Proizvođači ne odustaju od zahtjeva za većim subvencijama i ukidanju dažbina, što imaju njihove kolege u regionu
Privremeni problem sa viškom mliječnih proizvoda i kod proizvođača, prerađivača i trgovaca biće riješen tako što će u trgovinama narednih dana biti smanjene cijene domaćih proizvoda, na štetu prerađivača i trgovaca, dok će jedan dio pokušati da izvezu. Dugoročnog rješenja o povećanju subvencija i ukidanju ili smanjenju poreza poljoprivrednicima, po ugledu na zemlje regiona i EU, i dalje nema pa će poljoprivrednici još par dana čekati odgovore ministarstava poljoprivrede i finansija i iz kabineta premijera prije nego što krenu na protest pred zgradu Vlade.
To su rezultati pregovora koji su protekla dva dana vođeni između poljoprivrednih proizvođača, prerađivača – mljekara, trgovačkih lanaca i Ministarstva poljoprivrede.
Predsjednik odbora poljoprivrede i prehrambene industrije u Privrednoj komori Milutin Đuranović kazao je “Vijestima” da su zaključili da se trenutni višak mliječnih proizvoda na tržištu najlakše može riješiti kroz veću prodaju kiselo-mliječnih prerađevina, odnosno jogurta.
“Sa trgovačkim lancima, od čega je ‘Voli’ već počeo da primjenjuje, dogovorili smo da litar domaćeg jogurta košta 0,99 eura, a pakovanje od litar i po 1,39 eura. Mljekare su svoj dio prihoda smanjile za 50 odsto, takođe i trgovci svoju maržu za toliko. Ove cijene bi trebalo da traju do kraja oktobra i vjerujem da ćemo u tom periodu riješiti trenutnog viška mliječnih proizvoda i normalizovati otkup mlijeka od farmera”, kazao je Đuranović “Vijestima”.
On je naveo da se višak mliječnih proizvoda dominantno pojavio kod jedne mljekare, koja je na nekoliko dana obustavila otkup mlijeka od farmera, dok je kod drugih mljekara bila manjeg viška i oni ili su malo smanjili otkup ili nisu uopšte.
Đuranović kaže da se višak domaćih mliječnih proizvoda na tržištu pojavio iz više razloga – povećanja uvoza, nemogućnosti da domaći proizvodi budu konkurentni pred uvoznim, ali i zbog toga što je došlo do sezonskog povećanja proizvodnje mlijeka kod dijela farmera.
Podaci Monstat pokazuju da je Crna Gora za period januar – avgust uvezla mliječnih proizvoda za 72 miliona eura, što je za šest miliona ili 9,4 odsto više nego u istom periodu prošle godine.
Ukupne premije za proizvodnju mlijeka u agrobudžetu Vlade za ovu godinu iznose 4,5 miliona eura, odnosno za najbolji kvalitet i količinu farmer u najboljem slučaju može da dobije najviše 20 centi po litru kao podršku države.
Đuranović kaže da je količinski uvoz mliječnih proizvoda za 8,1 odsto veći nego prošle godine.
Na pitanje da li je tačno da proizvođači iz regiona imaju podršku svojih država za izvoz mlijeka zbog čega im znatno može biti jeftinije, Đuraković kaže da je to teško dokazati ali da je činjenica da su neki od tih uvoznih proizvoda jeftiniji u Crnoj Gori nego u maloprodaji država iz kojih dolaze.
“Ne može proizvođač u Crnoj Gori, zbog prirodnih karakteristika, da bude konkurentan proizvođaču iz Vojvodine ili Šumadije, jer ima veće troškove zbog teže proizvodnje stočne hrane. Smatram da su opravdani zahtjevi farmera da im se povećaju subvencije i druge vrste pomoći, koje već imaju farmeri u regionu, bez toga ne mogu biti konkurentni. Ako bude veća pomoć države onda i cijene domaćeg proizvoda mogu biti niže i parirati ovim uvoznim. Na primjer, uvoz hrane je milijardu eura, a direktne subvencije poljoprivrednim proizvođačima iznose 30 miliona. Ne može na taj način smanjiti deficit”, kazao je Đuranović.
On je naveo i da CEFTA (regionalni sporazum o slobodnoj trgovini) daje mogućnost državama da u slučaju vanrednih okolnosti kroz četiri mjere mogu da ograniče uvoz prehrambenih proizvoda, uvedu zaštitne carine ili odobre dodatnu podršku kako bi zaštitili domaće proizvođače, ali i da Crna Gora za proteklih 19 godina nijednom nije koristila te mjere.
“Svježi primjeri su da je Moldavija ograničila uvoz šećera da bi zaštitila domaće proizvođače. Srbija je nekoliko puta donosila slične mjere, a u maju je ograničila i uvoz mliječnih proizvoda. Dakle, takve mogućnosti postoje kada imate ovakve vanredne situacije i poremećaje na tržištu, ali ih mi ne koristimo. Svuda u regionu i članicama EU država je ta koja rješava probleme sa viškovima poljoprivrednih proizvoda”, naveo je Đuranović.
On kaže da je prošle godine zbog kju groznice uginuo značajan broj muznih goveda koji su bili dominantno u zoni jednog ili dva otkupljivača.
“Oni su skoro istovremeno nabavili nova muzna grla, i oni su sada došli na puno mliječnost, što je uticalo na rast proizvodnje u ovom periodu. Takođe dio goveda na farmama zbog klimatskih uslova je i dalje na ishrani travom, a ne sijenom, što utiče na veću proizvodnju mlijeka”, kazao je Đuranović.
On navodi da je dugoročno rješenje veća podrška države, ako se želi zadržati domaća proizvodnja hrane.
Podaci prošlogodišnjeg popisa poljoprivrede u odnosu na 2010. godinu pokazuju da je broj poljoprivrednih gazdinstava smanjen sa 38 na 26 hiljada ili za 31 odsto, da je broj goveda smanjen za 14 odsto, ovaca za 26 odsto, koza za 18 odsto,.. dok jedino pozitivni rezultati postoje kod svinjogojstva i živinarstva.
Predsjednik Poljoprivrednog klastera Crne Gore Boško Miličić kazao je “Vijestima” da su razgovarali sa predstavnicima Ministarstva poljoprivrede oko glavnog zahtjeva za povećanjem premija za poljoprivredu, ukidanjem akciza na gorivo koje se koristi u poljoprivredi, povećanju povrata PDV-a, oslobođenju ili umanjenju raznih drugih dažbina.
“Sve je to ono što poljoprivrednici imaju u susjednim ili zemljama EU. Kako da naši proizvodi uz to budu konkurentni sa njihovim? Mi smo zbog toga organizovali protest upozorenja u Nikšiću i najavili protest pred Vladom. Odgovor iz Ministarstva poljoprivrede je da oni u načelu podržavaju naše zahtjeve, ali da na njih ne mogu odgovoriti jer količina novca za agrobudžet zavisi od Ministarstva finansija. Pisali smo i ministru finansija, ali nismo dobili odgovore evo dva dana. Još od prošle godine tražimo sastanak sa premijerom, nisu nam odgovorili”, kazao je Miličić.
On navodi da su statistički podaci o poljoprivredi – povećanju uvoza, smanjenju proizvodnje porazni, i da će biti još gori ako ne bude značajnije podrške države.
“Ništa što tražimo nije nerealno, svi u okruženju to imaju. Na primjer, za potrebe moje farme platim preko četiri hiljade eura samo za PDV, dok su subvencije znatno manje. Crnogorska poljoprivreda se nalazi u jednoj prelomnoj fazi i jednostavno nam treba odluka države da li oni žele da imamo domaću proizvodnju hrane ili ne. Ne koristimo mjere iz CEFTA koje možemo da imamo za pomaganje svoje proizvodnje. Predlog budžeta za narednu godinu se sada pravi. Ako se u narednih nekoliko dana ništa ne desi u vezi s ispunjenjem naših zahtjeva, sigurno nećemo odustati od našeg protesta pred zgradom Vlade”, naveo je Miličić.
“Vijesti” još od prošle sedmice očekuju odgovore iz ovog Ministarstva na pitanja da li je realno očekivano povećanje subvencija za poljoprivredu i ostalih zahtjeva.
Iznos direktnih subvencija poljoprivredi u Crnoj Gori iznosi oko 0,8 odsto državnog budžeta, dok je u zemljama u okruženju i EU to minimalno pet odsto.
Predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore Milko Živković kazao je “Vijestima” da je situacija u stočarstvu na sjeveru veoma loša i da mučenje traje već 30 godina.
“Ako se ovako nastavi, ostaćemo i bez ovo malo proizvodnje što sada imamo i bez crnogorskih sela. Uvozni lobiji nas guše i bez značajnije podrške države ne možemo biti konkurentni tim cijenama. Ne može podrška od manje od jedan odsto budžeta da se nosi sa podrškama od pet odsto budžeta. Udruženi smo u klaster poljoprivrede i još par dana ćemo četi odgovor iz Vlade na naše zahtjeve. Ostavljeni smo pred izbor da odustanemo od bavljenja ovim poslom ili da se radikalno borimo za svoja prava da opstanemo”, kazao je Živković.
Prije tri dana farmer iz Kličeva kod Nikšića morao je da prospe tri tone mlijeka, jer ga je njegov otkupljivač obavijestio da obustavlja otkup mlijeka. Dio javnosti je kritikovao poljoprivrednika što je prosuo mlijeko, a nije ga donirao.
Đuranović navodi da zakon zabranjuje stavljanje u promet svježeg mlijeka zbog rizika po zdavlje jer je lako kvarljiva roba.
“Farmer mora da muze krave dva puta dnevno iako u tom trenutku nema kome da proda mlijeko. Ako otkupljivač zbog viška mlijeka na svojim zalihama otkaže otkup, farmer nema mnogo izbora, naručito ako je riječ o većoj količini. Većina farmera nema mogućnost čuvanja na duži period niti prerade tolike količine mlijeka, a mora posude u kojima ga drži da oslobodi da sljedeću mužu. Može jedan dio da iskoristi za prihranu teladi ako ih ima, ali većinu mora da uništi zbog opasnosti od kvarenja”, kazao je Đuranović.
