Svaki četvrti stanovnik koji je u prethodnih 12 mjeseci koristio usluge zdravstvenih ustanova naveo da je neko od zaposlenih tražio ili očekivao novac, poklon ili protivuslugu za zdravstvenu zaštitu koja mu po zakonu pripada Više od polovine ljekara KCCG zvanično dopunski radi u privatnom zdravstvenom sistemu
Penzioner iz Crne Gore, sa ozbiljnim srčanim problemima, već mjesecima čeka u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) na ugradnju defibrilatora, uređaja koji je namijenjen za osobe sa visokim rizikom od naprasne srčane smrti.
Pacijent, kojem srce radi svega 20 odsto, a prethodno je imao imao i nekoliko intervencija, uključujući i operaciju karotidnih arterija, za četiri mjeseca na listi čekanja “napredovao” je za svega 20 mjesta. Sudeći po poziciji na listi za ugradnju implatabilnog kardiovertera-defibrilatora (ICD) Klinike za kardiologiju, koja trenutno broji oko 70 pacijenata, tim tempom neće doći na red za intervenciju ni do kraja godine.
“Kada je moj otac stavljen na listu čekanja u martu, ljekari su nam rekli da bi sve trebalo što hitnije uraditi. Nažalost, ne postoji mogućnost da ugradnju pejsmejkera obavimo u Crnoj Gori, jer nijedna privatna zdravstvena ustanova ne pruža tu vrstu medicinske usluge. U Srbiji ova intervencija košta oko 8.000 eura”, priča Milica, kćerka kardiološkog pacijenta.
I drugi građani sa lista čekanja tvrde da su prinuđeni da skupljaju novac za operacije kod privatnika ili u inostranstvu, ali i da im niko od osoblja ne daje šifru na osnovu koje bi mogli pratiti da li im se bliži zakazana procedura.
Na ugradnju vještačkog kuka i koljena, samo u KCCG, čeka oko 700 pacijenata – 200 više u odnosu na prošlu godinu, iako su iz najveće zdravstvene ustanove u avgustu 2024. obećali da će problem biti riješen otvaranjem nove operacione sale, ali i zbrinjavanjem pacijenata sa sjevera u Kliničko-bolničkom centru (KBC) Berane.
Uprkos tome što pacijenti sa liste za ugradnju vještačkog kuka ili proteze nisu kandidati za hitnu operaciju, mnogi odluče da se operišu u inostranstvu, najčešće susjednoj Srbiji, jer zbog artroze (okoštavanja) imaju narušen kvalitet života.
Država nema podatak koliko građana Crne Gore danas čeka na specijalistički pregled, operaciju ili dijagnostičku proceduru. Iako propisi predviđaju da zdravstvene ustanove na vidnom mjestu svakog dana ističu listu čekanja u pisanom obliku, ali i da dostavljaju te podatke Ministarstvu zdravlja i Fondu za zdravstveno osiguranje, većina to ne čini.
Iz Ministarstva su “Vijestima” odgovorili da sprovode kontrole poštovanja pravilnika o listama čekanja u zdravstvenim ustanovama i da su uočili propuste u organizaciji i vođenju, od neujednačenog načina zakazivanja do nedostatka ažurnih evidencija.
Tvrde da su kao odgovor na to pokrenuli sveobuhvatnu analizu uzroka formiranja lista čekanja, koju sprovodi renomirana konsultantska kuća iz Ženeve. Analiza je predviđena i Akcionim planom Strategije za kontrolu kvaliteta, a ima za cilj identifikaciju glavnih problema i upoređivanje sa evropskim standardima i na osnovu toga predložiće konkretne i sistemske mjere unapređenja ove oblasti.
“Nedostatak ažuriranih podataka o listama čekanja na sajtovima Ministarstva i Fonda rezultat je zastarjelih praksi i tehničkih ograničenja. Zato radimo na uvođenju novih digitalnih rješenja, uključujući sistem elektronskog zakazivanja i SMS otkazivanja pregleda, kako bi se spriječilo gubljenje termina i povećala efikasnost. Elektronski registar za praćenje privatnog sektora takođe je u izradi, što će dodatno doprinijeti transparentnosti lista čekanja”, navode iz ovog resora.
Ministarstvo zdravlja, tvrde, posjeduje podatke o listama čekanja na specijalističke preglede, dijagnostiku, operativne procedure, koje redovno dostavlja KCCG.
“Prema izvještaju za maj 2025. godine, na listama čekanja, na primjer, za elektivne procedure nalazi se više stotina pacijenata – 804 na Klinici za očne bolesti, 614 na ortopediji, dok na Klinici za bolesti srca, na procedure elektivnih koronarografija čeka 88 pacijenata, dok za procedure 3D ablacije čeka 166 pacijenata. Lista čekanja na kontrolu pace-makera, elektrofiziologije srca i implantacije CRT-D čeka 16 pacijenata, za implantaciju ICD 71 pacijent, za procedure EF I RF ablacije 191 pacijent”, kazali su iz resora Vojislava Šimuna.
Pojašnjavaju da se na radiološke procedure, zahvaljujući ugovorima sa privatnim ustanovama, uglavnom ne čeka duže od tri mjeseca ako su označene kao prioritetne, ali i da se hitni i onkološki slučajevi rješavaju odmah.
Šef odjeljenja za istraživanje javnih politika Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) Nemanja Stankov smatra da svaki sistem koji počiva na netransparentnim pravilima otvara prostor za koruptivne radnje, pa ni zdravstveni sektor tu nije izuzetak.
“Kada postoji neorganizovanost i netransparentnost u formiranju lista čekanja i kada pacijenti nisu unaprijed informisani o svojim pravima, može doći do nepravilnosti u raspodjeli medicinskih usluga. Takav kontekst kreira koruptivni rizik pogotovo u situacijama kada se dugo čeka na specijalistički pregled ili intervenciju, s obzirom na to da oni koji imaju novac ili veze mogu sebi obezbijediti bolji tretman i brži pristup zdravstvenim uslugama, čime se narušava princip jednakosti i pravičnosti. S druge strane, pacijenti koji nemaju te resurse mogu biti primorani da čekaju duže ili da pomoć potraže u inostranstvu. Zbog toga je od suštinskog značaja uspostaviti transparentan sistem u kojem je jasno ko, kada i pod kojim uslovima ostvaruje pravo na medicinsku uslugu, kao i kako se raspoređuju zdravstveni resursi”, naglašava Stankov.
On kaže da je mjerenje rasprostranjenosti skrivenih pojava poput korupcije izuzetno zahtjevno, zbog čega se istraživanja najčešće oslanjaju na percepciju građana.
Prema terenskom istraživanju CeMI-ja, sprovedenom krajem maja i početkom juna na reprezentativnom uzorku građana Crne Gore, 67,7 odsto ispitanika smatra da je korupcija donekle i u velikoj mjeri prisutna u zdravstvenom sistemu.
“Kada se percepcija korupcije mjeri na nivou konkretnih interakcija sa zdravstvenim radnicima, 51,5 odsto ispitanika donekle i u velikoj mjeri prepoznaje korupciju u relaciji pacijent-ljekar, dok je to znatno manje izraženo u odnosu na medicinske sestre i tehničare, 26,2 odsto”, ističe on.
Stankov tvrdi da je zabrinjavajući podatak da je čak svaki četvrti stanovnik koji je u prethodnih 12 mjeseci koristio usluge zdravstvenih ustanova naveo da je neko od zaposlenih tražio ili očekivao novac, poklon ili protivuslugu za zdravstvenu zaštitu koja mu po zakonu pripada.
Liste čekanja u Crnoj Gori decenijski su problem, koji se tokom prethodnih godina uglavnom rješavao dopunskim radom, zabranom rada dopunskog rada kod privatnika zaposlenima koji rade u organizacionim jedinicama gdje se duže od 30 dana čeka na zdravstvenu uslugu, a nekada i uvođenjem privatnika u posao, što je plaćala država.
Prema podacima iz juna ove godine, u najvećoj zdravstvenoj ustanovi više od polovine ljekara ima saglasnost da dopunski radi kod privatnika. U najvećoj zdravstvenoj ustanovi, prema posljednjem statističkom godišnjaku Instituta za javno zdravlje, radi 495 ljekara, od kojih je 356 specijalista.
Iz KCCG su odgovorili da 267 ljekara radi privatno, dok je 107 dobilo saglasnost za obavljanje dopunskog rada u drugoj javnoj zdravstvenoj ustanovi. Ipak, nijesu odgovorili da li je i kojem broju ljekara uskraćeno pravo na dopunski rad van ustanove do eliminisanja lista čekanja u njihovoj organizacionoj jedinici. Saopštili su da su ljekari koji imaju saglasnost za dopunski rad u privatnom sektoru angažovani i u dopunskom radu u KCCG, a naročito na klinikama koje imaju duže liste čekanja.
Upravo je dopunski rad, smatraju u CeMI, jedan od najizraženijih rizika korupcije u zdravstvenom sistemu.
“Novi nacrt Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je bio na javnoj raspravi početkom ove godine, predviđa zabranu dopunskog rada, ali uz izuzetke od opšteg pravila, koji omogućavaju da uz pribavljeno mišljenje direktora zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici, ipak, ostvare pravo na dopunski rad”, podsjeća Stankov.
On poručuje da će ključno za smanjenje rizika od korupcije u ovoj oblasti biti način na koji će Ministarstvo zdravlja pravilnikom propisati kriterijume za ostvarivanje ovog prava. Važeći pravilnik je, smatra, previše uopšten i ne definiše jasno kriterijume ni rezultate koje bi zdravstveni radnici trebalo da ispune kako bi stekli to pravo, već ostavlja širok prostor za diskreciono odlučivanje.
Stankov navodi primjer Hrvatske, prema kojem je do 2016. godine bilo propisano da saglasnost na dopunski rad može dobiti zdravstveni radnik koji značajno smanji liste čekanja u matičnoj ustanovi, uz ograničenje da ukupno pravo na dopunski rad ne može ostvariti više od 50 odsto zaposlenih u datoj ustanovi. U slučaju većeg broja zahtjeva, vršilo bi se rangiranje, pri čemu bi samo 50 odsto najuspješnijih medicinskih radnika steklo to pravo.
Osim pacijenata koji se žale na dugo čekanje na operaciju ili intervenciju, brojni su i oni koji u narednih pola godine ne mogu da dobiju termin za pregled specijaliste ili snimanje ultrazvukom u domu zdravlja.
U zdravstvenom sistemu uglavnom nema slobodnih termina za endokrinologa i reumatologa, kardiologa, gastroenterologa. KCCG je jedina ustanova koja na dnevnom nivou ažurira liste prvih slobodnih termina za preglede i dijagnostičke procedure.
Iz ove ustanove pojašnjavaju da se liste čekanja za specijalističke i dijagnostičke preglede formiraju na osnovu slobodnih termina koji se periodično distribuiraju u centralni sistem zakazivanja i time postaju dostupni izabranim i ljekarima sekundardnog nivoa zdravstvene zaštite, koji ih hronološkim redom dodjeljuju pacijentima.
Odgovarajući na pitanja “Vijesti”, iz KCCG kojim rukovodi dr Aleksandar Radović su kazali da je tokom prošle godine kroz centralni sistem zakazivanja omogućeno oko 850.000 termina, od čega je oko 250.000 propalo jer se pacijenti nisu pojavili na pregledu.
Zbog velikog broja nerealizovanih pregleda, od marta ove godine uspostavili su sistem potvrđivanja termina putem slanja SMS poruka. Iz KCCG su kazali da je od početka marta do 20. juna realizovano oko 320.000 pregleda i dijagnostičkih procedura, a oko 88.000 nije realizovano, što je, tvrde, i dalje visok broj.
“U navedenom periodu otkazano je ukupno oko 1.800 pregleda. Relevantno je prikazati trend upotrebe servisa, odnosno u mjesecu martu otkazano je 120 termina, sa trendom rasta koji rezultira u 500 otkazivanja u aprilu i maju, odnosno preko 500 u mjesecu junu”, piše u odgovoru.
U Ministarstvu zdravlja smatraju da je nedostupnost termina za specijalističke i dijagnostičke procedure šest i više mjeseci rezultat višegodišnjeg zanemarivanja sistema.
“Naslijedili smo sistem u kojem je zakazivanje bilo neuređeno i netransparentno, termini su se otvarali na po mjesec ili dva, bez realnog uvida u broj pacijenata na listama, što je otežavalo planiranje dodatnih ambulanti i konsultantskih timova”, tvrde u tom resoru.
Pojašnjavaju da sada rade na tome da se termini otvaraju šest mjeseci unaprijed i više, a jasno su izdvojili izdvojili prioritetne grupe, pa onkološki pacijenti i oni koji čekaju prvi pregled za akutna stanja i pripreme za operacije više ne čekaju zajedno sa ostalima.
U glavnom gradu oko 1.800 pacijenata čeka na ultrazvučne preglede u prvom kvartalu 2026. godine. U Ministarstvu zdravlja tvrde da niko od njih “nije onkološki pacijent, niti se priprema za operaciju”. Kažu da je, zahvaljujući dodatnom angažovanju radiologa, od sredine juna počelo pozivanje pacijenata i plan je da se pregledi planirani za 2026. završe šest mjeseci ranije.
Pilot-projekat na Internoj klinici KCCG podrazumijeva izdvajanje prvih, prvih kontrolnih i kontrolnih pregleda i njihovu dostupnost za tri i šest mjeseci, već je dao rezultate, pa je proširen i na Kliniku za neurologiju gdje se sada, za razliku od prethodnog perioda, dnevno otvara u prosjeku sedam slobodnih termina za preglede. To je, tvrde u Ministarstvu, efikasno smanjilo listu čekanja na neurološke preglede. Pojašnjavaju da je dolaskom ljekara sa specijalizacije iz vaskularne hirurgije otvorena nova ambulanta koja već funkcioniše punim kapacitetom. Pilot-projekat od jeseni bi trebalo da bude uveden i u Institutu za bolesti djece KCCG. Podaci najveće zdravstvene ustanove pokazuju da ni najmlađi nisu pošteđeni dugog čekanja na zdravstvene usluge, jer nema dostupnih termina za psihijatra, neurologa, ORL, određena snimanja magnetnom rezonancom, skener.
Ovaj članak nastao je u okviru aktivnosti na projektu “Digni glas: za Crnu Goru bez korupcije” koji realizuje Centar za monitoring i istraživanje CeMI, uz podršku INL kancelarije Ambasade SAD u Crnoj Gori. Članak je finansiran iz granta Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Izneseni stavovi, nalazi i zaključci pripadaju isključivo autoru i ne predstavljaju nužno stavove Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
