Prisutnima se obratio potpredsjednik SOBNOR-a Crne Gore Aleksandar Maraš, koji je izmedju ostalog istakao:
„Drugarice i drugovi, poštovani prijatelji, rodbino žrtava fašističkog terora, čini mi posebnu čast, što sam u prilici da mogu da Vam se obratim i da Vas sve toplo pozdravim, ovdje na ovom uzvišenom mjestu, nadomak Vrela Ribničkih, ispred ovog veličanstvenog spomenika slobode, u ime SOBNOR-a Crne Gore, a povodom 83. godine od velike tragedije, gdje su junački položili svoje živote 54 slobodara i rodoljuba, čija imena krase ovaj ljuti mramor.
Poštovani prijatelji, dana 10. aprila 1942. godine, italijanski fašisti, uz predhodnu pomoć domaćih izdajnika, izmedju ostalih, strijeljaše 42 rodoljuba mladja od 30 godina, gdje život položi i
najmladji – petnestogodišnji Šerif Omerov Kojašević iz Dinoše, čije ime nažalost nije ovdje upisano, a rodbina ga je odmah nakon strijeljanja sahranila u rodnom mjestu.
Najstariji, Petar-Peko Pantov Maraš, iz Bijelog Polja u Zeti, učesnik balkanskih i prvog svjetskog rata, ponosno i prkosno, junački je pao zagrljen sa svojim dvadesettrogodišnjim sinom Milom, kličući „ Neka je srećna naša smrt, živjela sloboda“. Svi ovdje pali rodoljubi, klicali su slobodi i prkosili italijanskim fašistima – ubicama.
Izdvojiću još neke od njih, uz predhodno izvinjenje onima koje neću pomenuti.
Veljko Pajov Asanović iz Golubovaca, prilikom strijeljanja, prkosio je neprijatelju i pao je s pjesmom i stisnutom pesnicom – partizanskim pozdravom. Radivoje – Raco Ilijin Boljević, iz Gornje Gorice, učesnik pljevaljske bitke, hrabro je i dostojanstveno pošao u smrt, žestoko prkoseći fašistima i sokoleći drugove. Milan Vukotić, iz Gostilja, Spaso Nikolić, iz Podgorice i Ljubo Klikovac, iz Mahale, pali su zajedno, hrabreći drugove, govoreći kako treba junački ginuti za slobodu, uzvikujući parole Komunističkoj partiji i slobodi, kao i braća Kukuličić – dvadesettrogodišnji Zarija i osamnaestogodišnji Špiro, iz Golubovaca.
Zabilježeno je da je Tomica Piperović, iz Mojanovića, i u kazamatu u Jusovači, i ovdje na strelištu, bio nesalomivog duha, jak i prkosan, izrašetan kuršumima, tri puta je padao i ustajao i klicao NOB-u.
S pjesmom i klicanjem slobodi, pao je i Bogić Kojičić iz Golubovaca. S pjesmom prkoseći ubicama, pali su i braća Boljević, Spaso i Luka – Madžar, kao i Đoko Raičević iz Podgorice, koji je na strijeljanju tri puta ustajao, izrešetan rafalima i kličući NOB-u, Partiji i Crvenoj armiji, i time pokazali svoju moralnu snagu pred dželatima.
Okovi nijesu mogli slomiti ideale 54 borca koje zvjerski strijeljaše okupatori i domaći izdajnici, kao što je napisano na ovoj spomen ploči, i zato je danas prilika da se sa posebnim pijetetom sjetimo njih, koji su dali svoje živote za slobodu i ljudsko dostojanstvo i koji su bez imalo straha pošli u smrt.
Danas kada obilježavamo godišnjicu ovog velikog i bolnog istorijskog dogadjaja i kada sa ponosom slavimo sedamdeset i sedam godina od formiranja naše organizacije SOBNOR-a Crne Gore, prilika je i za izraze dubokog poštovanja za sve borce naše veličanstvene NOB-e, za sve naše pretke koji su iznjedrili hrabre i najbolje sinove i kćeri, koji su širom nekadašnje domovine Jugoslavije, ugradili svoju mladost i dali živote za našu budućnost.
I na kraju, velika zahvalnost svima Vama, koji ste svake godine tradicionalno u posjeti ovom spomeniku slobode, time dajući značajan doprinos poštovanju i njegovanju izvornih tradicija našeg Narodnooslobodilačkog pokreta. Neka živi sjećanje na našu slavnu NOB-u! Neka je vječna slava i hvala svim palim borcima i junacima, koji su ugradili svoje živote u temelje Crne Gore i Jugoslavije, a Vama poštovani prijatelji hvala na prisustvu. SLAVA IM !!! – poručio je Maraš.
