Crna Gora je zaista zemlja čuda. Razvoj situacije sa tenderom za agenta za registraciju crnogorskog nacionalnog domena .me, kojim već 15 godina upravlja firma “Domen” Đukanovićevog tajkuna Olega Obradovića, vraća nas u doba vrhunca vladavine DPS-a.
Privredni sud je u ponedjeljak popodne, u roku od samo nekoliko sati nakon jasnog i dokumentovanog izjašnjenja države, donio skandaloznu odluku kojom je onemogućio državi da do daljnjeg sprovede tender za izbor kompanije koja bi upravljala nacionalnim domenom .me. Time je Privredni sud obustavio čak i postupak otvaranja ponuda, spriječivši na taj način državu da sazna koliko su drugi ponuđači na otvorenom tržištu spremni da plate za upravljanje ovim vrijednim javnim resursom. S obzirom na to da su i minimalni uslovi postavljeni ovim tenderom viši od onoga što je “Domen” do sad plaćao državi, za očekivati je da bi sprovođenjem tenderske procedure do kraja država uvećala prihode od domena, koji se po trenutnim uslovima, slivaju direktno u privatne ruke.
Te privatne ruke su dominantno ruke Olega Obradovića, koji zajedno sa Predragom Lešićem, kroz njihovu kompaniju “Me-net” kontroliše četvrtinu kapitala “Domena”. Na taj način, ova dva fizička lica, svih 15 godina od ovog javnog resursa ubiraju prihode koji su malo manji od prihoda koje ubira država, a mjere se, naravno, milionima evra. Ovo im je bilo omogućeno “pobjedom” na prvom tenderu za dodjelu prava na upravljanje nacionalnim domenom iz davne 2007. godine, koji je sproveden pod sumnjivim okolnostima, o čemu je Demokratska Crna Gora detaljno obavještavala javnost još 2016. godine. Uprkos tome, ovi milionski prihodi očigledno nisu zadovoljili apetite ovog tajkuna bliskog porodici Đukanović, koji i dan danas pokušava da na sve načine, nakon 15 godina, zadrži kontrolu nad javnim dobrom koje su mediji već nazvali “zlatnom kokom Olega Obradovića”.
Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma je u reakciji na spornu odluku Privrednog suda oštro reagovalo, i problematizovalo upravo favorizovanje privatnog u odnosu na javni interes, a sve to još dobija na značaju kada uzmemo u obzir sve afere koje se povezuju sa Olegom Obradovićem.
Podsjećanja radi, 2011. godine, Komisija za hartije od vrijednosti i berzu SAD-a došla je do dokaza da je u slučaju privatizacije Telekoma, u kojoj je Obradović bio jedan od glavnih aktera, došlo do korupcije. Samo par godina nakon toga Obradović je ustrijeljen u nogu. Slučaj nikada nije razjašnjen, a Obradović je rekao da ne može da se sjeti kako napadač izgleda, što ukazuje na ozbiljnu mogućnost da je ranjeni ovime bio upozoren da pazi šta priča povodom afere u koju je bila umiješana i Ana Kolarević, rođena sestra Mila Đukanovića. Obradović je u žižu javnosti ponovo došao u slučaju Plantaže, gdje je njegova kompanija OMP Engineering na krajnje sumnjiv način u poravnanju prinudno naplatila oko 400 000 evra sa računa ove državne kompanije. Ovim povodom, SDT je podiglo optužnicu protiv bivše uprave Plantaža, na čelu sa Vericom Maraš.
Osim ove “uspješne saradnje”, bitno je napomenuti i da je jedan od Obradovićevih partnera u periodu između 2012. i 2018. godine bio i Ranko Ubović, sada već poznati “Tigar” sa Skaj aplikacije. Njih dvojica su kroz kompaniju Hidroenergija Montenegro od države naplatili višemilionske iznose za proizvodnju struje iz malih hidroelektrana.
Nevjerovatno je da Privredni sud nakon svega ovoga dopušta sebi donošenje ovako skandalozne odluke, kojom je privatnoj firmi u suvlasništvu ovog kontroverznog lica omogućeno da na štetu građana Crne Gore i dalje, nakon 15 godina, ubira milionske prihode, na neodređeno vrijeme, dok se vode beskrajni parnični postupci.
