U Evropi je ovo proljeće bilo posebno sušno. U aprilu i maju skoro da nije bilo padavina. To nije zabrinulo samo poljoprivrednike, već i transportnu industriju, jer su se vodostaji reka, važni za plovidbu terenih brodova, bitno smanjili. Na Rajni, važnom trgovačkom putu, brodovi su mogli da plove samo ograničeno i s manjim teretom.
I u drugim regionima sve češće dolazi do suša. To dovodi do propadanja usjeva, a industriji nedostaje voda. Razlog su rastuće temperature zbog klimatskih promjena izazvanih djelovanjem čovjeka i sagorijevanjem uglja, nafte i gasa.
Nauka razlikuje više vrsta suša i njihovih posljedica:
Prema navodima njemačke Meteorološke službe, o ovoj vrsti suše se govori kada je najmanje jedan ili dva mjeseca neobično suvo vrijeme i kada ima manje padavina nego što je uobičajeno. Na primjer, nadležna služba Australije saopštila je da je april u nekim djelovima zemlje bio jedan od najsušnijih od početka meteoroloških mjerenja 1900. godine. U pojedinim djelovima Australije ekstremna suša traje već tri godine. Što suša duže traje, to ozbiljnije mogu biti njene posljedice.
Kada je tlo previše suvo, farmeri imaju problema s vodom, biljke slabo rastu i prinosi su mali ili potpuno izostanu. Tada se radi o poljoprivrednoj suši, objašnjava Dirk Karger iz švajcarskog Saveznog istraživačkog instituta za šume, snijeg i krajolik (WSL).
Studija, koju je ove godine objavio WSL, pokazuje da su ekstremne suše širom svijeta u posljednje četiri decenije u porastu. Površina zahvaćena sušom povećava se godišnje za oko 50.000 kvadratnih kilometara, što odgovara površini Švajcarske.
U sjevernom Čileu poljoprivredna suša traje već 14 godina, a u jugozapadnom dijelu SAD tri godine zaredom bilo je ekstremno suvo.
Do hidrološke suše dolazi kada nivo vode u rijekama, jezerima i podzemnim vodama padne ispod minimalne vrednosti i kada su rezervoari za svježu vodu skoro prazni.
Ova vrsta suše često se pojavljuje kao posljedica duže meteorološke suše. Prema navodima njemačke Meteorološke službe, to se dešava kada tokom najmanje četiri mjeseca vlada neuobičajeno suvo vrijeme.
Sve više regiona širom svijeta biva pogođeno nadprosječnom dugim periodom suše. Svjetska banka predviđa da će do 2050. godine, naročito u Africi, jugoistočnoj Aziji, ali i u SAD i djelovima Južne Amerike, problemi sa vodom da postanu još veći.
Nedostatak vode prisutan je i u sjevernoj Africi, Grčkoj i na Kipru. Na tom mediteranskom ostrvu istovremeno su prisutne i poljoprivredna i hidrološke suša.
Nedjeljama gotovo da uopüte nema kiše, akumulaciona jezera i rezervoari vode su prazni, a rijeke su presušile. Farmerima ponestaje vode, a usjevi su u opasnosti da propadnu, izvještavaju kiparski mediji.
„Prošla godina nije bila dobra, a ova je takođe loša“, kaže o drugoj uzastopnoj sušnoj godini Adrijana Brugeman, profesorka iz Istraživačkog centra kiparskog Instituta za energiju, okolinu i vodu.
Zimski mjeseci su u mnogim regionima period kada dolazi do padavina i kada se rijeke i akumulaciona jezera pune vodom. Pošto skoro da i nije bilo kiše, rezervoari vode na Kipru sada su prazni. „Nismo u dobroj situaciji“, kaže Brugeman.
Pojedine vrste suša često se ne mogu jasno razlikovati, jer se javljaju istovremeno. Većina suša, koje ljudi uopšte i ne primijete, su socio-ekonomske suše, kaže Karger. One nastaju kada ekstremna suša direktno utiče na društvo i privredu. To se dešava, na primjer, kada zbog nedostatka vode roba ili električna energija poskupljuje ili kada vlada oskudica za robom i strujom.
Tako je u Španiji i Italiji 2024. godine s vremena na vrijeme bilo ograničenja u snabdijevanju vodom. U Francuskoj su prošlog ljeta više puta morali da zaustave rad nuklearnih elektrana, jer nije bilo dovoljno vode za hlađenje reaktora. Rijeke su imale premalo vode. U Zimbabveu je prošle godine hidroelektrana zbog nedostatka vode prestala da proizvodi struju, što je dovelo do nestanka električne energije.
Suše često imaju dramatične socijalne i ekonomske posljedice. U mnogim regionima, uključujući Sudan, Južni Sudan i Mali, dugotrajna suša dodatno pogoršava glad.
„Ako pogledamo zemlje na zapadu, poput SAD, gdje u posljednjoj deceniji postoji ozbiljan problem s nestašicom vode, onda vidimo da je to već dovelo do posljedica po snabdijevanje vodom. Isto važi za Čile, gdje već dolazi do velikih šteta“, objašnjava Karger.
Savezne države Kalifornija i Nevada na zapadu SAD već mjesecima su pogođene sušom. Dugotrajni periodi bez padavina su tokom zimskih mjeseci doprinijeli i tome da dođe do razornih šumskih požara.
Prema navodima njemačkog Instituta Helmholc, suše su potcijenjeni ekstremni vremenski događaji. Često uzrokuju mnogo veću ekonomsku štetu nego oluje, poplave ili obilne padavine. Za razliku od drugih vremenskih nepogoda, za sušu nema upozorenja. A koliko će velike posljedice da budu, postaje jasno tek dugo nakon njenog početka.
Samo u SAD suše svake godine nanesu štetu od šest do devet milijardi dolara.
U naučnoj literaturi sve češće se spominje i peta vrsta suše: ekološka suša. Ona opisuje uticaj nedostatka kiše i vode na životinje, biljke i čitave ekosisteme koji su zbog ekstremne suše izbačeni iz ravnoteže.
Ekstreman pad nivoa podzemnih vode i smanjenja vlažnosti zemlje u tlu može da ima nepovratne posljedice po ekosisteme, a time i po ljude. To uključuje masovne gubitke prinosa, povećano izumiranje drveća, smanjenu produktivnost ekosistema i ugrožavanje snabdevanja vodom, objašnjavaju naučnici WSL u svojoj studiji.
Suša brzo utiče na pašnjake, ali trava brzo ponovo naraste kada padne kiša. U šumama, međutim, duže suše mogu da izazovu trajna oštećenja. Suša povećava i rizik od drugih katastrofa. Ako nakon duge suše padne obilna kiša, isušeno tlo ne može da apsorbuje nagle količine vode. Posljedice su poplave, klizišta i bujice.
Kako bi se spriječilo da suše u budućnosti budu sve gore, stručnjaci preporučuju da se, što je brže moguće, ograniči šteta od klimatskih promjena. Istovremeno, ljudi moraju da se prilagode sve češćim i dužim periodima bez padavina. Zato je ključno efikasnije i štedljivije korišćenje dostupne vode, kako u domaćinstvu, tako i u industriji. Za to već postoje dobre strategije.
Singapur je svjetski lider u prikupljanju kišnice. Mnogi rezervoari za vodu raspoređeni su po čitavom gradu i sakupljaju vodu. Oni obezbjeđuju pitku vodu u sušnim periodima i hlade grad tokom vrućina. Više postrojenja za prečišćavanje vode reciklira otpadnu u pitku vodu. To do sada radi vrlo mali broj zemalja, a tu leži ogroman potencijal za uspješno suočavanje s krizom nedostatka vode.
Osim toga, širom svijeta gube se ogromne količine vode zbog starih i oštećenih cijevi, iz kojih voda curi. Italija, na primjer, gubi oko 40 odsto pitke vode tokom transporta do krajnjih korisnika. U evropskom prosjeku, četvrtina pitke vode se izgubi zbog lošeg upravljanja vodnim sistemima. Istovremeno, popravka cijevi i redovne provjere curenja širom svijeta pomažu u očuvanju postojećih zaliha vode.
