Kada je kompanija Rokšped u septembru 2006. godine za 5,75 miliona eura kupila ulcinjski Galeb i ugovorom se obavezala da će u hotel da uloži 15,4 miliona eura i dovede ga na nivo pet zvjezdica, i onaj mali broj zagovornika sumnjive privatizacije HTP Ulcinjska rivijera bio je skeptičan da će kockice biti posložene u korist države, grada i građana. Skoro 20 godina kasnije, na atraktivnoj lokaciji iznad poluostrva Suka nema nikakvog hotela, a u vlasničkim aktima ni podgoričke firme, bliske ondašnjim vlastima.
To je epilog dvodecenijskog mrcvarenja, dugogodišnjih jalovih sudskih postupaka, obmana i neispunjavanja ugovorenih obaveza uz blagoslov vlasti, jer je Galeb, umjesto najavljene rekonstrukcije, 2008. godine porušen do temelja, a na njegovom mjestu Vladin strateški investitor nikad nije izgradio obećani drugi hotel ekstra visoke kategorije.
U predvečerje izbora 2020. godine lokacija na kojoj je decenijama prkosio simbol grada, iz državnih prešla je u Rokšpedove ruke, da bi ta kompanija, samo dvije godine kasnije, oko 20 hiljada kvadrata zemljišta prodala drugoj firmi uz amin države i Ulcinjske Rivijere.
Simptomatično je to da su dugogodišnje sudske postupke obilježila povlačenja i odustajanja od tužbi – prvo Vlade u parničnom, a kasnije tužioca i Zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa u krivičnom postupku, oba pred Osnovnim sudom u Ulcinju.
Četiri dana prije parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine, Vlada Duška Markovića povukla je tužbu protiv Rokšpeda u parničnom postupku i time stavila tačku na pitanje vlasništva nad zemljištem gdje je nekada bio hotel Galeb.
Krivični postupak vođen zbog upisa zabilježbi hipoteke u katastru nepokretnosti na nepostojećim objektima Galeba, a na zemljištu koje je u državnom vlasništvu, zloupotrebe položaja i dovođenja u zabludu nadležnih organa, okončan je odbijanjem optužbe prošle godine jer su tužilac i Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa odustali od daljeg gonjenja.
“U trenutku odustajanja državnog tužioca od optužnog predloga u predmetu K. br. 102/20 Osnovnog suda u Ulcinju, predmetna nepokretnost je bila upisana na drugo pravno lice shodno ugovoru o kupoprodaji koji je zaključen uz saglasnost Ulcinjske rivijere i Vlade Crne Gore, sa zabilježbom ugovora o pristupanju investicionoj obavezi. Zbog toga nisu postojali razlozi da se nastavi dalje gonjenje, posebno kod činjenice što je državno tužilaštvo kao organ isključivo nadležan za krivično gonjenje odlučilo da za isto ne postoje dalji razlozi”, ističe se, pored ostalog, u odgovoru zamjenika Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Ivana Đurišića od prije nekoliko dana, na pitanje “Vijesti” zašto je zaštitnik odustao od gonjenja u predmetu pred Osnovnim sudom u Ulcinju koji je arhiviran prošle godine.
Kako su “Vijesti” objavile, sutkinja Osnovnog suda u Ulcinju Sanja Mirović donijela je u martu prošle godine prvostepenu presudu kojom se odbija optužba protiv okrivljenih direktora i službenice ulcinjskog katastra Dževdeta Čaprića (67) i Smilje Šunjevarić (63), notara iz Podgorice Anđelka Miloševića (72) i ovlašćenog predstavnika kompanije Rokšped Asima Taljanovića jer je državni tužilac odustao od optužnog predloga, a zaštitnik imovinsko pravnih interesa nije preuzeo gonjenje.
Presuda je ubrzo nakon toga postala pravosnažna, jer se niko i nije žalio.
Optužni predlog protiv Čaprića, Šunjevarić, Miloševića i Taljanovića ulcinjsko tužilaštvo podnijelo je prije skoro šest godina zbog sumnje “da su propuštanjem dužnosti nadzora, kršenjem zakona i dovodeći u zabludu nadležne institucije, oštetili državu za oko 12 miliona eura”.
Za ta krivična djela zaprijećena je kazna zatvora do pet godina.
Čaprić i Šunjevarić sumnjičili su se da su početkom i krajem 2015. godine, suprotno zakonima, donijeli dva rješenja bez saglasnosti Vlade i dozvolili upis zabilježbi hipoteke u katastru nepokretnosti na nepostojećim objektima Galeba, a na zemljištu koje je u državnom vlasništvu, uprkos tome što su znali da je hotel porušen 2008. i na taj način državu oštetili za 12 miliona eura…
Milošević se teretio zato što je krajem 2014. godine, suprotno zakonima, sačinio i ovjerio u formi notarskog zapisa založnu izjavu, kojom Rokšped garantuje nepokretnostima NLB banci za kredit, iako je kompanija samo korisnik, a ne vlasnik zemljišta.
Taljanović se sumnjičio da je u dva navrata doveo u zabludu nadležni organ – da u javnoj ispravi ovjeri neistinit sadržaj da hotel Galeb postoji: prvi put za potrebe obezbjeđivanja kredita kod NLB banke, a drugi put za potrebe obezbjeđivanja duga nastalog po osnovu plative garancije.
U odgovoru Đurišića podsjeća se da je shodno zaključcima Vlade od 25. maja 2017. zadužen Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa da preduzme sve neophodne upravno procesne radnje u pravcu zaštite državne imovine na bivšem lokalitetu hotela Galeb.
“Kancelarija u Kotoru je, nakon dostavljanja rješenja kojim su upisane hipoteke, podnijela dva predloga za ponavljanje upravnog postupka kojima su upisane hipoteke na nepokretnostima iz 4488 KO Ulcinj u iznosu od 33.030.000,00 eura, dok je postupajući zamjenik aktivno učestvovao u krivičnom predmetu Osnovnog suda u Ulcinju kao oštećeni pridružujući se krivičnom gonjenju i postavljajući imovinsko-pravni zahtjev”, piše u dogovoru.
Dodaje se da je uporedo s postupcima za ponavljanje postupaka u kojima su upisane predmetne hipoteke, pred Upravom za nekretnine PJ Ulcinj, vođen i upravni postupak za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine po zahtjevu Rokšpeda na nepokretnostima iz LN 4488 KO Ulcinj.
“Nakon dostavljanja potvrde o plaćenoj tržišnoj cijeni, taj postupak je okončan rješenjem br. 954-759/2016 od 23. 7. 2020. godine, a kojim je isti upisan s pravom svojine na predmetnim nepokretnostima”, stoji u odgovoru.
Ulcinjsko tužilaštvo ranije je odustalo od daljeg krivičnog gonjenja bivšeg ministra turizma Predraga Nenezića , njegovog zamjenika Nebojše Popovića , bivšeg stečajnog upravnika Ulcinjske rivijere Miomira Jakšića , ranijeg predsjednika Opštine Ulcinj Gzima Hajdinage i tadašnjeg sekretara za urbanizam u lokalnoj upravi Nazifa Hodžića , koje je teretilo za nesavjestan rad u službi. U obrazloženju je navedeno da je za krivično djelo – nesavjestan rad u službi, relativna zastarjelost nastupila 31. decembra 2013. godine, budući da se postupanje, odnosno nepostupanje Nenezića, Popovića, Jakšića, Hajdinage i Hodžića, desilo u periodu 2007-2008. godine.
Međutim, prema saznanjima “Vijesti”, tužilaštvo je tada cijenilo i ukazivalo da zastarjelost nije nastupila kada je u pitanju krivično djelo – zloupotreba službenog položaja, ali tako nijesu mislili u Specijalnom i Vrhovnom državnom tužilaštvu.
Predmet hotela Galeb, kako su “Vijesti” ranije objavile, u SDT-u je fomiran 2016. godine, odnosno godinu ranije nego što je po nalogu tužilaštva, Odsjek za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Uprave policije podnio krivične prijave protiv Nenezića, Popovića i Jakšića.
Oni su tada osumnjičeni da su počinili krivično djelo – nesavjestan rad u službi jer su prilikom privatizacije hotela Galeb, navodno, oštetili državni budžet za više od milion eura.
SDT je tada predmet na dalje postupanje ustupio ulcinjskom tužilaštvu.
Tužilaštvo je takođe odustalo i od daljeg gonjenja Milana Ražnatovića i direktora Rokšpeda Nua Stanaja , jer je cijenilo da ne postoji osnovana sumnja da su prijavljeni izvršili krivična djela za koja su prijavljeni, niti bilo koje drugo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.
U cijelom postupku, od prodaje i rušenja hotela, do prenosa vlasništva vrijednog zemljišta u privatne ruke, a kasnije i njegove prodaje, aktivnu ulogu imala je vlast, da bi na kraju Vlada Duška Markovića, suprotno pravnoj praksi, uspjela da se umiješa i u krivični postupak.
Vlada je krajem avgusta 2020. povukla tužbu protiv Rokšpeda u parničnom postupku pred Osnovnim sudom u Ulcinju i tako volšebno predala pravo vlasništva.
Presudu na osnovu odricanja, 31. avgusta 2020, donio je sudija Pero Lukić, a podgorička kompanija već tada se u listu nepokretnosti upisala kao vlasnik skoro 20 hiljada kvadrata atraktivnog zemljišta.
Zamjenik zaštitnika imovinsko-pravnih interesa podneskom je 26. avgusta 2020. godine, u ime države, obavijestio ulcinjski sud da se odriče tužbenog zahtjeva.
Tadašnju avanturu države pred sudskim instancama platili su građani budući da je presudom o odricanju, u koju su “Vijesti” imale uvid, državi, kao tužiocu, naloženo da tuženima naknadi troškove postupka u iznosu od 93.109,5 eura.
Osim Rokšpeda, tužbenim zahtjevom bili su obuhvaćeni i NLB banka i Nova ljubljanska banka, kod kojih je podgorička kompanija tokom 2014. i 2015. uzela kredite u ukupnom iznosu od 32,8 miliona eura, zalažući kao hipoteke nepostojeći hotel Galeb koji je srušen 2008. i zemljište čiji je bila korisnik, a ne vlasnik.
Zbog toga se u ulcinjskom sudu i vodio krivični postupak protiv Čaprića, Šunjevarić, Miloševića i Taljanovića.
Jedan od sagovornika “Vijesti” tada je kazao da uprkos tome što je Rokšped od Privrednog suda 2018. dobio pozitivno mišljenje za sticanje vlasništva nad spornom imovinom, to ne amnestira okrivljene u krivičnom postupku.
“Sporni ugovori sa bankom, zaključeni su tokom 2014. i 2015, kada je zemljište bilo državno, što znači da se zakon ne može retroaktivno primijeniti u ovom slučaju, posebno ne u dijelu krivično-pravne odgovornosti”, kazao je tada on.
Drugi sagovornik “Vijesti” iz istrage kazao je tada da se Vlada Markovića naprasnim potezom, suprotno pravnoj praksi, indirektno umiješala u krivični postupak koji se pred istim sudom vodi po istom osnovu.
“Odustajanje od tužbenog zahtjeva u parničnom postupku nije smjelo da uslijedi prije okončanja krivičnog postupka. Moralo se čekati.”
Stečaj u Ulcinjskoj rivijeri uveden je 22. marta 2004. godine na zahtjev lokalne Elektrodistribucije zbog duga za struju u iznosu od 230.000 eura.
Jedan od ranijih direktora Ulcinjske rivijere kazao je “Vijestima” da je Budvanska rivijera tada imala mnogo veći dug za struju, ali i izdašnu pomoć Vlade. Ulcinjska nije, pa je nakon uvođenja stečaja počela rasprodaja njenih najvrednijih resursa – prvo su prodati Autobuska stanica i hotelska grupacija Stari grad, a onda su strateški partneri pokupovali hotele Mediteran, Otrant, Galeb i Lido. Samo hotel Lido s bungalovima prodat je 2006. za 10,8 miliona eura, a dug Ulcinjske rivijere prilikom uvođenja stečaja iznosio je 12 miliona eura.
Vlada nije imala sluha da sačuva hotelijera koji je prije ratova najbolje poslovao u Crnoj Gori i čijim parama se za vrijeme Montenegroturista gradila Budva i dobar dio primorja. Strategija da se Budva po svaku cijenu promoviše u prijestonicu turizma, iako je Ulcinj imao mnogo više, a posebno stranih turista, nemilosrdno se reflektovala na ulcinjski turizam – u ukupnom turističkom prometu najjužniji grad je sedamdesetih i osmadesetih učestvovao sa skoro 40 odsto, a danas više nego upola manje.
Rivijera je 2017. godine s konzorcijumom Karisma potpisala ugovor o davanju u zakup na 30 godina hotela Olympic i Bellevue na Velikoj plaži.
Grad je od privatizacije ostao bez dva kultna hotela, Galeba i Lida, a Ulcinjska rivijera sada gazduje samo nudističkim naseljem na Adi i auto-kampom Neptun na Velikoj plaži.
