Po bolnicama se širi nova gljivica otporna na ljekove. Da li je to ‘The Last of Us’ u stvarnom životu?

Po bolnicama se širi nova gljivica otporna na ljekove. Da li je to ‘The Last of Us’ u stvarnom životu?

Evo scenarija koji možda zvuči poznato obožavaocima postapokaliptičke TV drame „Poslednji od nas“: gljivica koja se teško može ubiti počinje da se širi među – i zarazi – ranjivim populacijama. Samo ovaj put, to je stvarno.

Gljivica otporna na više lekova brzo napreduje u bolnicama i zdravstvenim ustanovama, što predstavlja ozbiljan rizik od infekcije za pacijente. Za razliku od kordicepsa u hit emisiji HBO koja je postala video igrica, ova gljivica, Candida auris, ne pretvara ljude u zombije. Ali to je i dalje ozbiljna pretnja i ona koju istraživači moraju da obrate pažnju pre nego kasnije, kaže Kevin Outterson, izvršni direktor CARB-Ks, neprofitne organizacije koju predvodi Bostonski univerzitet, a koja finansira naučno najraznovrsniji svetski cijev za rani razvoj novih antibiotika i vakcine.

„Ovo možda neće zavladati zemljom kao „Poslednji od nas“ i sutra izazvati zombi apokalipsu, ali ako želimo da imamo novo rešenje za deceniju, onda istraživači moraju da počnu prošle nedelje, “ kaže Outterson, koji je takođe profesor prava na Pravnom fakultetu Univerziteta Austin B. Fletcher i kodirektor programa zdravstvenog prava.

Prema istraživanju objavljenom ovog meseca u Annals of Internal Medicine, klinički slučajevi infekcija izazvanih C. auris skoro su se udvostručili u 2021. godini. A broj slučajeva otpornih na ehinokandine, prvu liniju lečenja infekcija C. auris, se utrostručio. Dok gljivica generalno ne predstavlja pretnju za zdrave ljude, može biti opasna za one sa oslabljenim ili kompromitovanim imunološkim sistemom i ljude koji koriste sonde ili katetere – drugim rečima, veliki deo pacijenata u bolnicama. Gljivica može izazvati infekciju krvotoka čiji simptomi uključuju groznicu, mrzlicu, znojenje i nizak krvni pritisak. To je još uvek retko u SAD, ali otprilike jedan od tri pacijenta sa invazivnom infekcijom će umreti od toga; gljiva predstavlja „hitnu pretnju“, prema američkim centrima za kontrolu i prevenciju bolesti.

Brink je razgovarao sa Outtersonom o pretnji koju C. auris predstavlja i šta treba da uradimo da sprečimo buduće epidemije otporne na lekove.

The Brink: Gljive su neprijatelj u „Poslednjem od nas“ i, za mnoge bolničke pacijente sa infekcijama, u stvarnom životu. Ali mnoge gljive su korisne – pa čak i ukusne. Šta razlikuje ove dve grupe?

Outterson: Gljive su jedan od najzastupljenijih oblika života na Zemlji. Oni su svuda. To je zaista mašina za razlaganje planete Zemlje. Volimo gljive, baš kao što volimo bakterije, jer one rade mnogo stvari koje su zaista korisne. Ovde postoji ekosistem. Problem je uvek kada nešto funkcioniše izvan svoje ekološke niše – nešto se promenilo ili promenilo, što odjednom čini nešto opasnijim za ljude.

Bilo je nekoliko stvari na makro nivou koje se dešavaju širom sveta koje izazivaju ove promene. Jedna je samo globalna urbanizacija, koja može dovesti do više zoonotskih infekcija—COVID bi mogao biti nešto u ovoj kategoriji, ako je prešao sa slepih miševa na ljude.

Druga je klimatska promena. Ovo bi zaista moglo uticati i na gljive, jer kako klima postaje toplija, raspon gljiva se širi i menja.

Treći uzrok je upravo globalna primena antibiotika i antifungalnih lekova, koja na kraju vrši selekciju rezistentnih patogena. Antifungici se agresivno koriste u poljoprivredi. Mnoge stvari koje jedete zahtevaju antimikotike da bi ih proizvele. Dakle, stvari poput jagoda, ali i voćaka, tretiraju se antifungalnim sredstvima. Postoji značajan problem sa gljivama kada je u pitanju pšenica – pšenična rđa je uobičajena gljiva.

Dakle, ako gurnete u životnu sredinu – na planetarnoj skali – milione kilograma antigljivičnih sredstava, a zatim imate svet koji se brzo urbanizuje i zagreva, imaćete ovaj problem. Bilo bi više iznenađujuće da nismo imali pojavu novih gljivica koje su otporne na postojeće terapije i uznemiravaju ljude na način na koji ranije nisu. Za ljude koji gledaju ovaj prostor, ovo je najmanje iznenađujuća vest. I dalje je ozbiljno, ali nikako nije šok.

Tokom [na vrhuncu] COVID-a, bolnice su morale dramatično da se usredsrede na COVID. Sećate se trčanja u ličnoj zaštitnoj opremi, dok su neke medicinske sestre koristile džakove za smeće. Neko vreme je tamo bilo strašno.

Iako se sada više stabilizovao, ono što se dogodilo kao rezultat tog početnog zaokreta je da su mnoge druge prakse kontrole infekcije u bolnicama [promenjene ili] pale na stranu. Ne zbog nezainteresovanosti, već zato što su ljudi zarazne bolesti bili samo slomljeni radom na reagovanju na COVID. I toliko tih istih ljudi se razbolelo i [toliko] ih je umrlo da su bolnice na neki način pustili gas kada su u pitanju standardne bolničke prakse kontrole infekcija – nužno je tako; Ne krivim ih.

CDC je prošle godine izvestio da smo po prvi put u više od decenije imali značajno povećanje bolničkih infekcija, pretežno bakterijskih, ali nekih antifungalnih, jer je kapacitet ograničen.

Ako želite da SAD budu otpornije na ove vrste pretnji, jedna stvar koju radite je da razvijete nove lekove, što CARB-Ks radi.

Druga stvar koju radite je da obučite i angažujete više lekara i medicinskih sestara za zarazne bolesti, tako da imate kapacitet da odgovorite na bilo šta sledeće.

Očigledno je da u bolnici ima mnogo ljudi koji su veoma bolesni i koji imaju smanjen imuni odgovor zbog lečenja ili stanja koje imaju. I da neko ode u bolnicu da se izleči od svega što ima, da bi se onda razboleo i produžio svoj boravak, ili još gore, umro, zbog bolničke infekcije koju je zadobio – pa to samo krši zabranu -etika štetnosti medicine. Dakle, ovo je ozbiljno pitanje.

Pre dve godine sam bio koautor članka o antimikrobnoj rezistenciji kod raka — i bakterija i gljivica — koji je objavljen u kliničkom časopisu Američkog društva za rak. Ono što znamo je da je drugi vodeći uzrok smrti ljudi sa rakom infekcija, [od] bakterija i gljivica. Ovi ljudi, zbog svojih tretmana, imaju kompromitovan imuni sistem, što olakšava ovim stvarima da ih ubiju.

Dakle, neću početi da nosim zaštitno odelo i da pravim zalihe hrane u svom podrumu. Nije kao u TV emisiji. Ali to je ozbiljno pitanje: sada imamo podatke koji pokazuju da i bakterije i gljive predstavljaju rastuću pretnju u svakoj bolnici širom svijeta.