Protesti ostavljaju Kinu pred trilemom

Protesti ostavljaju Kinu pred trilemom

Zbrkani odgovor zvaničnika na porast broja slučajeva Covida pokrenuo je tri uzastopna dana demonstracija koje se protežu po gradovima i društvenim klasama. Vlada, koja je izgubila dve godine prerano čestitajući sebi što se odbranila od pandemije, sada nije spremna da se pozabavi međusobno povezanim ekonomskim, zdravstvenim i političkim krizama koje su rezultat njenog preteranog samopouzdanja.

Protesti bi mogli biti najkritičniji test vladavine predsjednika Si Đinpinga. Iako je teško izmeriti, čini se da su do sada gužve bile manje nego 1989. godine, kada je vlada koristila tenkove da uguši masovni protestni pokret nezadovoljnih studenata i fabričkih radnika, ljutih zbog korupcije u zvaničnicima, stagnirajućih plata i inflacije od 18%. Neki viču za smenu Ksija.

Ili su možda samo manje koncentrisani. Nemiri su široko rasprostranjeni širom zemlje, a ljudi izlaze na ulice frustrirani zbog oštrih kontrola epidemije koje depresivne živote i poslove kojima se ne vidi kraj.

Kao i 1989. godine, pitanja su ekonomska i politička i nacionalnog obima; ponovo studenti srednje klase i radnici poput onih na proizvodnim linijama kod dobavljača kompanije Apple (AAPL.O) Fokconn (2317.TV) pronašli su zajednički razlog. A internet olakšava koordinaciju demonstranata, upravo ono što su službe unutrašnje bezbednosti provele decenijama pokušavajući da spreče.

Nestabilnost će ubrzati preokret novonastalog optimizma investitora. Trgovci su se ponovo ulili u pohabane akcije kineskih kompanija početkom novembra nakon što je Peking konačno signalizirao da će početi selektivno ublažavati Ksijev zaštitni znak „dinamičkog nultog kovida“. To nije bilo pravovremeno. Kako je indeks Hang Seng China Enterprises porastao za 27% u 11 trgovačkih dana, nove zarazne varijante virusa su metastazirale; broj novih slučajeva eksplodirao je u nedjelju na preko 40.000.

Gradovi su prešli iz relaksacije u pojačano zaključavanje. Međutim, pošto su mnoge starije osobe odbile vakcinaciju, puštanje bolesti bi gotovo sigurno izazvalo porast smrtnosti. Zvaničnici su takođe svesni da na svakog građanina na ulici koji se žali na blokade, postoji još jedan koji se plaši da će dobiti Covid-19. Kada je grad Šiđadžuang pokušao da ublaži kontrolu epidemije, na primer, mnogi stanovnici su se zgrčili u svojim stanovima umjesto da idu u kupovinu.

Takvo ponašanje potkopava argumente da će napuštanje Ksijeve politike nulte Covid-a odmah stimulisati ekonomsku aktivnost. Rizik od visoke stope smrtnosti i još uvek rahitičnog stanja sistema javne zdravstvene zaštite u siromašnijim regionima čine da je vlada teško da pristane. Mešavina šargarepe i štapa mogla bi da ukloni demonstrante sa ulica, ali zvaničnici ne mogu ni da zastraše niti umire virus.

Što je veći ovaj talas nezadovoljstva, više tvrdolinijaši mogu da se zalažu za nasilni napad na neslaganje i povratak na rigidni karantin. To nosi svoje rizike. Neki apologeti Pekinga tvrde da je razbijanje na Tjenanmenu omogućilo kasniju eru stvaranja bogatstva. Ipak, kineski ekonomski rast je usporio za skoro dve trećine 1989. na 4% i ostao je na tom nivou sledeće godine. U 2022. godini, sa krahom nekretnina, mlakom potrošnjom na malo i padom izvoza, vlada može loše da priušti dalje smanjenje. Čak i prije nego što uzme u obzir reakciju Pekinga na nemire, Međunarodni monetarni fond očekuje rast BDP-a Kine ove godine od mizernih 3,2 odsto. Ali pošto su se potapšali po ramenu u ovom uglu, zvaničnici zaslužuju malo saosećanja dok se bore da izađu iz njega.