Tačijev advokat Luka Mišetić pročitao je sažetak njegove ranije pisane izjave u kojoj kaže da je „Tači bio politička ličnost bez vojnog uticaja“ i da je „nepravedno da se Tačiju bilo šta pripisuje“.
Tako je samo nastavio niz svjedočenja američkih diplomata, među kojima su bili Kristofer Hil i Džejms Rubin, koji su tvrdili da se Tači ni za šta nije pitao, da OVK nije imala hijerarhiju i da nisu čuli za ubistva.
Klark je govorio da je poslije „ubistva porodice Jašari“, što je zapravo bila antiteroristička akcija srpske policije, osmislio plan da se ide na vazdušni napad na Srbiju, a postojala je i opcija kopnene invazije.
Klark je rekao da je, tokom pregovora u Dejtonu, tadašnji predsjednik SAD Džordž Buš poručio „Slobodanu Miloševiću da mora da se prekine nasilje nad Albancima, ili će SAD odgovoriti na to vojnom silom“.
„Milošević je rekao – o tome nećemo da razgovaramo, to je moja država i moj problem“, rekao je Klark prepričavajući šta je njemu i Ričardu Holbruku rekao predsjednik Slobodan Milošević kada su ga pitali za „nasilje nad Albancima“.
Pričao je o „etničkom čišćenju“ oko 400.000 Albanaca koji su bili u šumama.
Nije vidio, naveo je, tzv. OVK, „oni nisu imali audio veze ni hijerarhiju“. Kako je tvrdio, „nije bilo dvije strane u obračunu“.
Istakao je da je razgovarao sa srpskim generalima o povlačenju srpskih snaga. Oni su mu govorili da su na terenu albanske terorističke grupe i pokazali su mu gdje se nalaze grupe Albanaca.
„Znamo mi kako da izađemo na kraj sa Albancima, oni su ubice, rekao mi je Milošević“, svjedočio je Klark.
Ponavljao je da nije bilo strukture tzv. OVK već su se „ljudi okupljali“.
Srbi su mu, kako je rekao, govorili da su OVK teroristi, ali „mi smo ih na terenu vidjeli kao ljude koji su htjeli da zaštite porodice“.
„Sa Tačijem sam se sastao prije napada. On je dobro izgledao, mlad, bolje ošišan, odjeven. Govorio je njemački, ne toliko engleski. Živio je u Švajcarskoj. On nije bio vojni komandat. Nije imao pojma o tome šta se dešava. Pitao sam ga gdje treba da gađamo, ali ništa nije rekao, nije znao“, istakao je Klark.
Govorio je, u stilu lošeg scenarija iz Holivuda, da je Tači na jednom od sastanaka stajao sam, a da su komandanti tzv. OVK bili na drugoj strani.
Inače, optužnica, u 10 tačaka, tereti Tačija, Veseljija, Seljimija i Krasnićija za progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, prisilni nestanak, mučenje – dve tačke i ubistva u 42 nelegalna pritvora tzv. OVK na Kosovu i Metohiji i u Albaniji nad približno 407 pritvorenika, od kojih je najmanje 102 ubijeno, od marta 1998. do septembra 1999. godine. Kao saučesnici u zločinačkom udruženju, u optužnici su navedeni i oficiri tzv. OVK: Azem Sulja, Ljah Brahimaj, Fatmir Ljimaj, Sulejman Seljimi, Rustem Mustafa, Šukri Buja, Ljatif Gaši i Sabit Geci.
