Na konsultacijama kod predsjednika države Jakova Milatovića, političke organizacije koje nisu podržale Milojka Spajića za mandara, iako je bio nosilac pobjedničke liste na parlamentarnim izborima bile su: DPS, ZBCG i URA.
Da nisu Demokrate i partije manje brojnih naroda podržale Spajića za mandatara, danas lider PES-a ne bi ni bio u mogućnosti da pregovara u vezi 44. Vlade.
Nakon što su predstavnici DPS-a i DF-a sinhronizovano preko DIK-a izbacili Spajića iz predsjedničke trke , sličan scenario je spreman i kada je u pitanju njegova premijerska pozicija.
Zanimljivo je da DF navodno zastupa prava i interese srpskog naroda, ali su zajedno sa DPS-om preduzeli i nedopustive pravne radnje da lidera PES-a diskvalifikuju zbog srpskog državljanstva, dok je njihov kandidat i srpski državljanin ostao u trci da sparinguje sa Đukanovićem u hotelu „Hilton“, razgovarajući o pomirenju i međusobnoj prihvatljivosti.
Takođe, iako su lideri ZBCG-a pokušali i formalno da Spajića spriječe u dobijanju mandata, lider PES-a je imao razumijevanje za očekivanja javnosti da se pravi šira i stabilnija Vlada.
Pet puta odbijena ponuda za ulazak u Vladu koju bivšem DF-u do sada u ovakvim spoljnopolitičkin okolnostima niko nije ponudio vjerovatno ima veze sa izjavama premijera Abazovića i njegovih funkcionera, koji su više puta PES-u uputili poruku: sastavite Vladu, ako možete.
Da li je neko već računao na opstrukcije i prolongiranja ZBCG-a ostavlja se javnosti da procijeni. A javnost dobro pamti ko je na pres konferenciji pokušao da pomogne tehničkom premijeru i ministru Adžiću u fabrikovanju afere „Do Kvon“.
Na kraju su iz bivšeg DF-a prihvatili ponudu, za koju su tvrdili da ne postoji. Javnost je jedino u dilemi zbog čega je bivši DF odlagao ulazak u Vladu i da li je to samo zbog utvrđivanja pazara ili postoje i neki drugi motivi?
Svakako, ispostavlja se da ZBCG nije bio spriječen da participira u Vladi zbog nacionalne obojenosti, već je to isključivo posljedica njihovog “dobrog pregovaranja”, kako to navodi gospodin Slaven Radunović.
Ne stoji ni teza da u 44. Vladu ulaze samo oni predstavnici manjina koji su podržali Đukanovića, kako kažu u ZBCG-u. U Spajićevu Vladu ulaze i albanske partije koje većinski nisu podržale kandidata DPS-a, što je iskoristio predsjednički kandidat DF-a da u Malesiji uzme oko hiljadu albanskih glasova. Takođe, u izvršnu vlast i 44. Vladu ulazi i SNP koji je podržao predsjedničkog kandidata DF-a u prvom krugu. S druge strane, BS je podržala poraženog kandidata DPS-a sa pozicija vlasti u 43. Vladi koju je izglasao DPS, a u kojoj DF ima 360 funkcionera po dubini.
Dakle, ako je bivši DF imao toliko pozicija u izvršnoj vlasti u kojoj je Ervin Ibrahimović potpredsjednik Vlade, znači li to da su predstavnici DF-a sateliti Bošnjačke stranke?
Kada se izvaga principijelnost svih subjekata koji se takmiče za ulazak u vlast, u očima Spajića saldo je nula, a sastavljanje Vlade je isključivo stvar dogovora.
