Bavljenje sportom od malih nogu ima višestruke prednosti – od fizičkog zdravlja, preko razvoja motorike, pa sve do emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta. Ipak, mnogi roditelji se pitaju kada je pravo vrijeme da svoje dijete uvedu u svijet sporta.
Foto: Ilustracija/Pexels.com
Da li je u pitanju rana predškolaska dob, kada djeca prirodno istražuju svoje tijelo i prostor, ili bi prvi treninzi trebalo da sačekaju kasnije faze, kada su mališani spremni da prate pravila i razviju disciplinu?
PRVI KORACI PREMA FIZIČKOJ AKTIVNOSTI
Na ovo pitanje, za portal Kolektiv.me ima odgovor profesor fizičkog vaspitanja i osnivač školice sporta Step up Nemanja Kalezić.
“Idealno vrijeme za početak fizičkih aktivnosti kod djece obično je oko treće godine života, kada počinju razvijati osnovne motoričke vještine poput trčanja, skakanja i bacanja. Konkretni sportovi, poput fudbala ili košarke, najčešće se preporučuju nakon šeste godine, kada su djeca fizički i mentalno spremnija za organizovane sportske aktivnosti. Ipak, čak i prije tog uzrasta, vrlo je korisno poticati djecu na igru koja uključuje fizičke aktivnosti. Takve igre, iako neformalne, značajno doprinose razvoju motoričkih sposobnosti, socijalnih vještina i koordinacije”, naveo je Kalezić.
Ipak, da li postoji razlika u pristupu sportu između dječaka i djevojčica u ranom uzrastu, Kalezić objašnjava:
“Važno je naglasiti da fizičke sposobnosti dječaka i djevojčica u ranom uzrastu uglavnom nemaju značajne razlike, ali društvene norme i stereotipi često oblikuju različite pristupe i očekivanja prema sportu. Zbog toga je ključno da roditelji i treneri pružaju jednak pristup i podršku za razvoj sportskih interesovanja kod oba pola”.
KAKO PREPOZNATI SPREMNOST DJETETA ZA SPORT?
Djeca prirodno teže igri i aktivnostima koje su u skladu s njihovim razvojem. Međutim, nisu sva djeca spremna za sportske aktivnosti u isto vrijeme.
“Ako dijete pokazuje otpor ili nesigurnost, ključna je uloga trenera. Pedagoški pristup i uvod kroz igru često su najbolji način da se dijete osjeti ugodno i prihvati novu aktivnost“, ističe sagovornik našeg portala.
Prema mišnjenju Kalezića najbolji programi za djecu oni koji kombiniju igru i druženje s vršnjacima, te isti mogu djeci olakšati prve korake u sportu.
MOTIVACIJA RODITELJA
Takođe, kako naglašava stučnjak, roditelji igraju presudnu ulogu u uspjehu djeteta u sportu.
“Motivacija i samopouzdanje su aspekti na kojima roditelji mogu raditi od prvih koraka svog djeteta. Djeca se rađaju bez već stečenih osobina, koje postepeno razvijaju kroz proces prihvatanja i učenja. Slika koju djeca dobijaju od svojih roditelja često ima presudnu ulogu. Važno je razgraničiti podsticajnu od dominatne uloge roditelja, jer je dijete to koje treba da se osjeća srećno i zadovoljno zbog samog bavljenja sportom.”
Mnoga djece su nesigurna kada je riječ o novim izazovima i nepoznatim osobama, poput trenera. U tom kontekstu, trener igra presudnu ulogu, jer mora biti pedagoški osposobljen da pronađe način kako da priđe djetetu.
“Moj pristup je vrlo jednostavan – kroz igru uvodim djecu u sport, pokazujući im da je to prije svega prilika za druženje s vršnjacima, uz takmičarski karakter koji dolazi s vremenom” , kazao je Kalezić za naš portal.
Škola sporta Step Up – TEMELJ ZA USPJEŠAN SPORTSKI RAZVOJ DJECE
U njegovoj školici Step Up posebna pažnja posvećuje se mlađim grupama, gdje se razvijaju osnovne motoričke vještine, dok se stariji postepeno uvode u tehničke elemente sporta.
“U našoj skolici sporta postoje dvije grupe. A to je preškolski uzrast 3-5 godina i rani školski uzrast 5-6 godina. Sa mlađom grupom se radi na razvoj osnovnih motoričkih vještina (trčanje, skakanje, bacanje, hvatanje), dok sa starijm učimo osnovne tehnika kroz igru, razvoj koordinacije, timskog rada i osnovne discipline.”
SPECIJALIZACIJA ILI RAZNOVRSNOST?
Kalezić ističe da nije pristalica preuranjene specijalizacije u sportu, već se zalaže za raznovrsnost, jer vjeruje da djeca treba da imaju priliku da se bave različitim sportovima kako bi razvila širok spektar motoričkih vještina.
„Preporuka vodećih svjetskih organizacija koje se bave temom sportskog razvoja djece je da djeca do svoje 8. ili 9. godine budu usmjerena na bazične sportove poput atletike, gimnastike, karatea i džudoa. Tek nakon navršene 8. godine djeca bi trebalo da se usmjere na strukturirane sportove kao što su fudbal, košarka ili rukomet, kako bi se izgradile osnovne fizičke vještine i bolje razumjele osnovne sportske tehnike.“
PRISTUP KROZ RAZNOVRSNOST I BEZ PRITISKA
Roditelji se često suočavaju sa nesigurnostima kada je u pitanju izbor sporta za njihovu djecu. Zbog toga naš sagovornik preporučuje da je važno pratiti djetetova interesovanja i posmatrati aktivnosti u kojima uživa.
“Raznovrsnost u ranom uzrastu je najbolji pristup, dok se specijalizacija može postepeno uvoditi kasnije. Eksperimentisanje sa više sportova, osluškivanje djetetovih interesovanja i podrška bez pritiska najbolji su načini da dijete pronađe ono što voli i uživa u sportu. Posebno treba naglasiti da dijete trenira, jer to voli i čini ga srećnim, a ne stvarati mu pritisak uspjehom i rezultatima” , zaključuje sagovornik portala Kolektiv.me
Mnoge svjetske organizacije poput The American Academy of Pediatricsi The Australian Sports Commission savjetuju da se u ranom uzrastu djeca fokusiraju na raznovrsne aktivnosti koje razvijaju osnovne motoričke vještine, dok specijalizacija za određeni sport treba da počne tek kasnije.
