Iako su iz Ministarstva ekologije i uređenja prostora prije dvije godine najavili rješavanje problema otpadnih voda iz nekadašnjih kopova Šuplje stijene u Šulima kod Pljevalja, do danas ništa nije urađeno kako bi se zaustavilo dalje zagađenje Mjedničkog potoka i rijeke Ćehotine u koju se uliva.
Ministarska Ana Novaković Đurović ignorisala je pitanja “Vijesti” koja su joj upućena prije više od 20 dana, pa je javnost uskraćena za informaciju u vezi sa tim da li je Ministarstvo na čijem je čelu preduzimalo ili će preduzeti neke mjere kako bi se riješio problem zagađenja rijeke Ćehotine iz Mjedničkog potoka, jednog od najzagađenijih vodotoka u Crnoj Gori.
“Vijesti” su ostale i bez odgovora na pitanje da li je eventualno rađen projekat sanacije, odnosno da li postoji predlog na koji način bi se riješilo pitanje zagađenja Ćehotine vodom iz Mjedničkog potoka, koji se formira od voda koje izlaze iz napuštenih rudničkih okana nekadašnjeg rudnika Šuplja stijena.
Dok je na čelu Ministarstva bio Ratko Mitrović saopšteno je da je u saradnji sa kompanijama “Gradir Montenegro” i “Tara Resources”, kao i Centrom za ekotoksikološka ispitivanja, Ministarstvo ekologije pokrenulo projekat rješavanja problema rudničkih voda na području rudnika Šuplja stijena.
“Uz pomoć stručnog konsultanta BeinnAnOr Exploration Ltd, Joe Crummy, osmišljeno je idejno rješenje koje na održiv i ekonomičan način može da dovede do poboljšanja kvaliteta rudničkih voda koje, pored toga što utiču na kvalitet vode rijeke Ćehotine, utiču i na kvalitet okolnog zemljišta koje je u kontaktu sa njima. Za potrebe projektovanja sistema za tretman voda neophodno je sprovesti eksperiment tokom kojeg će se testirati različiti parametri, uslovi i konstrukcioni elementi u cilju dobijanja podataka neophodnih za planiranje i projektovanje sistema u punoj veličini, a koji bi trebalo da dovede do trajnog rješenja ovog problema. S tim u vezi, danas je otpočela pripremna faza eksperimenta u CETI-ju. Čitav eksperiment će pratiti stručni tim Centra za ekotoksikološka istraživanja, dok će se mjerenje svih parametara obavljati u specijalizovanim laboratorijima ove institucije koja funkcioniše u sistemu državnog ekološkog klastera”, saopšteno je iz Ministarstva ekologije početkom septembra 2021.
Krajem oktobra, Mitrović je pojasnio da se tokom eksperimenta kroz razne frakcije krečnjaka provlače kisele rudničke vode sa visokim sadržajem metala koje izlaze iz starih okana u Šupljoj stijeni, i na taj se način provjerava kako teče proces neutralizacije. Mitrović je tada rekao da će, ako se eksperiment pokaže efikasan u laboratorijskim uslovima, biti sproveden i u Šupljoj stijeni. Javnost nije upoznata sa rezultatima eksperimenta.
Izvršni direktor NVO “Breznica” Milorad Mitrović kaže da je Mjedenički potok najveći i najopasniji zagađivač rijeke Ćehotine.
“Potok je i ranije pravio probleme zbog kopova odnosno rudnika Šuplja stijena, ali posljednjih godina od kada je ponovo pokrenuta površinska proizvodnja gdje je ‘Gradir Montenegro’ kaptirao preko 50 planinskih izvora i doveo ih na postrojenje gdje obavlja ispiranje i flotaciju rude uz korišćenje opasnih reagenasa za odvajanje rude, bez ikakvog tretmana odlazi u Mjedenički potok i dalje ide do rijeke Ćehotine. U bezbroj navrata smo obilazili taj potok i mjesto odakle izlazi sav taj hemijski otpad. Jedan mali dio izlazi iz bivša dva okna od kada je ranije rađena jamska eksploatacija. ‘Gradiru’ ove godine ističe koncesija i nakon toga će dobiti novu koncesiju, ili će je dobiti neko drugi”, kazao je Mitrović.
Istakao je da se problem Mjedeničkog potoka mora hitno rješavati.
“Ne znam koliko bi sve to koštalo, ali se mora izgraditi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda Rudnika”, rekao je Mitrović.
Stiče se utisak, ističe Mitrović, da Crna Gora, koja slovi za prvu ekološku državu u svijetu, nema mehanizme da natjera zagađivače da svoje zagađenje svedu u zakonom propisane granice.
“Mjednički potok ima konstantan negativan uticaj na rijeku Ćehotinu jer se formira od voda koje izlaze iz napuštenih rudničkih okana. Postoji vjerovatnoća da se događa i veći negativni uticaji kada dolazi do većeg izlivanja voda iz jama koje su vjerovatno urušene i u kojima postoje podzemna jezerca, pa prilikom provaljivanja unutrašnjih brana dolazi do veoma jakog negativnog uticaja na rijeku Ćehotinu usljed velikih količina vode lošeg hemizma koje se tom prilikom, a kroz Mjednički potok, uliva u ovu rijeku”, piše u izvještaju koji su prije par godina uradili stručnjaci CETI-a o stanju segmenata životne sredine u okolini Rudnika olova i cinka “Šuplja stijena” u rudarskom naselju Šula i stanja ekosistema Mjedničkog potoka.
Ispitivanja su rađena na zahtjev firme “Gradir Montenegro” koja je vlasnik “Šuplje stijene”.
Iz rudnika “Šuplja stijena” ranije su više puta demantovali da oni zagađuju Mjednički potok, tvrdeći da zagađenje dolazi iz napuštenih jama nekadašnjeg rudnika.
Mjednički potok, lijeva pritoka rijeke Ćehotine, dug je oko sedam kilometara. Njegovo ušće je na svega nekoliko kilometara od bosanske granice.
Formira se od voda koje izlaze iz napuštenih rudničkih okana nekadašnjeg rudnika “Šuplja stijena”.
Stručnjaci su prije par godina utvrdili da je Mjednički potok u potpunosti bez vidljivog života, iznad i nakon postrojenja za flotaciju rude. Ocijenili su i da je njegov uticaj na rijeku Ćehotinu zabrinjavajući. Potok je u potpunosti bez vidljivog života.
Na lokalitetu koji je 150 metara uzvodno od ušća Mjedničkog potoka u rijeku Ćehotinu, detektovano je pet vrsta riba, a na 200 metara nizvodno od ušća samo dvije. Taj pad se očitava i na poziciji Tatarovine, nekoliko kilometara udaljene od ušća, što ukazuje na konstantan i dugotrajan uticaj voda iz Mjedničkog potoka.
Stručnjacima je posebno palo u oči odsustvo peša, koji je riba dna, nizvodno od ušća. Ova riba je, tvrde oni, osjetljiva na hemijske promjene sastava rječne vode. Stručnjaci smatraju da je problem u samom hemijskom sastavu Mjedničkog potoka, koji je na svim ispitnim lokacijama “opterećen sadržajem kadmijuma, olova, arsena, bakra i cinka iznad nivoa koji predstavlja opasnost po vodni ekosistem”.
Ispitivanja su pokazala da je sadržaj cinka u sedimentu Ćehotine uzvodno od ušća Mjedničkog potoka sto puta niži od sadržaja tog metala u Mjedničkom potoku.
Boja potoka prije flotacijskog postrojenja je žućkasta do ispod platoa za pretovar, gdje dobija mliječnu boju koju zadržava do kilometar ispod njega, a iste je mliječne boje i na ušću u rijeku Ćehotinu.
Poznati pljevaljski ekolog ističe da zagađenje vode iz Mjedničkog potoka ima prekogranični negativan uticaj jer preko Mjedničkog potoka i rijeke Ćehotine Crna Gora izvozi zagađenje u drugu susjednu državu, što potencijalno predstavlja veliki problem posebno ako se ima u vidu da se grad Goražde, dijelom snabdijeva vodom iz rijeke Drine.
“Ovo zagađenje direktno krši Ekspo konvenciju. Foča uzima vodu iz arterijskih bunara koji su direktno vezani za rijeku Ćehotinu, a Goražde vodu za vodosnabdijevanje koristi iz Drine. Tu vodu prerađuju samo mehanički. Ovaj grad je poznat po najvećem broju abdominalnih tumora u BiH, a njihovi stručnjaci smatraju da je to zbog lošeg kvaliteta vode”, rekao je Mitrović.
