Ishod izbora već viđene pobjede DPS-a i njegovih satelita u Nikšiću, gdje je njihov počasni predsjednik Milo Đukanović sa svojim ,,kriminalnim investitorima“ podigao sve raspložive resurse, dočekan je kao veliko razočarenje kod ,,Prve i Druge familije“ i njihovih podržavaoca.
Ovaj poraz ih je toliko zabolio, preko 55% podrške parlamentarnoj većini, a posebno nestvaran rezultat od 35% koalicije koju je predvodio sadašnji i budući gradonačelnik Marko Kovačević, upalio je kod njih alarm i dao signal za promjenu dalje taktike u pokušaja povratka na vlast.
Kako su shvatili da na izborima ređaju poraz za porazom od 2020. godine, sada pokušavaju da preuzmu taktiku opozicije u Srbiji i da,,obojenom revolucijom“ naprave prevrat, kad već vlast ne mogu osvojiti na izborima.
Da li je na pomolu i u Crnoj Gori sličan scenario ubrzo će se pokazati ali na primjeru otpora novim investicijama i međudržavnim sporazumima može se zaključiti da jeste.
Pošto su i jednima i drugima isti mentori i podržavaoci, koji su razočarani što se njihova politika i interesi ne mogu više sprovoditi kao nekada, onda ne čudi pojava ,,blokadera“ i u Crnoj Gori, a koje je već počeo da ,,sokoli“ hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu Tomislav Sokol. Na proteste kao građanski aktivisti javljaju se oni koji su bili nečujni ili sasvim tihi za sve godine DPS-ovih pljački, prodaje imovine i davanja u zakup najaktraktivnijih lokacija.
Sada protestuju i najavljuju blokade oni koji su ćutali kada je DPS u ugovoru za autoput oslobodio investitora plaćanja carina i PDV-a. Tada su stotine miliona evra otišle u džepove privatnim kompanijama, prvenstveno Bemaxu, dok su im na drugoj strani plate, penzije i socijalna davanja bila mizerna, djeca bez dječijih dodataka i besplatnih udžbenike, a razne takse i nameti građanima redovno uvođeni.
Nejasno je zašto URA pristaje da radi na mobu DPS-u i hvata se sa njim u smrtonosni politički zagrljaj.
Rezultati izbora u Nikšiću najbolje to pokazuju jer svi trendovi i izborni rezultati pokazuju da su DPS privesci na putu ubrzanog odlaska sa političke scene.
DPS je ugasio sve one koji su se hvatali u kolo sa njim, a koliko kancorogeno djeluje pokazuje i primjer nekada tri parlamentarne stranke (SDP, SD i LP) koje su se sada spojile u jednu stranku i opet jedva zajedno prelaze cenzus.
Da je ovo jedan od zadnjih pokušaja DPS-a da se vrate na vlast je mobilizacija svih preostalih resursa, svojih spavača u parlamentarnoj većini, nekih manjinskih stranaka.
Priča o Velikoj plaži i izvrtanje činjenica se vješto koristi da se kod građana stvori revolt i otpor kako bi ,,obojena revolucija“ dobila na zamahu. No dok su u Srbiji koristili jednu nesreću u kojoj je stradalo šesnaest osoba u Crnoj Gori se najavljeni projekti i ulaganja u ekonomiju pokušavaju iskoristiti za prljavu kampanju.
Priča o Velikoj plaži je dogovorena igra opozicije i njihovog nevladinog sektora sa čelnicima opštine Ulcinj, koja u svemu ovome ima svoje prikrivene i prizemne interese.
Njihovu igru je najbole razobličila ministarka Majda Adžović. Ona je otkrila neke detalje nepoznate široj javnosti da je predsjednik opštine Ulcinj Genci Nimanbegu u početku prihvatao razgovore o investicijama sa UAE, ali kao preduslov dogovoru tražio je ukidanje JP Morsko Dobro. Njegov naum je bio da se dokopa ingirencija nad plažama i tako nastavi da državni prirodni resurs krčmi kao i za vrijeme DPS vlasti, a plaže dijeli u uskom krugu prijatelja.
Kada je taj plan propao onda se sjetio i ostalih građana Ulcinja, zbog kojih navodno sada osporava potencijalne investicije.
Ovo je rijedak primjer da se predsjednik jedne opštine ne bori da ostane upamćen kao neko za čijega mandata je pokrenut inveticioni bum, koji bi donio bolji životni standard svim građanima, već želi, sakriven iza priče o odbrani ,,đedovine“, samo projekte i dogovore od kojih mogu imati koristi uska grupa ljudi oko opštinske vlasti.
