Predsjednik Sjedinjenih Država Donald Tramp vodio je kampanju za Nobelovu nagradu za mir kakva do sada nije zabilježena, a u svojoj potrazi za jednom od najprestižnijih svjetskih počasti bio je krajnje otvoren i neumoljiv, izjavivši čak da bi bila “velika uvreda” ako je ne dobije.
Međutim, stručnjaci su skeptični da tako agresivna lobistička kampanja može uroditi plodom kada norveški Nobelov komitet sjutra dodijeli nagradu. Razlozi se kreću od samog Trampovog ponašanja kod kuće i u inostranstvu, do činjenice da je nagrada namijenjena da oda priznanje djelima iz 2024. godine – kada je on bio izabran, ali još nije bio na funkciji.
“Vršenje pritiska na komitet, uporno ponavljanje ‘trebalo bi da dobijem nagradu, ja sam dostojan kandidat’ – i nije baš miroljubiv pristup”, kazala je za “Fajnenšl tajms” Nina Greger, direktorka Instituta za istraživanje mira u Oslu.
Halvard Leira, direktor istraživanja u Norveškom institutu za međunarodne poslove, dodao je: “Bilo je kampanja i ranije, ali one su bile suptilnije”. Ukazao je na “prilično sofisticiran” napor Južne Koreje da se tadašnjem predsjedniku Kim De-džungu dodijeli nagrada, što se i dogodilo 2000. godine.
Ništa od toga ne odvraća Trampa. Njegov pristup bio je pun preuveličavanja i javnih izjava o sopstvenoj vrijednosti.
Predsjednik SAD je 23. septembra, pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, izjavio da je “spasio milione života” okončavši “sedam ratova koje nije bilo moguće okončati”. Sedam dana kasnije, 30. septembra, pred američkim generalima i admiralima okupljenim u blizini Vašingtona, Tramp je prijeteći poručio: ne izabrati njega, tvrdio je, bilo bi “uvrede” za Sjedinjene Države.
Malo ko u Oslu vjeruje da će komitet, čijih pet članova uključuje jednog borca za ljudska prava, stručnjaka za spoljnu politiku i trojicu bivših ministara, ove godine dodijeliti nagradu Trampu. Ipak, američki predsjednik bi i dalje mogao da utiče na ishod, jer bi laureat mogao biti pojedinac ili organizacija za ljudska prava koja se ne smatra previše suprotstavljenom SAD-u ili Izraelu.
Čak i oni koji su ismijavali neke od Trampovih nedavnih mirovnih napora – poput njegovog čestog miješanja Albanije i Jermenije – kažu da bi njegov pokušaj da okonča rat u Gazi mogao biti značajan argument u njegovu korist.
“Bilo je teško njegove izjave shvatiti ozbiljno – ali ovo je drugačije. Gaza bi bila velika stvar”, rekao je za FT jedan evropski diplomata.
Evropski zvaničnici vjeruju da Tramp žuri da obezbijedi sporazum između Izraela i Hamasa prije objave nagrade, kako bi pokušao da utiče na odluku.
U Oslu, Nobelov komitet zadužen za dodjelu nagrade ostaje uzdržan, makar u izjavama za javnost. “Naravno, primjećujemo da postoji veliko medijsko interesovanje za pojedine kandidate”, rekao je za francuski “Mond” sekretar Komiteta Kristijan Berg Harpviken. On je istakao da lobiranje nije ništa novo: “Ove godine se vodi više kampanja – neke su sofisticiranije od drugih i zato teže uočljive – a ljudi dolaze u Oslo da drže predavanja, posjećuju Nobelov institut ili pokušavaju da se sastanu sa članovima komiteta u nadi da će promovisati svog kandidata.”
Sredinom avgusta norveški mediji otkrili su da je predsjednik SAD pozvao ministra finansija Norveške i bivšeg generalnog sekretara NATO-a, Jensa Stoltenberga. Zvanično, poziv se odnosio na carine, ali je Tramp iskoristio priliku da primijeti kako bi bio “izvanredan dobitnik Nobelove nagrade”. Prema pisanju lista “Dagens Naringsliv”, to nije bio prvi put da je Tramp tu temu pokrenuo u razgovoru sa Stoltenbergom.
Stoltenberg ga je podsjetio da norveška vlada nema nikakav uticaj na članove komiteta, koji rade uz podršku stručnjaka. Njihov izbor rukovodi se voljom pronalazača dinamita Alfreda Nobela, koji je preminuo 1896. godine. Prema njegovom testamentu, nagrada se mora dodijeliti onima “koji su najviše ili najbolje doprinijeli bratstvu među narodima, ukidanju ili smanjenju stalnih vojski i održavanju i unapređenju mirovnih kongresa”.
Tramp je to odbacio i koristi svaku priliku da istakne koliko ima pristalica. “Svi kažu da bi trebalo da dobijem Nobelovu nagradu za mir za svako od ovih dostignuća”, izjavio je ponovo 23. septembra. Doista, nekoliko stranih lidera – svjesnih opsesije američkog predsjednika – tvrdilo je da su ga nominovali. Među njima je bio i izraelski premijer Benjamin Netanjahu, koji je to učinio 7. jula – iako je rok za nominacije istekao 31. januara u podne, ističe “Mond”.
Glavni Trampov kamen spoticanja s komitetom odnosi se na odluku iz 2009. godine da se nagrada dodijeli njegovom glavnom rivalu Baraku Obami za njegove “izuzetne napore u jačanju međunarodne diplomatije i saradnje među narodima”. Nagrada je dodijeljena iako je Obama tek započeo svoj predsjednički mandat nakon što je prethodne godine pobijedio na izborima, podsjeća FT.
“Da se zovem Obama, Nobelovu nagradu bih dobio za 10 sekundi”, požalio se Tramp prošle godine.
Ove godine nominovana su 244 pojedinca i 94 organizacije. Njihov identitet – kao i identitet njihovih predlagača – biće otkriven tek za 50 godina, “uglavnom iz bezbjednosnih razloga”, rekao je Berg Harpviken. Dodao je da sama nominacija nije postignuće: “Važno je biti nagrađen. Ali smatram da pokušaj da se karijera ili postupci planiraju s ciljem osvajanja Nobelove nagrade za mir obično ne donosi uspjeh.”
U Norveškoj su stručnjaci gotovo jednoglasni u ocjeni da je Trampova pobjeda krajnje nevjerovatna. “Za to bi bio potreban mentalni slom unutar komiteta”, navela su trojica istoričara u autorskom tekstu objavljenom sredinom avgusta u listu “Aftenposten”. “Njegove šanse se nisu poboljšale nakon govora u UN”, rekao je Sven, jedan od autora: “On i dalje napada međunarodni poredak, nastavlja da podržava Netanjahua u Gazi, a iako verbalno podržava Ukrajinu, nije uveo sankcije protiv Putina”.
Siri As Rustad, direktorka istraživanja u Institutu za istraživanje mira u Oslu (PRIO), dijeli isto mišljenje. Analizirala je ratove za koje je Tramp tvrdio da ih je okončao: “To ili nisu bili ratovi, ili nisu okončani, ili ih je, u nekim slučajevima, on djelimično izazvao, posredno – američkom agresijom ili nesigurnošću koju su Sjedinjene Države stvorile, a koja doprinosi destabilizaciji svijeta.” Čak i ako bi Tramp uspio da nametne prekid vatre u Gazi, “jedno dobro djelo ne može izbrisati sve ostalo, naročito ono što čini u sopstvenoj zemlji”, kazala je ona za “Mond”.
Kao i svake godine, Nina Greger je navela je kandidate koje smatra najzaslužnijima. Na njenoj listi našao se Komitet za zaštitu novinara, američka nevladina organizacija koja je dosljedno osuđivala napade Trampove administracije na slobodu medija, kao i mreža Emergency Response Rooms iz Sudana, koja je postala ključna u toj zemlji nakon što su okončani programi Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Greger takođe smatra da bi Međunarodni krivični sud i Međunarodni sud pravde – oba na meti američkog predsjednika – mogli biti izvrsni laureati.
Međutim, FT ističe da Oslu vlada određena strepnja zbog mogućnosti Trampove odmazde carinama ili drugim mjerama ako u petak ne bude proglašen za dobitnika nagrade. Dodatni izvor tenzija je nedavna kontroverza nakon što je norveški državni fond odlučio da proda svoje akcije u američkoj kompaniji Caterpillar, zbog upotrebe njenih buldožera od strane Izraela.
Ti razlozi mogli bi navesti komitet da izabere nekoga ko bi mogao da “smiri Trampa”, na primjer dodjelom nagrade nekoj humanitarnoj organizaciji poput Emergency Response Rooms u Sudanu, rekao je Leira. I Greger je takođe pomenula tu grupu kao mogućeg kandidata.
Ali, Leira je dodao da su neki članovi komiteta nagovijestili da ne “reaguju dobro” na pritisak, što bi moglo dovesti do potencijalno provokativnijeg ishoda. Greger je sugerisala da bi Međunarodni krivični sud ili Komitet za zaštitu novinara mogli biti izbori koji bi razljutili Trampa, s obzirom na to da je njegova administracija uvela sankcije protiv MKS-a i preduzela mjere da ograniči rad novinara koji izvještavaju iz Bijele kuće i Pentagona.
Jedan evropski diplomata takođe je ukazao na to da je Tramp nedavno preimenovao Ministarstvo odbrane u Ministarstvo rata. Njegova pobjeda na konkursu za mirovnu nagradu, rekao je diplomata, “poslala bi čudan signal”. “Ali svi mi sada živimo u Trampovom svijetu. Ova rasprava o Nobelovoj nagradi to samo dodatno naglašava”, kazao je zvaničnik za FT.
