Ostavka Sebastijena Lekornija nakon manje od četiri sedmice na funkciji francuskog premijera gurnula je zemlju u najdublju političku krizu u gotovo sedam decenija.
To je pogubno za Francusku, a loše i za Evropu, kojoj je sada, više nego ikada, potrebno odlučno vođstvo, piše „Fajnenšl tajms“ (FT). Francuskom ne samo da se više ne može upravljati, nego su i njene javne finansije u rasulu, privreda je slaba, društvene tenzije rastu, a tržišta su uzdrmana.
„Iako zemlja možda nije na ivici građanskog rata kao 1958. godine, tada je imala izlaz iz krize u liku Šarla de Gola. Danas na horizontu nema nikakvog spasioca“, ocjenjuje FT.
Iako veliki dio krivice za današnji zastoj snosi predsjednik Emanuel Makron, odgovornost dijeli čitava francuska politička klasa, bilo zato što nije djelovala odgovorno uprkos ogromnom budžetskom deficitu, bilo zato što je odbijala da pravi kompromise oko svojih zahtjeva, navodi se u analizi.
Stranke ljevice i centra su udružile snage kako bi spriječile krajnje desno Nacionalno okupljanje (RN) da osvoji većinu na vanrednim parlamentarnim izborima prošlog ljeta, ali su od tada učinile mnogo toga da ga zapravo približe vlasti.
Iako zemlja možda nije na ivici građanskog rata kao 1958. godine, tada je imala izlaz iz krize u liku Šarla de Gola. Danas na horizontu nema nikakvog spasioca
Prema ocjeni FT-a, iznenadno povlačenje Lekornija, Makronovog štićenika, predstavlja poniženje za predsjednika i okazuje da je iscrpljena njegova metoda upravljanja zemljom uz čvrstu kontrolu pravca politike i minimalne ustupke opoziciji. Lekorni je ionako hodao po tankoj žici, pokušavajući da sastavi budžet koji bi istovremeno zadovoljio zahtjeve lijevog centra za socijalnom pravdom i odbojnost glavnih konzervativaca prema povećanju poreza, a da pritom sačuva ostatke Makronovog reformskog nasljeđa naklonjenog biznisu.
Zatim je Lekorni nespretno sastavio vladu. Iako je obećao „raskid“ s prethodnicima, zadržao je većinu ministara iz odlazećeg kabineta i vratio Makronove lojaliste. Takva postavljenja su razbjesnila ne samo ljevicu, već i desni centar, koji je zaprijetio da bi mogao napustiti savez. Makron se od gubitka parlamentarne većine 2022. godine oslanjao na podršku glavnih konzervativaca. Sada se taj labavi pakt raspada, navodi FT, ističući da se čak i njegovi centristički saveznici sve više distanciraju, pripremajući se za trku za njegovog nasljednika 2027. godine.
Lekorni je u izjavi o ostavci okrivio političke stranke da se ponašaju kao da svaka od njih ima većinu za sebe, te je kritikovao istaknute članove centrističkog bloka zbog toga što to se rukovode prvenstveno svojim predsjedničkim ambicijama. On, kako ocjenjuje FT, nije pogriješio, ali krajnja odgovornost leži na Makronu. Njegova greška s raspuštanjem parlamenta prošle godine iscrpila je centristički tabor i paralisala vladu. Ipak, on je nastavio da se ponaša kao da se ništa nije promijenilo.
Makron bi mogao pokušati da imenuje još jednog premijera, četvrtog od prošlog ljeta, ovog puta iz redova lijevog centra. Međutim, raskol koji se sada otvorio s glavnim konzervativcima čini takvo rješenje još manje izvodljivim nego ranije. Stalna smjena premijera urušava kredibilitet predsjednika, kao i kredibilitet političkih snaga koje su i dalje u savezu sa njim. Zato raspuštanje parlamenta djeluje neizbježno, ma koliko bilo nepoželjno, piše britanski list.
Još jedni vanredni izbori vjerovatno bi uništili stranke centra, dok bi ojačali krajnje desni RN, koji se sve više doživljava kao stranka koja može da vlada, a ne samo kao način da se iskaže protest. Međutim, neobuzdana fiskalna politika, diskriminatorski odnos prema imigrantima i protekcionistički nagoni te stranke ne bi nimalo doprinijeli rješavanju francuskih problema, ističe se u analizi FT-a.
Makron možda računa da bi nakon novih izbora ograničeno učešće RN-a u vlasti moglo odvratiti birače od te stranke prije mnogo važnijih predsjedničkih izbora. Ali nema garancije da bi krajnja desnica pristala na ono što bi smatrala zamkom.
Privremena vlada može nastaviti da primjenjuje budžet za 2025. godinu, ali do 2027. nema dobrog izlaza iz političkog ćorsokaka. U međuvremenu, položaj Francuske u Evropi će slabiti, dok zabrinutost investitora zbog njenog duga i nesposobnosti da obuzda potrošnju nastavlja da raste, zaključuje FT.
