U ambijentu tipično crnogorske sitničave birokratije i loših pa još lošijih državnih odluka, Crna Gora je, nečujno i bez trunke samosvijesti, odlučila da uvede vize za one strance koji su godinama bili najodaniji posjetioci našeg primorja.
Prvo Turci koji su trebali da budu Azejberdžanci, a potom uskoro Rusi i Bjelorusi. Malo zatim Kinezi, Kazahstanci i svi oni kojima su naši gradovi postali izbor za ljetnji odmor, svojevrsna utočišta slanog vazduha i blagih večeri.
Od idućeg ljeta će se pred našim konzulatima svi pobrojani naći ne kao gosti već kao aplikanti.
U toj potezu, lišenom promišljanja, nešto se duboko zabrinjavajuće dešava – volja vlasti da za trenutni politički utisak napredovanja žrtvuje dugoročnu ekonomsku stabilnost zemlje a naročito blisku ekonomsku budućnost svog primorja, naročito Boke.
Zna se da je svaka ozbiljna agencija već mjesecima u poslu, aranžmani su skrojeni, kapare možda i uplaćene, a prognoze i očekivanja, koji čine živu supstancu turizma, nisu mala. Sada, mogu reći pred sam početak sezone, država uvodi nove režime putovanja, dodatne barijere i provjere, i namjerno zaboravlja da su ti isti redovni gosti, njihova brojnost i njihova potrošnja – održavali ekonomiju pa u jednom trenutku i život u našim primorskim mjestima i onda kada drugi nisu imali interesa za nas
Najporaznije u svemu nisu same najave i odluke već način na koji se donese – bez prethodne analize, bez pravljenja adekvatnih računa, bez ijednih pregovora naših EU komesara na evropskoj sceni.
Mutavo, bez znanja a za nas sa primorja skupo i neizdrživo.
Avio linije nisu adekvatno razvijene, aerodromi i država nisu uspjeli da organizuju dolaske dovoljnog broja tzv low cost kompanija bez kojih gosti iz zapadne Evrope neće doći idućeg ljeta, makar ne u broju koji će zamijeniti one koji zbog viza neće doći. Da ne govorim da će vizni režim koji se najavljuje i onaj koji će nedvosmisleno stići prije iduće sezone napraviti problem i na tržištu radne snage, što je problem plus. Opet, malo koga to zanima.
Niko nije iznio procjenu gubitaka, niko nije objasnio hotelijerima i ugostiteljima zašto bi upravo oni trebalo da plate cijenu političke improvizacije koja se prečesto ponavlja!
Ovakva vlast kao da vjeruje da će turisti, opijeni našim pejzažima, plažama i morem sinjim, strpljivo prelaziti sve nove administrativne barijere.
Istina je mnogo ružnija – turisti će uvijek ići tamo gdje ih čekaju raširene ruke, a ne gomila formulara i viznih barijera.
U današnjoj Crnoj Gori se nameće zaključak da je planiranje postalo veliki luksuz, a smisao, kad ga ima, nepotreban teret, višak koji izbegavamo.
Ipak, cijena diletantizma, ili pristojnije – ove nepromišljenosti neće biti mala ni simbolična. Biće paprena, kao i vize koje smo tako olako nametnuli.
Kad se na kraju idućeg ljeta Bokelji zapitaju gdje su nestale gužve, u onom kratkom špicu sezone, u gradskoj marini i gdje da pronađemo onu živost koju samo strani turisti donose, možda ćemo morati konačno da priznamo, istina opet kasno, da su oni koje smo birali na izborima zaključali vrata sopstvene kuće po paprenoj cijeni.
