Pismo upućuju građanima Crne Gore, inistitucijama Crne Gore i međunarodnim organizacijama.
Pismo prenosimo integralno:
„Mi, pritvorenici crnogorske vlasti, dajemo na znanje: građanima, domaćim i inostranim organima i organizacijama – svima onima, koji se mogu naći u našem položaju, da ne osuđuju naš štrajk, koji je krajnji izraz svega onoga što čitava javnost vidi a većina medija prećutkuje, da je pravosuđe u Crnoj Gori: nefunkcionalno, pristrasno, nezainteresovano za tuđe probleme i u krajnjem ponaša se kao „država u državi“ ne poštujući osnovne Ustavom i zakonima utvrđene norme u oblasti ljudskih prava – koja su i naša prava.
Iako smo pravosudno zaboravljeni, jer se naša godina posmatra kao nečiji dan i naš dan života, kao dan robije, digli smo svoj glas – ne da nikoga molimo, jer imamo garantovan, lični i kolektivni stav, da pravo i pravda moraju naći zajednički put, koji je jedini put ka Evropskoj uniji i naprednim tekovinama društva.
U državi, kojoj smo odgovorni, ne izbjegavano bilo kakvu vrstu odgovornosti ali ne i ono što nam pravosuđe nameće, van bilo kakve logike, Ustava i zakona. Svi su u problemu i svi te pobleme vide ali se samo pred našim problemima zatvaraju oči. Crna Gora želi da „zatvara poglavlja“ na putu ka EU, zatvarajući oči nad ranjivim grupama stanovništva, među kojima smo i mi. Mi smo ranjivi tamo, gdje se povređuje zakon. A zakon je u CG selektivan, netransparentan, zakulisan i u negaciji sa samim sobom. A zakon donose i poštuju građani, među kojima smo i mi.
Navodimo samo dio međunarodnih propisa, koji pokazuju opravdanost naših zahtjeva:
1. Povrijeđena je Povelja Evropske Unije o temeljnim pravima (2016/C 202/02) član 7 po kojem svako ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i porodičnog života, doma i komuniciranja, budući da se ponašanjem pravosuđa, pritvorena lica i njihove porodice potpuno diskriminisane.
Narušen je i član 14 stav 1 Povelje po kojem svako ima pravo na obrazovanje i na pristup strukovnom i trajnom osposobljavanju, budući da se neosnovanim produženjima pritvora, onemogućava bilo kakvo dodatno obrazovanje, jer se pritvor praktično pretvara u kaznu a pritvorena lica su obespravljena, čak i u dijelu zatvorskih pogodnosti.
Narušen je i član 15 stav 1 Povelje po kojem svako ima pravo na rad i na obavljanje slobodno izabranog ili prihvaćenog zanimanja, budući da se neosnovanim produženjima pritvora, onemogućava pravo na rad, jer se pritvor praktično pretvara u kaznu a pritvorena lica su obespravljena, čak i u dijelu zatvorskih pogodnosti.
Narušen je i član 41 stav 1 Povelje po kojem svako ima pravo da institucije, tijela i drugi organi, njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku.
Narušen je i član 47 stav 2 Povelje po kojem svako ima pravo da zakonom prethodno ustanovljeni nezavisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj, budući da se predmeti u istražnom postupku odlažu rokovima, po njima se ne postupa, sve na štetu pritvorenih lica.
Narušen je i član 48 Povelje po kojem je svakome garantovano pravo na odbranu i po kojem se svako smatra nedužnim, prije nego se dokaže njegova krivica, budući da se višegodišnji pritvor, pretvara u najstrožiji zatvor, dok se stavovi odbrane čak ni formalno ne prihvataju, odnosno ne uzimaju u razmatranje.
Povrijeđena je i Evropska konvencija o ljudskim pravima – član 5 stav 1 po kojoj svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnost kao i član 5 stav 3 Konvencije, po kojem svako ima pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja, budući da se pritvor produžava u nedogled a ne prihvataju se bilo kakve garancije za puštanje za branjenje sa slobode.
Povrijeđen je i član 6 stav 2 Konvencije, po kojem svako ko je optužen za neko djelo se smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže, budući da su osumnjičeni već medijski „linčovani“ i oglašeni krivima, bez stvarnih krivičnih razloga.
Povrijeđen je i član 6 stav 3 Konvencije, po kojem se svakom pritvorenom licu moraju osiguraju vrijeme i uslovi neophodni za pripremanje odbrane, budući da ne postoji niti adekvatno mjesto za razgovor sa braniocima, niti vrijeme, budući da branioci satima čekaju da se sretnu sa pritvorenim licima.
Povrijeđena je i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima – po kojoj se nepoštovanje i preziranje ljudskih prava smatra varvarskim postupcima, koji vrijeđaju savjest čovječanstva, i navodi da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i ubjeđenja i biti slobodna od straha, najviša težnja svakog čovjeka. Takođe, Deklaracija navodi i da ljudska prava moraju biti zaštićena pravnim poretkom, kako čovjek ne bi bio primoran da kao krajnjem izlazu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja.
Povrijeđen je i član 1 Deklaracije, po kojem se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva. Očigledno je da postupanja prema ovdje licima – lišenima slobode, nijesu proporcionalna i u duhu Deklaracije.
Povrijeđen je i član 9 Deklaracije, po kojem niko ne smije biti proizvoljno uhapšen niti pritvoren, budući da se zbog nedostatka dokaza ročišta ne zakazuju ili odlažu u nedogled, na štetu pritvorenih lica.
Povrijeđeni su i sledeći međunarodni pravni akti, koji se po svojoj važnosti svrstavaju u domaću legislativu:
– Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (Dodatak Rezoluciji OSUN 2200 A(XXI) od 16. prosinca 1966; Ratificira, Službeni list SFRJ, br. 7/1976. Pakt je stupio na snagu 23. ožujka 1976);
– MEĐUNARODNI PAKT O EKONOMSKIM, SOCIJALNIM I KULTURNIM PRAVIMA;
– KONVENCIJA PROTIV TORTURE I DRUGIH SUROVIH, NELJUDSKIH ILI PONIŽAVAJUĆIH KAZNI ILI POSTUPAKA;
– Evropska socijalna povelja;
– Zakon o potvrđivanju Opcionog protokola uz Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (Zakon je objavljen u „Službenom listu CG – Međunarodni ugovori“, br. 6/2013 od 24.7.2013. godine).
Zbog svega navedenoga i onoga što se prećutkuje na putu Crne Gore ka EU, mi nećemo odustati od našeg cilja, koji je i cilj svakog građanina CG – da Ustav, zakon i nezavisnost u postupanjima, garantuju i naša prava i naše obaveze prema društvu u kojem treba da živimo.
Nećemo odustati, jer bi time prećutali sve ono što javno deklarišemo.
Nećemo posustati, je se naši životi i životi naših bližnjih neprestajo urušavaju.
Borba je naša, sa druge strane žice, iza koje postoje svi oni problemi, koje pravosuđe svjesno inicira, na našu štetu.“
