Tek u petak uveče je Kancleramt predstavio program putovanja kancelara Olafa Šolca na Bliski istok. Bio je to preliminarni program za putovanje koje je počinjalo sjutradan.
Promjene nisu neuobičajene, ali na ovom putovanju je bilo mnogo otkazivanja i zakazivanja.
Teško putovanje kancelara na Bliski istok je trajalo manje od 48 sati. Bila je to Šolcova druga posjeta od Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra. Dok je prva posjeta bila u znaku neograničene solidarnosti, ovaj put – pet mjeseci kasnije – prvenstveno se radilo o katastrofalnoj humanitarnoj situaciji u Pojasu Gaze.
Prva stanica u subotu bila je Akaba, jordansko ljetovalište na Crvenom moru. Ovdje ima rezidenciju jordanski kralj Abdulah Drugi. Dvojica šefova država dobro se poznaju i razumiju.
Prije samo pet mjeseci, deset dana nakon terorističkog napada Hamasa, kralj je posjetio Berlin.
I tada su obojica govorili istim jezikom. Možda je to razlog što je Šolc prvo otputovao u Jordan, a zatim u susjedni Izrael, gdje su ga sigurno čekali teži razgovori.
Međutim, to se može shvatiti i kao zahvalnost arapskom svijetu, gdje ljudi već mjesecima protestvuju protiv Izraela, a još uvijek nije došlo do širenja konflikta u regionu.
Razgovor kralja i kancelara u nedjelju ujutro odvijao se iza zatvorenih vrata. Postoje informacije da se kralj rijetko pojavljuje pred kamerama. No, kancelar Šolc je upravo to učinio, nakon dobrih sat vremena audijencije kod kralja.
Kancelar je rekao da je to bio važan razgovor. Bilo je riječ o pitanju kako doći do dugotrajnijeg prekida vatre, rekao je Šolc. I takođe kako osigurati da taoci u rukama Hamasa budu oslobođeni i da više humanitarne pomoći stigne u Gazu.
Ali sve, kako je rekao Šolc, ima smisla samo ako postoji dugoročni razvoj za mirni suživot između Izraela i palestinske države. Šolc je rekao da se sada mora učiniti sve da se situacija ne pogorša još više. Bilo je to upozorenje koje je poslao prvenstveno Izraelu, svojoj sljedećoj stanici.
Jasne kancelareve riječi nisu ostale nezabilježene u Izraelu. U nekim medijima govori se o promjeni retorike njemačkog kancelara posljednjih nedjelja. Činjenica je da je ton nakon pet mjeseci rata, manje suzdržan.
Razlog tome nije napuštanje državnog rezona po kojem je sigurnost Izraela njemački državni interes, već zbog brojnih civilnih žrtava u Pojasu Gaze i humanitarne situacije koja je svakim danom sve gora.
Ipak, menja li ova retorika išta u politici Izraela? Hoće li ubijediti premijera Benjamina Netanjahua da dozvoli prolazak više pomoći u Gazu i da se suzdrži od kopnene ofanzive u Rafi?
I prije razgovora Šolca i Netanjahua u nedelju poslijepodne bilo je jasno koliko su njemačka upozorenja bila važna.
Neposredno prije odlaska u Izrael najavljeno je da će se susret s izraelskim premijerom održati u Jerusalimu umesto u Tel Avivu. To je značilo brzu promjenu rasporeda.
Na putovanju je vladala zabuna oko toka razgovora. Tim za medije izraelskog premijera napisao je da zbog vremenskog ograničenja neće biti izjava nakon sastanka. Dakle, nema zajedničkog nastupa pred novinarima.
Uslijedio je demanti njemačke delegacije, ali u početku nijedan od izraelske. Tridesetominutna vožnja od aerodroma u Tel Avivu do Jerusalima dala je vremena za nagađanja o tome zašto Netanjahu želi da odustane od davanja izjave s kancelarom.
Nije poznato šta je tačno iza kulisa dovelo do promjene na izraelskoj strani. Jer malo kasnije došlo je otkazivanja. Davanje zajedničke izjave medijima je održano, ali bez mogućnosti da novinari postave pitanja.
To odgovara Netanjahuovom obrascu ponašanja. Tek je nekoliko nedelja nakon napada Hamasa 7. oktobra novinarima bilo dozvoljeno postavljati pitanja pred kamerama.
U nedjelju rano uveče oba državnika su se skupa pojavila pred kamerama. Nije bilo ništa iznenađujuće u onome što su rekli.
Netanjahu je započeo tako što je jasno dao do znanja da njegova zemlja, izraelska vojska, čini sve što može kako bi izbjegla civilne žrtve, više nego bilo koja druga vojska u novijoj istoriji. Izrael takođe, rekao je, ulaže velike napore u poboljšanje humanitarne situacije u Gazi – na kopnu, na moru i iz vazduha.
Većina prisutnih na konferenciji za štampu bili su njemački novinari. S obzirom na strašne slike i izvještaje iz Gaze koji se svakodnevno mogu vidjeti i pročitati u njemačkim medijima, u prostoriji se osjetio nečujni žamor na Netanjahuove riječi.
I kancelar Šolc će možda staviti znak pitanja iznad riječi svog kolege.
Šolc je pažljivo govorio nakon Netanjahua, govorio o taocima koji su još uvijek u rukama terorista, izrazio saučešće, ponovio njemačku solidarnost i da Izrael ima pravo na samoodbranu.
No, govorio je i o stanovništvu u Pojasu Gaze te je doveo u pitanje vojnu akciju ako ona zahtijeva toliko žrtava.
Bez obzira koliko je važan izraelski cilj u ovom ratu, mora se zapitati može li on opravdati tako strašnu cijenu, rekao je Šolc.
Kancelar je pažljivo, ali jasno birao riječi. Kritiku je bilo teško ignorisati, čak i kada je Šolc govorio o planiranoj vojnoj ofanzivi na Rafu, gdje više od 1,5 miliona ljudi traži utočište pod najnepovoljnijim uslovima. Kako ih zaštititi, gdje treba da idu, pitao je kancelar.
Netanjahu je ostao dužan da odgovori. Neodređeno je uvjeravao: Civili će biti zbrinuti na sigurno. Jedno od najčešće postavljanih pitanja novinara na ovom putovanju bilo je kakve su šanse da se Netanjahu predomisli, da se utiče na njega da promijeni svoj kurs.
Šolc je barem pokušao i jasno je iznio svoj stav Netanjahuu.
Hoće li samo riječi imati uticaja, još uvijek nije jasno. Ali jedno je sigurno: Palestincima u Pojasu Gaze hitno je potrebna dodatna pomoć i izraelski taoci u rukama Hamasa moraju biti oslobođeni.
