Najčešći oblici aritmija
Atrijalna fibrilacija najčešći je oblik aritmija, poznata i kao treperenje pretkomora, jer nastaje u pretkomorama. Nepravilan i često ubrzan srčani rad glavni su simptomi ovog oboljenja koje može, ako se ne liječi, dovesti i do moždanog udara.
Bradikardija je poremećaj srčanog ritma praćen otkucajima srca ispod 60 u jednoj minuti. Ne mora uvijek biti posljedica bolesti srca, viđa se često kod sportista. Normalni broj otkucaja srca je od 60 do 100 u jednoj minuti.
Ventrikularne aritmije nastaju u donjim komorama srca (ventrikulama). Spadaju u ozbiljnije aritmije i uključuju stanja kao što su ventrikularne tahikardije i ventrikularne fibrilacije. Ako se ne liječe, ova stanja mogu biti uzrok zastoja srca i iznenadne smrti.
Preskakanje i lupanje srca može se kontrolisati besplatnim lijekom
Odgovarajuća fizička aktivnost je terapija koju će savjetovati ljekari većini kardioloških pacijenata, pa i onima sa srčanom slabošću. Kardiolozi savjetuju fizičko vježbanje svim pacijentima koji su za to sposobni. Redovno vježbanje i fizička aktivnost do granice zamora, odnosno adaptiranje fizičke aktivnosti na simptomatski status i lične okolnosti, apsolutno se preporučuje kod lakših formi srčane slabosti, navode ljekari. Šetnja je i dobar način kontrole krvnog pritiska i šećera u krvi.
– Hodanje je besplatno i dostupno svima. Ne morate trošiti novac na teretanu ili kupovinu specijalne opreme – kaže autorica studije objavljene u časopisu Heart, dr Džil Pel, specijalistica javnog zdravlja i profesorica na Univerzitetu u Glazgovu u Škotskoj.
Prema studiji iz 2024. godine, skoro 60 miliona ljudi širom svijeta ima atrijalnu fibrilaciju. Nema jasnijih procjena kada se radi o drugim oblicima aritmija, ali sigurno je da se veliki broj osoba žali, s vremena na vrijeme, na preskakanje i lupanje srca. Kardiološki pacijenti koji slabo kontrolišu aritmije su u većem riziku od moždanog ili srčanog udara, navodi dr Pel.
– Postoje lijekovi i drugi načini, kao implementacija pejsmejkera, uz koje je moguća kontrola aritmija, ali prije svega potrebno je pokušati spriječiti da do aritmija koje zahtijevaju liječenje uopće dođe – kaže dr Pel.
Hodanje samo 5 do 15 minuta smanjuje rizik od aritmija
Autori studije objašnjavaju da ima dosta radova koji su proučavali tempo hoda i abnormalnosti srčanog ritma. Te studije su se, kako kaže dr Pel, uglavnom bavile samo jednom vrstom aritmija, dok je tim dr Pel ispitivao odnos između više oblika aritmija i brzog hoda.
Proučavani su podaci o zdravlju i fizičkoj aktivnosti više od 500.000 osoba, starosti između 40 i 69 godina u Ujedinjenom Kraljevstvu. Učesnici su bilježili u upitnicima brzinu hoda – spor (manje od 4,8 kilometara na sat), prosječan (4,8 do 6,4 kilometra na sat) ili brz (više od 6,4 kilometra na sat). Tokom perioda praćenja koje je trajalo u prosjeku oko 13 godina, 9 posto učesnika razvilo je neki oblik aritmija.
– Podaci pokazuju da hodanje prosječnim tempom (5–6 kilometara na sat), samo 5 do 15 minuta dnevno, može u bitnoj mjeri smanjiti rizik od poremećaja srčanog ritma. Ova veza bila je najjača kod osoba mlađih od 60 godina, umjerene tjelesne težine, ali i kod osoba s visokim krvnim pritiskom, pacijenata s jednim do dva komorbiditeta i kod žena. Posebno je interesantan podatak da su žene dobro odgovorile na brži hod. Pacijentice su u manjem riziku da dobiju atrijalnu fibrilaciju, ali ako kojim slučajem razviju ovaj oblik poremećaja srčanog ritma, prijeti im veća opasnost od moždanog ili srčanog udara u odnosu na muškarce sa atrijalnom fibrilacijom – kaže dr Pel.
Primarna strategija prevencije
Kardiologinja dr Marta Gulati smatra da je ova studija važna i da potvrđuje ranija slična istraživanja koja ističu korist od fizičke aktivnosti kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom.
– Ovo istraživanje pokazuje da je brzo hodanje jedna od primarnih strategija prevencije aritmija – smatra dr Gulati, koja nije bila uključena u studiju.
Studija tima dr Pel navodi da je njena studija opservacijska. Učesnici studije su sami procjenjivali stepen fizičke aktivnosti koji ne mora odgovarati realnoj slici.
– U opservacijskim studijama uvijek postoji rizik, da na primjer osobe koje sporije hodaju to čine zato što već imaju bolest – kaže dr Pel.
Ispitanici nisu bili kardiovaskularni pacijenti, ali sada je potrebna interventna studija kako bi stručnjaci potvrdili da li brzo hodanje smanjuje rizik od aritmija.
Muškarci su uglavnom brže hodali
Atrijalna fibrilacija je aritmija koja može da se razvije kao posljedica postojećeg srčanog oboljenja, dijabetesa, visokog krvnog pritiska i gojaznosti, objašnjava dr Šon Hefron iz Centra za prevenciju kardiovaskularnih bolesti na Univerzitetu u New Yorku.
Učesnici studije koji su brže hodali bili su uglavnom muškarci, sa zdravijim životnim navikama i normalnom tjelesnom težinom. Oni su, također, imali veću snagu stiska šake, manji obim struka, niži nivo upalnih procesa u organizmu, bez jako povišenih masnoća i šećera u krvi.
– Bradikardija i ventrikularne aritmije su nespecifične i mogu biti posljedica više faktora rizika, koji se ne mogu dovesti u tako jasnu vezu kao atrijalna fibrilacija sa zdravim životnim navikama – dodaje dr Hefron.
Brži tempo hoda je djelotvoran jer smanjuje nivo povišenog holesterola i šećera u krvi, reguliše krvni pritisak, pa tako i umanjuje rizik od mogućnosti aritmija, naglašava dr Pel.
