Razlike svuda i među svima postoje, ali ih treba tolerisati, nekada i zanemariti i fokusirati se na sličnosti i ono što nas sve povezuje kao ljude. To u razgovoru za “Vijesti” ističe nerezidentni, opunomoćeni ambasador Finske u Crnoj Gori Niklas Lindkvist.
“Sve u svemu, ne vidim neku veliku razliku između Zapadnog Balkana i Evrope. U tom kontekstu, iskreno se nadam da ćemo uskoro moći i zvanično da poželimo dobrodošlicu Crnoj Gori u Evropsku uniju (EU), što će nas još više zbližiti”, poručio je on u razgovoru.
Na pitanje da li je realno i ostvarivo da upravo Crna Gora bude prva sljedeća članica EU, što se već dugo najavljuje, pa i očekuje, odgovorio je:
“Definitivno. Ja vjerujem da je Crna Gora sve bliža i bliža Evropskoj uniji. Mislim da radite odličan posao i jedino što mogu da kažem je – samo nastavite da radite ono što radite”, kaže Lindkvist.
Ambasador čije je sjedište u Beogradu, odakle pokriva Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Crnu Goru za “Vijesti” je prokomentarisao i brojne društvene podjele u regiji Zapadnog Balkana, a koje i sam primjećuje.
“Vidim snažan uticaj nasljeđa i istorije koji u ovom regionu nije baš uvijek pozitivan, iliti dobar. Mislim da je važno da gledamo naprijed, a ne nazad u prošlost. Istorija je uvijek tu, ona neće nestati i neke se stvari više ne mogu promijeniti, ali se zato može izgraditi bolji svijet, samo ukoliko gledate naprijed i radite na boljem društvu, životu i svijetu u budućnosti. Ključ je tolerancija”, istakao je.
Ta se tema nadovezala na one o zajedništvu, poštovanju, humanosti, hrabrosti, kulturi i povezanosti, a koje su pokrenute prilikom otvaranja izložbe “80 godina priča o Muminima” koju je Lindkvist otvorio u Podgorici, u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović”. Smatra da i danas sve generacije širom svijeta mogu mnogo da nauče od likova iz priča finske spisateljice i ilustratorke Tuve Janson. Upravo Mumini, kod nas poznatiji kao Mumijevi, na najbolji način pripovijedaju toleranciji, potvrdio je ambasador.
“Mislim da su priče o Muminima odlične u percepciji različitosti, odnosno u načinu na koji prikazuju različite likove sa različitim karakteristikama. Neki od njih su odlični u određenim stvarima, ali ne toliko dobri u drugim i slično. Ipak, poenta je u tome da su svi prihvaćeni takvi kakvi jesu. Ponekad, u ovim pričama, jedan od likova može da nauči druge ili pomogne i podijeli nešto, što mislim da je pravi primjer kako bi trebalo da se odvija i interakcija između nas, ljudskih bića”, istakao je Linkdvist i dodao:
“Mislim da se pravi primjer tolerancije, razumijevanja i podrške može vidjeti svim događajima i likovima iz Doline Mumina… Ljudi se uvijek bore sa nečim u sebi, mnoge to nešto čini i nesigurnima i slabima, svi su drugačiji… Ali, ključ za prevazilaženje leži u razumijevanju i pomoći koju dobijaju od drugih, ponajviše od onih koji ih vole – to su oni ljudi koji ih mogu podržati i vratiti im snagu, razumijevanje, ljubav onda kada je to potrebno. Rekao bih da se uvijek i svuda radi o prihvatanju i razumijevanju – prije svega sebe samih, pa onda i drugih, onakvima kakvi jesu. Čovjek se stalno mora truditi da pronađe to u sebi i postane bolji”, poručuje ambasador.
Lindkvist je ranije na otvaranju izložbe istakao da se u svijetu dešavaju razne stvari koje ostavljaju pojedince, porodice, čitave zajednice i narodnosti u stanju potrebe, nerijetko i patnje… Svi oni koji su upoznati sa svijetom Mummina znaju da te priče uče plemenitosti, dobru i humanosti, lekcijama koje kao odrasli obično zaboravljamo. Na pitanje da li u ovakvim i sličnim pričama za djecu, zapravo leži i “recept” za skladan život odraslih, te možemo li povratkom njima postati bolji ljudi ili možda promijeniti sebe i svijet oko sebe, Lindkvist odgovara:
“Definitivno da je tako”, a dalje i obrazlaže:
“Ako pogledate samo ove priče, mjesto njihove radnje je Dolina Mumina, a tu je i kuća Mumina u kojoj živi porodica Mumina. Tokom svih tih priča, njihovih avantura i raznoraznih situacija, često možete vidjeti kako će glavni likovi uvijek pronaći nekog novog prijatelja kome će pružiti radost, pomoć ili ga dovesti sa sobom kući i ugostiti ga. Čak i neko ko možda nema svoj dom, uvijek je dobrodošao da dođe u kuću Mumina. To je samo po sebi važna poruka za današnji svijet i vrijeme u kojima imate mnogo ratova i katastrofa, raznih tragičnih i loših stvari koje se dešavaju. Iskreno mislim da priče o svijetu Mumina mogu mnogo čemu da nas nauče”, poručio je ambasador za “Vijesti”.
On je podsjetio da je čitava priča počela davne 1945. godine, jednom simboličnom, nazvanom “Mumini i velika poplava”, a u kojoj rasuta porodica traži dom u opasnim vremenima.
“To je priča o nadi i izdržljivosti, o značaju zajednice i brige jednih za druge… Svijet može biti zastrašujuće mjesto, ali ako mu pristupite sa radoznalošću, dobrotom i malo hrabrosti, možete doživjeti divne avanture. Dolina Mumina nije mjesto jasnog dobra i zla, ali je puna različitih likova, svaki sa svojim vrlinama i manama, i svi su prihvaćeni takvi kakvi jesu. Kada čitate knjige, prirodno je da se zapitate kojem liku ste najsličniji. U knjigama, kuća Mumina je mjesto dobrodošlice za svakoga kome je potrebno utočište”, rekao je Lindkvist i dodao da se “svi nadamo da će, kada pokucamo na vrata u trenutku potrebe, neko biti tu da ih otvori i primi nas unutra”, podsjećajući da i sami to treba da učinimo.
U ranijem razgovoru za “Vijesti”, istakao je da je zagovornik (regionalne) saradnje koja je važna za stabilnost, mir i dobrobit ljudi. Ocijenio je i da je saradnja na polju kulture između Finske i zemalja Zapadnog Balkana, ili konkretno Crne Gore, sve češća i čvršća, posebno na polju kulture.
“Mislim da imamo mnogo raznih događaja iz oblasti kulture. Ono po čemu je ova godina značajna za finsku kulturnu baštinu jesu dvije velike stvari. Jedna od njih je i povod susreta i razgovora – 80 godina otkako su nastale priče o Muminima Tuve Janson, a druga stvar je još jedan važan jubilej – 160 godina od rođenja kompozitora Jana Sibelijusa. To je nešto što u Finskoj slavimo, a mi u Ambasadi pokušavamo da predstavimo ovdje kod vas. Kultura je veoma važna za sve što se dešava u našim društvima i na ovoj planeti. Takođe, moram primijetiti i da se dešava sve više kulturnih saradnji između Finske i zemalja Zapadnog Balkana, a u kojima Ambasada nije čak ni morala da posreduje. To je veoma važno, a upravo to govori o značaju razmjene, kontakata i kulture, što je izuzetno pozitivna stvar”, poručuje on.
Kultura i umjetnost, možda više nego išta drugo, zbližava ljude i društva.
“Možda nemamo toliko direktnih odnosa (Crna Gora i Finska), iako se dešava određeni dijalog u kulturi i na drugim sličnim poljima. No, ono što nas sve povezuje na neki način jeste to što smo Evropljani, imamo zajedničko porijeklo i koliko god, zajedničku evropsku prošlost. Ne bih se previše obazirao na razlike, njih možete pronaći svuda, i unutar svoje zemlje, grada ili ostatka Evrope. Sve u svemu, ne vidim neku veliku razliku između Zapadnog Balkana i Evrope. U tom kontekstu, iskreno se nadam da ćemo uskoro moći i zvanično da poželimo dobrodošlicu Crnoj Gori u Evropsku uniju, što će nas još više zbližiti”, poručio je Lindkvist.
Ranije je objasnio i šta su benefiti koje Crnoj Gori donosi članstvo u EU, a o kojima se možda ne razmišlja mnogo iz ugla običnog/prosječnog građanina.
“Ljudi često pričaju o EU u kontekstu lakših putovanja, nekih ekonomskih subvencija, projekata i brojnih mogućnosti uz pomoć kojih imate pristup ovome ili onome, u zavisnosti od sfere… Ja mislim da je veoma važno zapamtiti osnove članstva i osnove same EU, kao što su vladavina prava, ljudska prava, život po određenim standardima i još mnogo toga. Upravo to onda ima veliki uticaj na ljude i njihov kvalitet života i dobrobit čitavog društva. I zato mislim da nikako ne treba zaboraviti na te stvari kada govorimo o EU. To je veoma, veoma važno za normalne ljude u svakoj zemlji, za svakog građanina i čovjeka”, naglasio je Lindkvist tom prilikom.
