Put do vidljivosti onih koji su nedokumetovani u Crnoj Gori, posebno ratnih raseljenika, težak je i trnovit a birokratija dodatno otežava dobijanje ličnih dokumenata. To je pokazao slučaj Ljendite Bisljimi-Beriša iz Sutomora koja uz pomoć prijatelja, nadležnih i Građanske alijanse još ne može ostvariti pravo na pasoš, dok ne promijeni prezime.
Bisljimi je sa Kosova i Metohije izbjegla krajem devedesetih godina i od tada živi u Sutomoru. Ona i njena djeca preživjela su požar koji je prije dvije godine izbio u bivšem dječijem odmaralištu i od tada nemaju dom. Ona je samohrana majka i udovica, a nekoliko godina traje borba za vidljivost nje i njene djece.
Kada je u Crnu Goru došla krajem devedesetih godina zavedena je kao Ljendita Bisljimi po prezimenu oca njene djece sa kojim nikada nije formalno stuplila u brak, a njeno djevojačko prezime je Beriša.
Ona nije imala nikakva dokumenta, pa je Danijela Bojović , koja je povremeno nastanjena u Sutomoru i pomaže Ljenditinoj porodici duži niz godina, pronašla njene podatke preko Matične službe u Nišu i poslali su Izvod iz matične knjige rođenih i Uverenje o srpskom državljanstvu.
Na njenom Izvodu ne piše matični (JMBG) broj, a Bojović je od MUP-a Srbije obaviještena da će joj oni naknadno izdati JMBG kada budu radili na njenom pasošu. Za četvoro Ljenditine djece Konzulat Srbije u Podgorici je izdao pasoše na osnovu državljanstva njihovog oca, Ljenditinog pokojnog partnera sa kojim je živjela u zajednici.
Međutim, da ona dobije pasoš procedura nije bila tako laka. Kako je Bojović ispričala “Vijestima”, Konzulat u Podgorici je najprije tražio da kod notara u Baru urade potvrdu identiteta za Bisljimi sa dva svjedoka sa srpskim pasošima, što su i učinili.
Kada je otišla da aplicira za pasoš u Konzulat kazali su joj da mora da dovede na dan aplikacije za pasoš tri svjedoka sa srpskim pasošima. Ona je to i učinila, ali je odbijena, pa su iz Konzulata zahtijevali da promijeni prezime Bisljimi koje u Crnoj Gori ima 25 godina i vrati prezime Beriša.
“To traže jer je Ljenditin muž Batir Bisljimi umro u februaru 2019. godine, a on i Ljendita nisu bili vjenčani u Opštini Bar, jer ona nije imala dokumenta. Ljendita je Batiru u Baru rodila sedmoro djece, sva imaju srpske pasoše i u njihovim izvodima piše da su im roditelji Batir Bisljimi i Ljendita. MUP Crne Gore i Centar za socijalni rad iz Bara su upisali Ljenditu pod prezimenom njenog nevjenčanog muža Bisljimi i taj identitet ima već 25 godina u Crnoj Gori i zavedena je u svim mogućim službama kao Ljendita Bisljimi”, ispričala je “Vijestima” Bojović.
Iz Ambasade Republike iz Srbije u Podgorici nisu odgovorili na pitanja lista o ovom slučaju, uslovima i načinu za ostvarivanje prava na pasoš Ljendite Bisljimi-Beriša.
Da Ljendita promijeni prezime, kako je i sama kazala, prepreku joj predstavlja to što su joj iz Centra za socijalni u Baru kazali da će izgubiti socijalnu pomoć i dječiji dodatak ako promijeni u MUP-u prezime Bisljimi u svoje djevojačko prezime. Iz te državne službe “Vijestima” su kazali da ne mogu dijeliti informacije o ličnim i porodičnim okolnostima korisnika shodno Zakonu o zaštiti podataka.
Bojović je o slučaju Ljendite Bisljimi i problemima sa kojma se ona suočava pisala predsjedniku Opštine Bar Dušanu Raičeviću i predsjedniku Romskog savjeta Crne Gore Mensuru Šaljaju . Ona ih je zamolila da se zauzmu u Konzulatu kako ne bi tražili da Ljendita promijeni prezime, ali do danas nije dobila odgovor.
Daljim istraživanjem i konsultacijama sa pravnicima u Beogradu došla je do saznanja da promjena prezimena jeste jedini zakonski način da Ljenidita ostvari pravo na pasoš budući da je u institucijama u Srbiji zavedena pod prezimenom Beriša.
Slučajem Ljendite i njene porodice bavio se i Radomir Đokić iz Građanske alijanse koji je uspio da saradnjom sa Konzulatom obezbijedi pasoše za Ljenditinu djecu. Kod nje je zapelo, ispričao je on, a glavni problem je što je ona u Crnoj Gori i Srbiji zavedena pod dva različita prezimena.
Kako je kazao “Vijestima”, najveću prepreku je predstavljalo to što su oni zahtijevali lični dokument sa slikom sa prezimenom Beriša a koji Ljendita nije imala. To nije rijedak slučaj kada su u pitanju izbjeglice sa Kosova i Metohije, pripadnici romske zajednice…
Kako pojašnjava, ona je u raseljeničkoj legitimaciji zabilježena kao Ljendita Bisljimi, iako je sa svojim partnerom živjela u vanbračnoj zajednici. To je, kako tvrdi Đokić, bila prva greška, a problem je to što nije imala nijedan dokument ili papir koji bi potvrdio njen identitet.
“U Ambasadi Republike Srbije nije bilo dovoljno to što ima izvod iz matične knjige, već su tražili legitimaciju, odnosno dokument sa slikom. Za lica sa Kosova, to je uglavnom ta raseljenička dokumentacija koju ona već ima, ali problem je što njoj u toj legitimaciji piše Bisljimi a na izvodu piše Beriša”, pojašnjava on.
Na taj način, stvara se birokratska slika kao da su to dvije različite osobe. Sve to naziva neizbježnim preprekama birokratije ali da vjerovatno postoji mogućnost promjene prezimena u crnogorskom MUP-u.
To će, ipak, otvoriti nove obaveze i papirološke probleme jer će njena raseljenička identifikacija morati da se izmijeni kao i ostali dokumenti i papiri državnih službi i servisa u kojima je zavedena kao Bisljimi.
Kada je u Crnu Goru došla krajem devedesetih godina zavedena je kao Ljendita Bisljimi po prezimenu oca njene djece sa kojim nikada nije formalno stuplila u brak, a njeno djevojačko prezime je Beriša. Ona i njena djeca preživjela su požar koji je prije dvije godine izbio u bivšem dječijem odmaralištu i od tada nemaju dom. Ona je samohrana majka i udovica, a nekoliko godina traje borba za vidljivost nje i njene djece
Budući da je Ljenditu uplašio nagovještaj Centra za socijalni rad da će ostati bez novčane pomoći ukoliko promijeni prezime, Đokić se i time bavio i dobio nezvanične informacije iz Centra za socijalni rad u Bar da joj to pravo ne može biti oduzeto nakon promjene prezimena.
Ipak, Ljendita je sumnjičava s obzirom na to da je, kako tvrdi, ta prava izgubila nakon smrti svog partnera i oca njene djece te ga je tek nakon nekog vremena, uz puno pomoći, povratila.
Kako zaključuju svi sagovornici, ukoliko se nedvosmisleno potvrdi da će ona i nakon promjene prezimena dobijati socijalnu i novčanu pomoć od koje zavisi njena egistencija, ući će u proces promjene prezimena za koji se nada da će rezultirati dobijanjem pasoša.
