Mladi ljudi se sve češće susreću sa problemom zavisnosti od kocke, a kako ističe psihoterapeutkinja Milena Jokić, zbog poremećenog sistema vrijednosti u kojem je novac najbitniji, mlade lako zaslijepi „lažni sjaj“ i traže najlakši način da do njega dođu.
Objašnjava da je kockanje bihervioralna vrsta zavisnosti, kojoj podliježu i mladi i stari, a zbog velikog broja kladionica, kazina, lutrija i sličnog sadržaja vrlo je teško preventivno djelovati.
Jokićeva ističe da se mladi ljudi suočavaju sa različitim izazovima, što ih navodi da „skrenu sa pravog puta“. Sagovornica navodi da živimo u društvu nekih novih vrijednosti gdje se ljudi cijene po tome koliko novca imaju, kakvu garderobu nose i koliko puta godišnje i na kakve destinacije putuju.
„Lažni sjaj je ono što lako zaslijepi mladog čovjeka, koji svoj indetitet počne zaista da gradi na osnovu toga, a kocka je jedan od najprimamljivijih načina da se dođe do ‘lake’ zarade. Osim toga, treba imati u vidu cjelokupnu atmosferu u društvu u kojem mladi često traže distrakcije i nešto što bi im skrenulo misli i pružilo bijeg od svakodnevice, pa makar to bio i ovakav porok“, objašnjava Jokić.
Okruženi smo internetom i masovnim medijima, koji imaju veliku ulogu kada su bolesti zavisnosti u pitanju.
Kockanje sve dostupnije, mladim ljudima samo „na klik“
Jokić naglašava da se na internetu plasira sistem vrijednosti, koji i mi vrlo često plasiramo jedni drugima u želji da budemo što primećeniji i postanemo nečiji predmet divljenja.
Ona ukazuje na to da se kockanje, kao aktivnost, sve više „seli“ i u virtuelni svijet gdje zapravo osoba ne mora biti izložena nečijim radoznalim pogledima, kao što to biva ponekad, kada ulazi u objekte koji su tome namijenjeni.
„Kockanje je sada lako dostupno i takva vrsta aktivnosti je samo ‘na klik’ od mladih ljudi. Što jednostavnije – to primamljivije. Osim toga, možemo primijetiti i koliko je uloženo u sam marketing i reklamiranje raznih načina kockanja (primijetićete da svaki blok reklama sadrži bar jednu koja promoviše neki vid kockanja)“, govori Jokićeva.
Mnogo je, kaže, faktora koji mogu biti rizik za početak kockanja, a mogu biti lične i socijalne prirode. Mentalno zdravlje neke osobe, određeni tip ličnosti, pol, godine starosti i tako dalje, sve to može biti osnova da jedna osoba bude podložnija razvoju bolesti zavisnosti.
Kada je riječ o socijalnim faktorima, tu se prvo treba pomenuti porodica i porodični obrasci i odnosi, zatim uticaj vršnjačkih ili nekih drugih grupa sa kojima se mladi identifikuju, nakon toga socijalni status, a na kraju i cjelokupno stanje u društvu.
Bivši zavisnik: Kocku sam shvatao naivno i kao zabavu
Bivši zavisnik od kocke koji se prije deset godina izvukao iz začaranog kruga, tvrdi da je taj strašan period iza njega.
„Dugo vremena sam odbijao da priznam da mi je zaista potrebna pomoć. Povređivao sam sebe i meni bliske ljude, a da toga nisam bio svjestan. Dugovi koji su bili ogromni, a velika zaduženja moje porodice su bila presudan faktor da zatražim pomoć“, priča bivši zavisnik.
On objašnjava da je zahvalan svojoj porodici, koja je i u najtežim trenucima ipak bila uz njega.
Prisjeća se da je sve shvatao naivno i kao zabavu, ali stvarnost je potpuno drugačija.
Kroz razgovor je poručio da više treba pričati sa mladim ljudima, pa im ukazati na greške savremenog doba i opasnosti koje se svuda nalaze.
Jokićeva sugeriše da pokušamo da utičemo na ljude iz svog okruženja, pa i da se edukujuemo, jer malim koracima se postižu veliki ciljevi.
„Kada primijetimo da neko već ima problem ili počinje da klizi u ovaj porok, ne treba da okrećemo glavu, već da možda i pokušamo da razgovaramo, da ukažemo i da podržimo neka druga zdravija rješenja. Važno je da budemo tu jedni za druge, jer je upravo taj gubitak osećaja zajedništva, otuđenost koju nerijetko osjećamo dobra osnova za loše stvari koje vrebaju iz sjenke“, poručuje psihoterapeutkinja.
Pomoć se traži tek kad pritisnu dugovi
Na osnovu dosadašnjeg iskustva, sagovornica tvrdi da ljudi postanu svjesni problema tek kada počnu da trpe neke posljedice. Ona objašnjava da kada je kockanje u pitanju, najčešće to budu novčani dugovi, a zatim i mnoge druge komplikacije.
„U početku sve to izgleda kao igra i zabava. Čak izvor onih hormona sreće iz kojih i crpimo životnu energiju. Zatim adrenalin koji čini da se osjećamo ‘živim’ u ovom apatičnom svijetu. U tim početnim fazama se zaista ne misli o posljedicama. Naročito ako uzmemo u obzir mozak mlade osobe, koji se još uvek razvija“, objašnjava Jokićeva.
Stručna pomoć se traže kada se pojave problemi sa dugovanjima, kao i problemi i u porodičnom i socijalnom funkcionisanju, a posljednji uvid najčešće bude to narušeno mentalno zdravlje izazvano samom razvijenom zavisnošću.
Kada je oporavak u pitanju, presudna uloga se ne može dodijeliti jednoj osobi ili jednom procesu.
Jokićeva kaže da iako je zavisnik taj koji treba da istraje u svom liječenju, važan je i stručnjak ili ustanova koja taj proces vodi. Osim toga, posebno mjesto u procesu oporavka zauzima i porodica.
Sagovornica naglašava da se u slučajevima bolesti zavisnosti liječi „cijeli sistem“, a ne samo zavisnik kao individua.
„Ljudima koji se možda baš sada suočavaju sa problemom zavisnosti od kockanja, poručujem da nije sramota potražiti pomoć i to što prije – to bolje. Svakako dok je šteta što manja i da postoji način za izlazak iz začaranog kruga i mnogo kvalitetniji život“, zaključuje Jokić.
