Marijana Zečević, pisac, književna kritičarka i teoretičarka umjetnosti, bavi se naukom o književnosti, analitičkim novinarstvom i istorijom umjetnosti. Nakon nekoliko studija iz domena tih oblasti, nedavno je objavila i roman „Na Brodu Bijele Rade“.
O romanu su govorili: dr Radenko Šćekić, direktor Istorijskog instituta UCG, Novica Đurić, književnik i predsjednik Udruženja književika Crne Gore, mr Aleksandar Ćuković, književnik i politikolog, mr Filip Vučetić, istoričar, novinar Miljan Živković, moderator programa.
„Pred nama se nalazi nadasve zanimljivo prozno djelo, pisano u obliku romana, sa obiljem istorijskih činjenica, procesa, događaja i ličnosti. Djelo koje prožima duh istorije ovog podneblja od rastakanja viševjekovnog plemenskog društva, modernizacije, industrijalizacije, masovnih migracija selo-grad, do modernog vremena i novog milenijuma.
Ovo zanimljivo štivo, osim svog književnog kvaliteta, protkanog emocijama prema roditeljima i porodici, odslikava i istorijsku stvarnost Polimlja i Potkomovlja od kraja 19 do prve decenije 21 vijeka. U ovom širokom razdoblju, ovaj prostor je proživio Balkanski i Veliki rat, potom Drugi svjetski rat, uporedo oslobodilački i građanski, sa tragičnim primjerima bratoubilaštva koje je ostavilo dubokog traga na buduće generacije.
Različita društvena uređenja: Knjaževina, Kraljevina, SHS, Prva Jugoslavija (1929), DFJ, FNRJ, SFRJ (1963), SRJ(1992), DZSCG (2003)
U romanu je jasno dočaran antropo-socijalni okvir tadašnjeg seoskog života, rekao je direktor Istorijskog instituta UCG, dr Radenko Šćekić“.
„Marijana Zečević predstavlja jedan od onih nenametljivih, ali temeljnih glasova savremene književne i kulturne scene. Njeno stvaralaštvo ‒ razapeto između književne kritike, eseja, studija o umjetnosti i proze svjedoči o predanom uranjanju u svijet riječi, slike i unutarnjih borbi stvaratelja o kojima piše.
U vremenu kada književna kritika često podleže brzopletim sudovima, a umjetnost sve češće postaje roba dnevne potrošnje, stvaralaštvo Marijane Zečević predstavlja svjetionik ozbiljnosti, posvećenosti i tihoga promišljanja, razmatranja i dubokog poniranja u svaki detalj ‒ ne samo u romanu “Na brdu bijele rade”, koji je objavilo Udruženje književnika Crne Gore.
Marijanino stvaralaštvo odiše misaonošću koja ne teži nužno praktičnoj realizaciji, nego unutarnjoj razradi i smislenoj tišini.
Njezin rad ‒ razapet između književne esejistike, analitičkih studija o pjesništvu, likovnoj umjetnosti i romanu ‒ svjedoči o autorici koja kulturu ne doživljava kao puku zbirku proizvoda, već kao živo pamćenje duha, koje treba njegovati s ljubavlju, poštovanjem i intelektualnom strogošću“, rekao je književnik Novica Đurić.
Mr Aleksandar Ćuković, književnik i politikolog, u studijskom prikazu pod nazivom „Krug(ovi) i brod(ovi) u romanu Marijane Zečević“, sagledao je interdisciplinarni opseg romana „Na Brodu Bijele Rade“, s akcentom na psihološki sloj djela.
Roman Na brodu Bijele Rade književnice i književne kritičarke Marijane Zečević predstavlja onaj fragment života koji život zapravo jeste. Cjelovit i postojan sa svim svojim dilemama i kontradiktornostima, komprimovan do najsitnijih detalja koji sliči sjemenu za jedan sasvim novi svijet i život, nalik Nojevoj barci nakon sveopšteg potopa. I nije samo riječ o životu, nego i istoriji cijele zajednice. Onako kako se priča o životu jedne Rade, glavne junakinje ovog romana, pretvara u priču o životima svih onih koji su se našli u njenoj blizini i vidokrugu (svako na svoj način), tako se i istorija jedne porodice pretvorila u istoriju svijeta ispričanu u sudaru nekoliko epoha čije posljedice u većoj ili manjoj mjeri, prema leptirovom principu iz čuvene teorije haosa, možemo i moramo, više ili manje (ne)spremno, dočekati i detektovati.
„Čovjek kada zapadne u tamu, nadnesen je nad jednim svijetom u sebi, nad onom dubinom koja ne vodi esenciji, već tone u mrak koji guta objektivnu sliku svijeta, vitalne snage i vrijednosti. Ljudsko stanje kada oslobodi čitav jedan ambis u sebi, zaposjednuto je i pokoreno onim čemu se predalo‘, bilježi autorka. Baveći se sudbinama likova, glavnih i sporednih, Zečević pokušava ukazati na geometriju kruga kao cjeline koji zapravo egzistira kao fragment u odnosu na cjelinu koja ga okružuje i kojoj je zatvorio vrata. Junaci romana, Rada i Vojo, krug zatvaraju smrću, isključuju cjelinu oko sopstvenih kružnica, što ne znači da krug nestaje. Naprotiv, fragment (krug) sebi kružnicom obezbjeđuje egzistenciju.
Slike prirode, portreti junaka, slikanje radnji i običaja, psihološka i filozofska slojevitost, ali i cjelokupna kulturološka dimenzija za Marijanu Zečević uronjeni su u miris i zvuk. Otud promenada galerijom mirisa (parfem Čarli, famerice Levis 501, posteljina, sapun, kuvano mlijeko, vanila, kafa, duvan, ispeglana odjeća, suvi kolači…) i zvukova (gotovo da bi se izdvajanjem svih stihova koji su navedeni u ovom djelu mogla napraviti samostalna priča, od Poljem se vija do Parodije života ili pak od numera koje su stvarali Bitlsi do onih kojima su Rolingstonsi stekli slavu, i koja bi s podjednakom uvjerljivošću besjedila kako o istoriji, tako i o filozofiji)“, zaključuje Ćuković.
Mr Filip Vučetić roman je smjestio u istorijski kontekst, saobrazno važnim istorijskim prekretnicama i događajima, na toj vremenskoj ravni jednog vijeka, koje je autorka prikazala i kojih se dotakla.
„Autorka u romanu prati sudbinu dva grada Andrijevice i Berana. Ove varoši iako po mnogo čemu bliske, imale su tokom 19. i početkom 20. vijeka različitu istoriju. Od 1878. godine Andrijevica postaje glavno političko jezgro sjeverne Crne Gore. U njoj se nalazila oblasna uprava Vasojevića. Oblasni upravitelj u Andrijevici pratio je dešavanja u okolnim oblastima, koje su još uvijek bile u sastavu Osmanskog carstva. O prilikama na terenu izvještavao zvanično Cetinje. Molbe, žalbe i razni prigovori na tursku upravu stizali su oblasnom upravitelju u Andrijevicu iz Plava, Gusinja i Rožaja. Autorka Zečević sa pravom ističe značaj Knjaževca gdje je podignuta crkva. To mjesto bilo je središte okupljanja Vasojevića, tu su se donosile najvažnije odluke u ratu i miru. U romanu je na upečatljiv i slikovit način prikazan sabor na Knjaževcu, koji se nakon 1945. godine održavao 13. jula. U posleratnom periodu na pomenutom saboru sklapani su poslovi, nova prijateljstva, ljubavi i brakovi.
Autorka u romanu prati i događaje tokom Drugog svjetskog rata. Ona sa pravom zapaža da je u bratoubilačkom ratu ideologija bila moćnija čak i od krštenog kumstva. Upečatljivu sliku predstavlja i prikaz italijanskih vojnika u Beranama, i objektivan prikaz njihovog borbenog morala. Slika patrijarhalnog braka takođe zauzima posebno mjesto u romanu. Uloga supruge je da brine o porodici i radi najteže fizičke poslove, dok na drugoj strani suprug rasipa bogastvo koje je njegov otac sa mukom stekao u Americi.
Roman koji je pred nama posle dužeg vremena bavi se krajevima koji su svjesno ili nesvjesno marginalizovani, ne samo u književnosti nego i u drugim sverama života.“ rekao je Filip Vučetić.
Najavljujući muzički dio večeri moderator Miljan Živković je rekao: „Ovo je roman o ljubavi i smrti, kocki i poroku, entuzijazmu i volji, upornosti i borbi, ovozemaljskom i zagrobnom, tradicionalnom i modernom, industrijalizaciji i agrarnom, ljudskoj dobroti i stradanju.
„Neka svako ko je propatio bude utješen, pronalazeći nekog poput sebe, koji je, uprkos svim preprekama, učinio sve što je u njegovoj moći da bude uvršten u redove vrijednih umjetnika i ljudi’, kako je rakao Betoven.“
U kamernoj atmosferi Istorijskog institute UZG, uz zvuke flaute i kontrabasa, umjetnika, učenika Umjetničke škole za muziku i balet „Vasa Pavić“, Sofije Elenova i Davida Golubovića, gosti su imali privilegiju da čuju: G. B. Pergolesija : Koncert G-Dur, 1,2 stav. i J. S. Baha: Svitu za violončalo solo br. 1, Menuet.
Komade po tekstovima iz romana „Na Brodu Bijele Rade“ izveli su glumci Fakulteta dramskih umjetnosti Cetine, u klasi profesora Branka Ilića, mentor (glumica i profesorica Dubravka Drakić): Andrea Drašković, Radmila Škuletić, Marija Vlaović, Vuk Vučinića, Davud Bahovića.
Mentor predstave, na teksove iz romana ,,Na Brodu Bijele Rade je glumica i profesorice Dubravka Drakić.
