Amerika je još uvijek ratovala protiv fašizma u inostranstvu 1945. godine, kada su njeni vojni lideri upozorili trupe da se prijetnja može pojaviti i kod kuće. Ministarstvo rata, kako se Ministarstvo odbrane zvalo do još dvije godine kasnije, izdavao je “orijentacione biltene” vojnicima, a 64. broj, naslovljen “Fašizam!”, upozoravao je na samozadovoljstvo i uvjerenje da je Amerika imuna na opasnost. Cilj je bio da vojnici prepoznaju ranjivosti nacije, uključujući i one u sebi samima. “Svi znamo da će nas, kada se rat završi, čekati mnogi ozbiljni problemi”, pisalo je u Biltenu. “Ako dođe do perioda ekonomske krize, to će stvoriti tenzije među našim narodom, uključujući i nas kao povratnike-veterane”. Fašisti će, pisalo je dalje, davati grandiozna obećanja, a zatim pokušati da podijele Amerikance, suprotstavljajući rasne, vjerske i ekonomske grupe jedne drugima, podstičući ih “da mrze umjesto da misle”.
Kao propagandno štivo, Bilten 64 izgledao je kao da želi da podstakne na razmišljanje, a ne samo na poslušnost. Bio je patriotski, ali svjestan da nacija nije savršena. Nudio je tačke za “diskusiju” i dostavljao “dodatni materijal”, uključujući citate Franklina Ruzvelta i Adolfa Hitlera. Ali imao je i jasnu poruku: “Samo demokratskim rješavanjem ekonomskih problema našeg vremena može biti izvjesno da se fašizam neće desiti ovdje.” Povratnici-veterani morali su brinuti o slobodi svakog Amerikanca, jer ako bi bilo kome bila uskraćena njegova prava, “naša vlastita sloboda i sva demokratija bile bi ugrožene”.
Uporedite tu jasnu poruku sa zbunjujućim signalima o pravima i slobodi koji stižu iz administracije Donalda Trampa. Ona procesuira jednog veterana koji je krajem avgusta spalio američku zastavu ispred Bijele kuće, dok odaje počast drugom koji je poginuo pri upadu na Kapitol. To je zagonetka koja bi sigurno mučila autore Biltena 64: kako prvi veteran, u očima vlade, može biti kriminalac i prijetnja uniji, a drugi nedužni patriota?
Oba veterana isprovocirao je Tramp. Ašli Babet, koja je učestvovala u napadu na Kapitol 6. januara 2021, služila je 14 godina u vazduhoplovstvu i Nacionalnoj gardi, uključujući misije u Iraku i Avganistanu. Vjerovala je da su izbori 2020. pokradeni i, kako bi spriječila Kongres da potvrdi glasove Amerikanaca, bila je u prvim redovima onih koji su savladali policiju ispred Kapitola. Policajac ju je upucao dok je, ogrnuta Trampovom zastavom kao plaštom, pokušala da se provuče kroz razbijeni prozor zabarikadiranih unutrašnjih vrata blizu Predstavničkog doma, gdje su se zarobljeni kongresmeni pripremali za borbu. Svjedok, republikanski kongresmen Markvejn Malin, sada senator, rekao je tada da policajac “nije imao izbora” i da je “spasio ljudske živote”. Dvije savezne istrage oslobodile su ga odgovornosti. Ali porodica gospođe Babet tvrdila je da bi se ona mirno predala da je traženo; gospodin Tramp je rekao da je ona “tamo nedužno stajala” i da je “ubijena” od strane “nasilnika”. Ovog proljeća njegova administracija pristala je da plati skoro 5 miliona dolara za poravnanje tužbe zbog njene pogibije. Godine 2021. vazduhoplovstvo je odbilo zahtjev njene porodice za vojnu sahranu, ali je 28. avgusta saopštilo da je promijenilo odluku nakon “razmatranja okolnosti” njene smrti.
Drugi veteran, Džej Keri, bio je isprovociran ne zato što vjeruje u Trampa, već zato što ga smatra prevarantom. Dana 25. avgusta Tramp potpisao je izvršnu uredbu kojom se nalaže procesuiranje za spaljivanje američke zastave, navodeći da taj čin dovodi u pitanje “političko jedinstvo koje čuva naša prava, slobodu i bezbjednost”. Keri, koji ima 54 godine, odmah je odlučio da spali zastavu. Njegova dužnost je, kaže, bila da brani pravo Amerikanaca na slobodu govora čak i ako je smatra uvredljivom – “da je branim do smrti, jer to znači biti u vojsci”. Takođe je želio da pokaže da je Trampova uredba “glupost, da nema nikakvu snagu”.
Zaista, kako je Trampova uredba posredno i priznala, Vrhovni sud je presudio da je spaljivanje zastave govor zaštićen Ustavom. Nakon hapšenja, Keri nije optužen za spaljivanje zastave, već za sitne prekršaje u vezi s paljenjem vatre na javnom zemljištu. Tramp i njegovi najbliži saradnici bili su neobično tihi kada je riječ o Kerijevom prkosu, možda zato što ih je uspješno razotkrio, a možda i zbog njegovog statusa veterana. Kao tenkovski narednik, Keri je služio više od 20 godina, u oba rata u Iraku, kao i u Bosni i Avganistanu, a odlikovan je Bronzanom zvijezdom.
Keri, koji upoređuje Trampa s Čarobnjakom iz Oza, smatra da on akumulira moć jer mu uplašeni ljudi to dopuštaju. “Pogledate iza zavjese i vidite da je to samo mali čovjek koji pokušava da se prikaže većim,” kaže on. “Mi smo ti koji mu dajemo tu moć”. Sjedeći na željezničkoj stanici Union u Vašingtonu, blizu mjesta gdje se pridružio protestu, Keri koristi samo jednu riječ da opiše ono što misli da Tramp ima na umu: “Fašizam.” Tetoviranim rukama pokazuje na ogromna oklopna vozila ispred ulaza. “Oružje rata”, kaže. “To je borbeno vozilo. Jedini razlog zbog kojeg bi trebalo da stoji ovdje jeste da bude izloženo na paradi.”
Možda bi se autori Biltena 64 usprotivili Kerijevoj analizi, ali bi sigurno poštovali njegovu budnost. Ti bilteni bili su dio programa za podizanje morala, čiji je autor Džordž Maršal, tadašnji načelnik generalštaba vojske. On je vjerovao da će vojnici, što više znaju, čak i o problemima i nepravdama vojnog života, više cijeniti ono što je u pitanju. Tramp primjenjuje sasvim drugačiji pristup, pokušavajući da zaštiti čak i oficire od onoga što smatra opasnim informacijama, zabranjujući određene knjige u bibliotekama i nastavnim planovima vojnih akademija. Ali on želi da obnovi jednu karakteristiku Maršalovih dana, makar i površnu. “Kao ‘Ministarstvo rata’ pobjeđivali smo u svemu”, rekao je nedavno.
