Njegovu Vaskršnju besjedu prenosimo integralno.
– Hristos vaskrse! Zaista vaskrse Gospod naš, braćo i sestre! Zaista vaskrse, ali vaskrse sa Njim i čovjek! I mi zajedno sa Njim vaskrsavamo i vaskrsli smo. Svaki čovjek zbog koga je Gospod došao u svijet stvoren je da vaskrsne i da živi za život vječni. Zato danas ne postoji riječ, ne postoji misao i ne postoji ništa što je od ovog svijeta što može da iskaže tu radost i tu duboku i vječnu istinu da smo mi, mali ljudi, prah i pepeo, stvoreni za život vječni, da nema više neprijatelja, nema više smrti, da ne postoji niko ko može da nas spriječi da učestvujemo u toj radosti, da zagrlimo jedni druge i da se radujemo Gospodu našem, da se zajedno sa Njim radujemo jedni drugima, da i onima koji nas mrze kažemo da su nam braća i da svi jedni drugima sve praštamo Vaskrsenjem Gospodnjim – riječi su prazničnog pozdrava koje je patrijarh Porfirije uputio mnogobrojnom vjernom narodu.
– Ne možemo jedni bez drugih. Niko ne može bez drugoga bez obzira kako i na koji načini se moli Bogu, bez obzira gdje se rodio, bez obzira da li je slavan, poznat ili nepoznat, bez obzira na to da li je učen ili neuk. U Gospodu našem vaskrslom svi smo jedno i zato isključivo i samo kroz Vaskrsenje Njegovo da gledamo i posmatramo jedni druge i onda je sigurno da će isključivo radost biti sadržaj našeg života i da ćemo se svi radovati jedni drugima – naglasio je Svetjejši Patrijarh g. Porfirije i zaključio:
– Neka bi Gospod dao da tako bude u čitavom svijetu, u svijetu u kojem su ljudi, baš zato što su otuđeni od Boga ili, da budemo konkretni, baš zbog toga što smo otuđeni od Boga, otuđeni smo i daleki jedni od drugih. Otuđeni smo od čitave tvorevine Božje. I evo, Gospod je došao među nas, ali ne samo da je došao nego nam darovao život vječni, uzeo nas u svoje naručje, stavio na svoje grudi i sobom unio u Carstvo svoje, u Carstvo Oca i Sina i Svetog Duha. I zato gledajući očima tog Carstva Vaskrslog Gospoda, gledajući očima Njegovim, slušajući ušima Njegovim, misleći srcem Njegovim, znaćemo da je On Gospod naš, da je pobijedio smrt, tog našeg vječnog neprijatelja, ali da je, pobijedivši tog vječnog neprijatelja koji se zove smrt, pobijedio još jednog veoma velikog našeg neprijatelja koji se zove sebičnost, egoizam, samoljublje, iz koga onda proističe pravilo da vidimo drugog kao neprijatelja, kao vuka, a u Njegovom naručju, u Njegovom Vaskrsenju, postajući Njegovi, postajemo onda i braća i sestre među sobom i svi nam postaju bližnji. Neka ste blagosloveni! Neka Bog da svakom od nas dobro zdravlje i mir da bismo uvijek slavili Njega, jednog Gospoda našeg Isusa Hrista, radosnim pozdravom: Hristos Vaskrse!
Uz molitveno učešće igumanije Haritine i pećkog sestrinstva, predstojatelju Srpske Pravodslavne Crkve su sasluživali preosvećena gospoda vikarni episkopi novobrdski Ilarion i jenopoljski Nikon, kao i članovi Patrijarhve sveštene pratnje: arhimandrit Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije; protođakon dr Dragan Radić, đakon Vasilije Perić i ipođakon Vladimir Jelić.
Posle svete Liturgije, Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije je podijelio stotinu godišnjih stipendija učenicima i studentima sa Kosova i Metohije iz fonda Zadužbine Sime A. Igumanova.
Obraćajući se stipendistima, vrijednim i talentovanim učenicima i studentima, Svetjejši Patrijarh je poručio:
– Dragi studenti, draga djeco naša duhovna, danas slavimo Vaskrsenje Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista. Budimo i mi učesnici tog istog događaja, budimo sudeonici te pobjede zbog koje smo i došli na ovaj svijet. Nema većeg blagoslova i veće radosti nego da se na današnji dan sretnemo, a prije toga smo, hvala Bogu, služili svetu Liturgiju i pričestili sa Tijelom i Krvlju Gospodnjom. Želim da vam sada još jednom ponovim i kažem da znate da smo uvijek sa vama. Za sve što možemo, a i što ne možemo moraćemo da učinimo, dovoljno je i potrebno da nam se obratite. Ovom prilikom ćemo vam dodijeliti godišnje stipendije iz fondacije Sime Igumanova, velikog dobrotvora sa Kosova poteklog, a koji je veliki dio svog imanja dao na povjerenje Crkvi, t.j. poglavaru naše Crkve, da on prihode od imanja ubira uz, naravno, adekvatnu organizaciju i da pola od tih prihoda dodijeli Bogosloviji u Prizrenu, a druga polovina da bude raspodijeljena na stipendije srednjoškolaca i studenata sa prostora Kosova i Metohije. Za nas je blagoslov da možemo tu njegovu svetu volju da sprovedemo u djelo. I evo, arhimandrit Danilo, upravitelj Zadužbine Sime Igumanova, me podsjeća da pored stipendije koja je redovna, dakle koja ide tokom čitave godine, imamo i praznični dodatak za sve vas s obzirom da je danas veliki praznik. Neka je blagosloveno! Hristos vaskrse!
