Problem bolesti zavisnosti je sve rasprostranjeniji, primjećuje kroz svakodnevni rad s mladima Boban Sekulić, edukator NVO CAZAS i neko ko je uspio da se izbori s ovim problemom. Gostujući u Bojama jutra poručio je da njegovu priču ne treba predstavljati kao uspješnu.
“Ja sam uspio da riješim veliki problem u svom životu i generalno sam tu da mogu da pričam o tom problemu, ali iza svega toga se krije jedna teška borba prije svega i jedan priličan broj godina svoga života koje sam potrošio uludo. Zbog toga je vrlo bitno da naglasim da sam ja neko ko je uspio možda da ispliva iz ovoga problema, ali u suštini ta borba ima svoje posljedice. Tako da ne bi bilo ispravno da šaljem poruku da sam neki uzor, nego neko čiji život bi trebalo koristiti kao upozorenje da se ljudi fokusiraju na to da je pobjednik, kad je ovaj problem u pitanju, upravo ona osoba koja je uspjela da izbjegne da uopšte uđe u probleme bolesti zavisnosti, naveo je Sekulić.
Klinički psiholog Nikola Ralević istakao je da mlade ljude često u zavisnost uvedu brojne zablude.
“Najčešće kod mladih ljudi budu te zablude da postoje lake i teške droge, što je najveća zabluda. Takođe da određene psihoaktivne supstance, kokain, marihuana, ne mogu stvoriti zavisnost, da neće imati negativnih posljedica. Dakle, oni smatraju da će to koristiti na neki oprezan način koji ih neće uvesti u problematiku, ali ono što uvijek kažem jeste da je najopasnija ta prva supstanca koja se proba, onda je ona kasnije uvod u ostali svijet zavisnosti i ostale droge. A ono što je vrlo zanimljivo kod mladih jeste da u tom periodu oni su skloni tim rizičnim ponašanjima i smatraju da su nedodirljivi i da neće imati nikakve posljedice”, istakao je on.
Često prođe mnogo vremena prije nego porodice primijete da se nešto dešava.
“Najbitnije je da postoji otvorena komunikacija i da je taj prostor siguran za komunikaciju u kojoj se nalaze, dakle njihova kuća. Druga stvar, neke stvari koje mogu da primijete jeste ta promjena raspoloženja, da li osoba mijenja društvo, da li osoba prestaje da izvršava neke obaveze, tajna telefoniranja, čest iznenadi izlasci, kratki izlasci iz kuće. Dakle, to bi bile neke sitnice, ali ono što je vrlo bitno, ja što bih rekao, najbolje kada je osoba uključena u društvo, kada porodica zna prijatelje, djece, kada je uključena u njegovo razmišljanje i kada se otvoreno priča o tome, o samoj upotrebi psihoaktivne supstance. Dakle, ono što je sigurno, kad smo pričali o dostupnosti, jeste da će sigurno u određenom trenutku svakom djetetu biti ponuđena supstanca. Dakle, to se danas neće moći izbjeći, tako da je dobro da sama porodica može da pokrene razgovor o tome prije nego se to desi. Takođe, veća vjerovatnoća je da djeca znaju više o štetnim efektima i supstancama nego roditelji. To je ono što je vrlo bitno da se i sami roditelji uključe i više edukuju tome da shvate da su i oni odgovorni, da imaju informacije dostupne o tome, da ne čekaju da škola sve preuzme, nego su i oni odgovorni za taj dio priče” poručio je Ralević.
Od presudne je važnosti, ističu sagovornici Boja jutra, potražiti pomoć na vrijeme.
“Možda je nekome teže da se obrate institucijama, mogu da se obrate nevladinom sektoru. Važno je da se jave, važno je da potraže pomoć i važno je da se potrude da se informišu na pravi način. Već u prvom razgovoru na svim tim adresama moći ćete da dobijete neke osnovne upute na koji način treba reagovati i gdje potražiti pravu pomoć i koje izvore informisanja koristiti da se na što bolji način prije svega porodica osnaži, pa na taj način se osnaži na kraju i sama osoba koja je u problemu i ono što sam ja mogao da primijetim u svakodnevnom radu. Takođe od velikog značaja je ta podrška porodice u momentima kad se osoba odluči za oporavak i krene u pravom smjeru, ona je od neprocenjivog značaja, podrška koju dobija od ljudi i svoje okoline“, istakao je Sekulić.
