Prvi maj se obilježava u znak sjećanja na oko 40.000 radnika iz Čikaga koji su, tražeći bolje uslove života, stupili u štrajk 1886. tražeći osmosatno radno vrijeme. U sukobima sa policijom, poginulo je više od 200 radnika, mnogi su uhapšeni, a osmoro je osuđeno na smrt. U znak sjećanja na taj događaj 1. maj se od 1889. obilježava kao Međunarodni praznik rada. Prvi maj je praznik kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta obilježavaju sjećanje na svoja dostignuća, odnosno žrtve koje su pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.
Nekad je ovo bio jedan od najznačajnijih datuma u godini. Bilo je to vrijeme koje se provodilo sa porodicom, vrijeme slavlja i veselja, uranaka i parada. Palile su se velike vatre, organizovali sabori i skupovi.
Danas se za većinu Prvi maj sveo na roštiljanje, provođenje dana u prirodi i slobodan dan. Čini se da se negdje izgubilo ono da je Međunarodni praznik rada prilika da se skrene pažnja na probleme u vezi sa radničkim pravima i ekonomskom nejednakošću. Rijetki su oni gradovi u kojima organizuju različiti protesti i demonstracije, uglavnom se sve svelo na saopštenja političara, u kojima se priča o jednakosti i borbi za prava radnika često neprimjenjivih u praksi, možda je upravo iz tog razloga važno podsjetiti se zašto je ovaj dan važan…
