Godine 1990. u kineskoj provinciji Hubej otkrivena je drevna ljudska lobanja koja je bila toliko deformisana tokom fosilizacije da je bilo teško procijeniti njen značaj. Nova analiza sada pokazuje da lobanja pripada ranoj grani sestrinske loze ljudske vrste – otkriće koje bi moglo uzdrmati shvatanje ljudske evolucije u posljednjih oko milion godina, piše agencija Rojters.
Istraživači su koristili sofisticirane metode skeniranja i digitalne rekonstrukcije kako bi odredili prvobitni oblik lobanje, stare između 940.000 i 1,1 milion godina, i uporedili je sa više od 100 drugih ljudskih fosila. Zaključili su da je riječ o najstarijem poznatom članu evolutivne loze kojoj su kasnije pripadali enigmatični Denisovci, koji su naseljavali veliki dio Azije i ukrštali se s našom vrstom Homo sapiens.
Lobanja, nazvana Junksijan 2, pripadala je, prema procjeni, muškarcu starom između 30 i 40 godina, rekao je paleoantropolog Siđun Ni sa Univerziteta Fudan i Instituta za paleontologiju kičmenjaka i paleoantropologiju Kineske akademije nauka, koji je predvodio studiju objavljenu u četvrtak u časopisu Science.
Vrste iz ljudske evolutivne loze nazivaju se hominini. Lobanja je ranije bila privremeno klasifikovana kao Homo erektus, hominin sa tjelesnim proporcijama sličnim našim, ali manjim mozgom i različitim crtama lica. Istraživači su sada pokazali da lobanja posjeduje osobine koje isključuju pripadnost toj vrsti.
„Ima dugu, nisku lobanju i povučeno čelo iza izraženog nadočnog luka, ali je procijenjena zapremina mozga najveća do sada za bilo kojeg hominina tog doba. Lice je veliko, sa ravnim i naprijed okrenutim jagodičnim kostima i velikim nosem s izraženim nosnim grebenom, ali bez sredofacijalne istaknutosti kakvu nalazimo kod neandertalaca“, izjavio je antropolog i koautor studije Kris Stringer iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu.
Lobanja je bila djelimično zgnječena i deformisana usljed pritiska i pomjeranja tla tokom i nakon fosilizacije.
Istraživači su lobanju svrstali u azijsku lozu hominina kojoj pripada i Homo longi, poznat po fosilima uključujući lobanju otkrivenu u blizini kineskog grada Harbina, kao i Denisovci.
Prema riječima Nija, lobanja dijeli karakteristike s ostalim pripadnicima ove loze, poput širokog i masivnog nepca, ravnih i niskih jagodičnih kostiju, proširenog zadnjeg dijela glave i specifičnih osobina u predjelu uha.
Postojanje Denisovaca bilo je nepoznato sve do 2010, kada su u pećini Denisova u Sibiru otkriveni njihovi ostaci, a fosili kasnije i na drugim mjestima u Aziji. Denisovci i neandertalci imali su značajne interakcije s Homo sapiensom, uključujući ukrštanje, prije nego što su ubrzo nestali iz razloga koji nisu potpuno razjašnjeni. Zbog tog drevnog ukrštanja, mnogi današnji ljudi u Aziji i drugim regionima nose Denisovsku DNK.
Otkriće može promijeniti shvatanje evolutivnog puta koji su ljudi prešli u posljednjih milion godina.
Istraživači su predložili da je pet glavnih grana, odnosno kladusa, velikomoždanih ljudi u Africi, Evropi i Aziji počelo da se odvaja jedna od drugih prije više od milion godina. Te grane vodile su ka Homo sapiensu, Homo longiju i Denisovcima, neandertalcima (Homo neanderthalensis), Homo heidelbergensisu – prvi put poznatom po vilici pronađenoj u Njemačkoj – i Homo erektusu.
„Loza Homo longi bila je prilično uspješna u Aziji, nastanjujući ogromnu oblast s raznovrsnim okruženjima više od milion godina. Vjerovatno su živjeli u malim, izolovanim grupama i imali malo kontakta s drugima. Kao posljedica toga, pokazuju veliku morfološku raznolikost“, rekao je Ni.
Istraživači tvrde da lobanja Junksijan 2 dokazuje da je proces razdvajanja ljudskih loza počeo ranije nego što se ranije pretpostavljalo.
„Na osnovu našeg otkrića, doveli smo u pitanje stare vremenske okvire ljudske evolucije“, istakao je Ni.
Najstariji poznati fosili Homo sapiensa datiraju od prije oko 300.000 godina u Africi. Ali istraživači sada predlažu da se loza koja je vodila ka našoj vrsti odvojila od drugih hominina stotinama hiljada godina ranije – možda i prije više od milion godina.
Stringer je dodao da lobanja može pomoći u rješavanju dileme poznate kao „Zbunjenost u sredini“, složenog niza ljudskih fosila starih između 300.000 i milion godina.
Ako lobanja Junksijan 2 zaista stoji blizu izvora i loze Homo longi/Denisovaca i loze Homo sapiens, zaključio je Stringer, „ona može predstavljati jedan od najvažnijih prozora do sada u evolutivne procese koji su oblikovali naš rod prije oko milion godina“.
