Bivšim državljanima Turske po rođenju, koji su se odrekli tog državljanstva, “plava karta” omogućava da imaju brojna prava kao i trenutni državljani te zemlje, ali ne i biračko.
Predlog lidera DNP-a samo prolongira uvođenje dvojnog državljanstva, tvrdi sagovornik koji se bavi imigracionim pravom.
Model koristan za one koji su primorani da se odreknu turskog državljanstva, ali žele da zadrže veze s Turskom, kaže advokat Haluk Gurulkan
Ako bi Crna Gora, po ugledu na Tursku, uvela tzv. “plavu kartu” (“Mavi Kart”), omogućila bi svojim iseljenicima bez crnogorskog pasoša da dobiju mnoga prava koja uživaju crnogorski državljani, izuzev biračkog. Međutim, oni bi, nakon određenog broja godina, mogli da apliciraju za crnogorsko državljanstvo, koje bi ih dovelo i do prava glasa.
To su kazali sagovornici ‘’Vijesti’’, analizirajući model koji bivšim državljanima Turske po rođenju, koji su se odrekli tog državljanstva, omogućava da imaju brojna prava kao i trenutni državljani te zemlje.
Da je “plava karta” rješenje za pitanje dvojnog državljanstva u Crnoj Gori, tvrdi jedan od lidera nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) Milan Knežević . Njegova Demokratska narodna partija (DNP) se, uz ostale prosrpske stranke, zalaže za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom. Prema Zakonu o crnogorskom državljanstvu, osoba, uz crnogorsko, može imati državljanstvo druge države ako ga je stekla prije proglašenja nezavisnosti Crne Gore 3. juna 2006. godine ili ako s drugom zemljom postoji bilateralni sporazum. Crna Gora takav sporazum nema sa Srbijom.
Pojedini pravnici i stranke kritikovali su ideje o dvojnom državljanstvu sa Srbijom, ocjenjujući da bi njegovim uvođenjem moglo doći do zloupotrebe instituta prebivališta, i na taj način do željenih izbornih rezultata, moguće i na novom referendumu o statusu zemlje.
“Plava karta” je rješenje koje je, kroz izmjene Zakona o državljanstvu, Turska uvela 1995. godine. Prvobitno je bilo poznato kao “roze karta”, a kasnije je, 2004. preimenovano u “plavu kartu”, rekao je ‘’Vijestima’’ turski advokat Haluk Gurulkan , upoznat s tim modelom.
Objašnjava da taj sistem omogućava bivšim turskim državljanima po rođenju, koji su se odrekli svog državljanstva, da zadrže veze s Turskom i uživaju mnoga prava slična onima koje imaju turski državljani.
’’Kao što su pravo na boravak, rad, ulaganja i vlasništvo nad imovinom. Međutim, isključeni su iz određenih prava, poput prava glasa, obavljanja javnih funkcija i služenja vojnog roka’’, rekao je Gurulkan.
Taj model je, prema njegovim riječima, koristan za one koji su primorani da se odreknu turskog državljanstva zbog ograničenja vezanih za dvojno državljanstvo, ali žele da zadrže veze s Turskom.
’’On pruža praktično rješenje za održavanje ekonomskih i društvenih veza bez potpunog državljanstva. Generalno, sistem donosi koristi bez većih problema’’, ocjenjuje Gurulkan.
Stručnjak za imigraciono pravo s kojim su “Vijesti” razgovarale, rekao je da je “plava karta” nalik crnogorskom modelu stalnog boravka, koji je uređen Zakonom o strancima. Navodi da ljudi koji imaju stalni boravak, kao i u slučaju posjedovanja turske “plave karte”, uživaju sva prava osim političkih, te ne mogu da rade u vojsci i policiji.
’’Da bi stalni boravak stekla lica koja su, recimo, imala crnogorsko državljanstvo ili su rođena u Crnoj Gori pa su ga izgubila – morao bi da se mijenja taj zakon, bez potrebe da uvodimo termin ‘plava karta’. Međutim, problem je u sljedećem – što bi ti ljudi, kad bi dobili stalni boravak, stekli pravo da nakon određenog broja godina apliciraju za crnogorsko državljanstvo. To znači da se na način koji Knežević pominje, ti ljudi zapravo na mala vrata uvode u crnogorsko državljanstvo’’, tvrdi sagovornik.
Prema njegovim riječima, ta ideja predstavlja samo prolongiranje uvođenja dvojnog državljanstva.
’’Neko ko bi tako dobio stalni boravak, bio bi, shodno našim zakonima, u situaciji da aplicira za crnogorsko državljanstvo nakon godinu, neko nakon dvije, neko nakon pet, a neko nakon deset. Sve u zavisnosti od osnova…”, pojasnio je.
To ilustruje sljedećim primjerom:
“Recimo, neko ko se odrekao crnogorskog državljanstva da bi dobio srpsko, mogao bi dobijanjem stalnog boravka nakon godinu, shodno članu 26 Zakona o crnogorskom državljanstvu, da aplicira za to državljanstvo. Crna Gora bi mu dala garanciju i rekla – moraš biti otpušten iz srpskog državljanstva da bismo ti dali naše. On će da kaže – dobro, da pođe u Srbiju, dobije otpust i bude primljen u crnogorsko državljanstvo. Međutim, on nakon toga može ponovo da stekne srpsko državljanstvo zbog labavijeg zakona u toj državi. Onda ćemo opet imati ljude koji glasaju na dvije strane, koji imaju dva prebivališta, i ništa nismo riješili…”.
Na taj način bi se, kako je rekao, za pet do deset godina omogućio tzv. izborni inženjering, “tako što ćete možda imati novih 20, 30, 40 ili 50 hiljada birača”.
Napominje da one koji bi dobili stalni boravak po osnovu državljanstva koje su nekad imali ili rođenja – niko ne može spriječiti da apliciraju za crnogorsko državljanstvo.
“To bi bila diskriminacija i kršenje Ustava. Ne možete da kažete – oni nemaju pravo na to. To je kao da kažete – ne možeš da se liječiš ili ne možeš da se školuješ”, pojasnio je.
Knežević je na sastanku nikšićkog odbora DNP-a, održanog 13. februara, predstavio turski model, rekavši da van granica te zemlje živi oko osam miliona Turaka i da svi imaju “plavu kartu”, koja im omogućava “da imaju sva prava kao svi građani ili državljani Turske koji žive u Turskoj, izuzev prava glasa”.
“I šta je sporno da moji brat i sestra od strica koji žive u Beogradu, a rođeni su u Podgorici, ili moj stric koji je rođen u Podgorici i takođe živi u Beogradu, dobiju nešto poput te ‘plave karte’ ili potvrdu da su državljani Crne Gore?”, pitao je Knežević.
On je rekao da, kad se “odbiju” Rusi, Ukrajinci, Turci i Bjelorusi – Crna Gora ima 533.000 stanovnika.
’’Imamo li mi pravo da se odreknemo naših državljana koji žive u Srbiji samo zato što Andrija Nikolić , Danijel Živković , Milo Đukanović , Duško Marković , Ranko Krivokapić smatraju da bi oni mogli da se nađu na biračkom spisku za 10, 15 godine i da bi glasali za našu koaliciju?”, upitao je lider DNP-a.
On je prošle subote, na skupu povodom obilježavanja Dana državnosti Srbije u Sremskoj Mitrovici, rekao da će se boriti za to da Srbi u Crnoj Gori dobiju pravo na dvojno državljanstvo i da srpski jezik bude ravnopravan u crnogorskom ustavu.
Prema Zakonu o crnogorskom državljanstvu, ono se stiče porijeklom, rođenjem na teritoriji Crne Gore, prijemom i po međunarodnim ugovorima i sporazumima.
Crnogorsko državljanstvo prijemom može steći osoba koja je napunila 18 godina života, ima otpust iz državljanstva druge države, u Crnoj Gori zakonito i neprekidno boravi 10 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo…
Premijer Milojko Spajić (Pokret Evropa sad) rekao je u junu prošle godine da će građani koji dobiju crnogorsko državljanstvo kroz izmjene zakona, morati da provedu više od šest mjeseci svake godine u državi i da tek nakon deset godina dobiju pravo glasa. Nedugo potom, nakon burnih reakcija dijela javnosti da je to rješenje neustavno, oglasio se Spajićev kabinet, “pojašnjenjem” da će se u izmjene zakona ići tek nakon što se obezbijede svi zaštitni zakonski mehanizmi, te da su preduslov za takva rješenja ustavne promjene.
Članom 45 Ustava propisano je da pravo da bira i da bude biran ima državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori.
Haluk Gurulkan kaže da šema “plave karte” nudi jedinstven pristup očuvanju veza sa zemljom porijekla, dok se živi u inostranstvu.
’’Ona pruža status ‘lakog državljanstva’, omogućavajući pojedincima da zadrže mnoga prava slična onima koje imaju državljani. Ovaj sistem bi mogao biti koristan za zemlje s velikim brojem pripadnika dijaspore, posebno tamo gdje dvojno državljanstvo nije priznato. Međutim, zahtijeva pažljivu implementaciju i jasne zakonske definicije kako bi se izbjegla nejasnoća i osigurala dosljedna primena prava’’, rekao je “Vijestima”.
Prema turskom zakonu o državljanstvu, oni koji su se dobrovoljno odrekli turskog državljanstva uz zvaničnu dozvolu i dobili “plavu kartu”, mogu podnijeti zahtjev za vraćanje turskog državljanstva. Uslovi za to su, između ostalog, da nijesu preduzimali radnje protiv nacionalne bezbjednosti ili javnog reda i da su ponovo stekli prebivališta u Turskoj.
