„Prostorni plan posebne namjene (PPPN) ‘Bjelasica i Komovi’ izrađen je 2010. godine i usvojen od strane Skupštine Crne Gore 22. decembra iste godine. Plan obuhvata područje površine 851,74 kilometara kvadratnih, koje uključuje djelove opština Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane, Andrijevica i Podgorica. Cilj plana je stvaranje uslova za održivi razvoj regiona kroz unapređenje turizma, infrastrukture i zaštite životne sredine. U tom planu jasno su predviđene zone za izgradnju hotela, žičara, puteva, rizorta. Akcenat je na održivom turizmu, zaštiti prirode i razvoju infrastrukture. I taj dokument nije predlog, to je usvojeni plan koji čami u fiokama već 15 godina“, istakao je Đukić za Vijesti.
On naglašava da je plan sada „zgodno zaboravljen“ u trenutku kada na scenu stupa veliki investitor iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) Mohamed Alabar, koji, prema njegovim riječima, „dolazi na gotovo“.
„Danas, kad konačno dolazi ozbiljan investitor, svi naši politički i stručni autoriteti – ćute. Prave se da plan ne postoji, da sjever treba tek da se crta i planira. A istina je da su konture razvoja već odavno tu, samo ih više niko ne spominje“, kazao je Đukić.
On je posebno ukazao na izgradnju duž crnogorskog primorja koje je, kako kaže, već „pretrpano“ investicijama, dok sjever i dalje čeka ozbiljan ekonomski zamah.
„Primorje je već izgrađeno. A mi na sjeveru? Kukamo, molimo i čekamo da nas se neko sjeti. A ne treba da čekamo – imamo ljude, imamo potencijal i imamo gotov plan. Vrijeme je da se on konačno sprovede u djelo“, kazao je Đukić.
Posebno ističe da se plan za Bjelasicu i Komove idealno uklapa u interesovanja samog investitora.
„Alabbar je sam izjavio da ga zanimaju projekti iznad 1.600 metara nadmorske visine. A gotovo čitavo područje ovog plana nalazi se upravo iznad te granice. Ako to nije idealna podudarnost – ne znam šta jeste. Zato kažem – ovo vam je šah-mat“, poručio je Đukić.
On je poručio da Crna Gora mora prestati da se ponaša kao da sjever ne postoji, te poziva institucije da javno priznaju postojanje plana i aktivno uključe lokalne zajednice u svaki naredni korak.
Đukić je aktivista iz Bijelog Polja poznat po kritičkim stavovima prema društveno-ekonomskim i političkim pitanjima, posebno onima koja se tiču sjevernog regiona Crne Gore.
Njegove objave i izjave često se fokusiraju na nejednakosti u razvoju, zapostavljanje sjevera i potrebu za većom podrškom lokalnim zajednicama.
Đukić posebno ističe da se prostorni plan iz 2010. godine ne zasniva na apstraktnim idejama, već na vrlo konkretnim i razrađenim projektima.
Plan predviđa čak osam ključnih razvojnih zona, već precizno kartiranih i projektovanih za održivi turizam, ski infrastrukturu i smještajne kapacitete.
Planinski centar Žarski (opštine Mojkovac i Bijelo Polje) obuhvata preko 1.500 hektara i planiran je kao centralni zimski centar sa hotelima, apartmanima i žičarama kapaciteta do 8.000 skijaša. Iako su pripremni radovi započeti, realizacija je više puta zastajala zbog problema u upravljanju opremom i rokovima.
Cmiljača i Torine, dvije zone u opštini Bijelo Polje, takođe su obuhvaćene planom sa idejom da postanu aktivni ski-centri sa kompletnom infrastrukturom, uključujući žičare, staze, parkinge i prateće smještajne objekte.
Kolašin 1450 i Kolašin 1600 – već u razvoju, nalaze se u neposrednoj blizini i čine srce postojećeg ski-turizma u Crnoj Gori. Njihova ekspanzija predviđena je prostornim planom, a naročito se ističe plan za izgradnju povezanih staza i žičara sa sjevernim obroncima Bjelasice.
U opštini Berane, planinski centar Jelovica predviđa sličnu ski-zonu, dok se za Komove i okolinu Andrijevice i Podgorice planira razvoj i sportsko-rekreativnih zona, ali i posebnog eko-avanturističkog parka, sa naglaskom na očuvanje prirodne baštine.
„Skoro cijela planirana infrastruktura nalazi se iznad 1.600 metara nadmorske visine, što direktno odgovara investicionim interesima gospodina Alabara. Ovdje se ne radi o improvizaciji – već o gotovom planu, kojeg se sada neko sjeća samo kada treba legitimisati tuđe investicije“, poručio je Đukić.
