čuveno djelo „O sveštenstvu“, a kao sveštenik posvetio se propovedničkoj službi. Godine 397. izabran je za carigradskog episkopa, u Istočnom rimskom carstvu. Iza njega ostala su dragocena djela besjeda i tumačenja Starog zavjeta, sveta liturgija koja po njemu nosi ime.
Bio je veliki borac protiv jeretika, zbog čega je prognan u mjesto Koman u Jermeniji, gde je umro na Krstovdan 407. godine. Njegove svete mošti prenete su u Carigrad 438. godine, 1204. u Rim, a osam jvekova kasnije ponovo u današnji Istanbul. Ubraja se u Sveta tri jerarha, koji se, po novom kalendaru, praznuju 12. februara.
Smatra se jednim od najučenijih svetitelja, pa se veruje da na današnji dan valja pročitati makar dio neke knjige.
Po običajnom kalendaru, žene danas ne bi trebalo da u ruke uzimaju vunicu, konac ili igle. Sveti Jovan Zlatousti se slavi i kao krsna slava.
