Kako prenosi „Dan“, ono što je ovaj sud učinio spornim u prvostepenoj presudi jeste zakon koji je primijenjen prilikom izricanja kazne, kao i činjenicu da u obrazloženju nije navedeno u čemu se sastojala pomoć optuženog u izvršenju krivičnog djela teško ubistvo na štetu oštećenog Bojovića – da li je to bilo davanje savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo, stavljanje na raspolaganje sredstva za izvršenje, stvaranje uslova ili otklanjanje prepreka za izvršenje djela. Presuda je ukinuta zbog bitnih povreda krivičnog postupka i vraćena je Višem sudu na ponovno odlučivanje.
Prema optužnici, Nikola Bojović ubijen je 29. aprila 2013. godine u Beogradu iz bezobzirne osvete, zbog ubistva Branislava Šaranovića, brata sada pokojnog Slobodana Šaranovića, koji je, prema navodima tužilaštva, bio nalogodavac izvršenja tog teškog krivičnog djela u srpskoj prestonici.
Kao direktni izvršilac Bojovićevog ubistva osuđen je Saša Cvetanović, dok je Koljenšić osumnjičen da je u toku aprila i maja 2013. u Beogradu i Budvi s umišljajem pomogao drugome u izvršenju ubistva, tako što je zajedno sa Sašom Cvetanovićem prihvatio ponudu Slobodana Šaranovića da za po 30.000 eura ubiju Nikolu Bojovića.
Krivično djelo za koje je Koljenšić oglašen krivim i osuđen izvršeno je u toku aprila i maja 2013. godine.
Polazeći od te činjenice, prvostepeni sud je bio u obavezi da primjenom načela zakonitosti u konkretnom slučaju primijeni zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, ili, pak, da primijeni zakon koji je stupio na snagu poslije izvršenja krivičnog djela, i to isključivo u situaciji kada je taj zakon blaži po izvršioca u smislu odredbe čl. 133 Krivičnog zakonika, piše u rješenju Apelacionog suda.
Koljenšić je, kako piše u optužnici, iznajmio stan u Beogradu, u kojem je boravio sa Cvetanovićem, kao i automobil od rentakar agencije, a zatim da je sa Cvetanovićem pratio kretanje i ustaljene navike Nikole Bojovića. Nakon ubistva Bojovića, Koljenšić i Cvetanović su se zajedno vratili u Crnu Goru.
Protiv prvostepene presude žalbu je izjavio Koljenšićev branilac, sa predlogom da se ta presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, ili da se, pak, preinači i da se optuženi oslobodi optužbe.
Branilac optuženog je na sjednici vijeća u svemu ostao pri navodima izjavljene žalbe, s tim što je dodao da se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj situaciji jer je optuženi za isto krivično djelo pravosnažno osuđen od strane Višeg suda u Beogradu, te da je, shodno tome, prvostepeni sud bio usko vezan tom presudom i činjenično stanje upoređivao shodno toj odluci, na osnovu kojih je donio iste zaključke, koji u svemu korespondiraju sa zaključcima presude Višeg suda u Beogradu, dok se u pogledu odluke o kazni izjasnio da je previsoko odmjerena, imajući u vidu pravnu kvalifikaciju djela iz prvostepene presude.
Optuženi je prihvatio navode i predloge iz žalbe svog branioca, s tim što je dodao da je osuđen „bez dokaza u montiranom slučaju“, te da mu je kazna previsoko odmjerena, imajući u vidu kazne koje su dobila lica koja su osuđena presudom u Srbiji.
