U Sindikatu medija tvrde da je propalo više pokušaja pregovora i pozivaju Vladu da se uključi kao ravnopravna strana
Iz Unije poslodavaca ističu da su pojedini mediji iskazali rezervu u vezi sa uvećanjem zarada i visinom otpremnina
Dio poslodavaca i dalje odbija da potpiše Granski kolektivni ugovor (GKU) sa Sindikatom medija i omogući zaposlenima bolji socio-ekonomski status, uprkos tome što je nacionalnom Medijskom strategijom usvajanje tog dokumenta bilo predviđeno za drugi kvartal 2024. godine.
Prema strategiji, prošle godine napokon je trebalo da budu definisani koeficijenti za zaposlene u medijima, utvrđen beneficirani radni staž za novinare i druge radnike koji obavljaju posao sa povišenim stepenom rizika. Zarade medijskih radnika, kako predviđa strateški cilj iz Akcionog plana za period od 2023. do 2024, trebalo je u ovoj godini da porastu za 30 odsto.
Iz Ministarstva kulture i medija “Vijestima” su kazali da ohrabruju poslodavce i Sindikat da postignu dogovor. Poručili su da uvažavaju stav Sindikata da je budućnost medija na zaposlenima i da bi što prije trebalo usvojiti GKU.
Potpredsjednica Sindikata medija Marijana Camović Veličković tvrdi da još od 2017. godine pokušavaju da ispregovaraju GKU za djelatnost medija i da su nudili više tekstova kao polaznu osnovu za pregovore. Pojašnjava da su prvi pregovori trajali oko godinu da bi naprasno bili prekinuti odlukom poslodavaca, jer navodno sami među sobom više nisu mogli da postignu konsenzus, a nakon toga, tvrdi, odbijali su ih nakon jednog ili dva sastanka.
“Tekstove smo više puta modifikovali u skladu sa sugestijama poslodava koji su bili u pregovaračkom timu Unije poslovavaca, ali svi pokušaji su ostali bez uspjeha jer druga strana jednostavno nije željela dogovor”, pojasnila je Camović Veličković.
Ona kaže da Sindikat medija sada radi na novom tekstu koji će ponovo predati Uniji poslodava, ali bez nade u uspjeh zbog prethodnog višestruko lošeg iskustva.
“Važno je reći da nikada nismo uspjeli da dođemo do razgovora o zaradama, kao najvažnijeg dijela svakog kolektivnog ugovora, jer su njima i neke odredbe koje se tiču stvari koje ne zahtijevaju novac bile neprihvatljive”, tvrdi Camović Veličković i pojašnjava da su tražili da radni dan ne traje non-stop, već da se nađe način da se zaposleni ne iscrpljuju do krajnje granice i da imaju vremena za kakav-takav privatni život. Ni to, tvrdi ona, poslodavci nisu dozvolili, iako je to pitanje regulisano Zakonom o radu, koji “očigledno ne važi za medijsku djelatnost”.
Iz Unije poslodavaca “Vijestima” su kazali da su godinama unazad vodili pregovore, ali da je suštinsko neslaganje bilo oko insistiranja Sindikata da GKU reguliše pitanja koja, kako ocjenjuju, po prirodi ne mogu biti predmet kolektivnog pregovaranja, već posebnih zakona.
Tvrde da zbog složene i dugotrajne procedure izmjene zakona, ne treba zanemariti ni pravni značaj kolektivnih ugovora jer se njima može brže reagovati na polju uređenja određnih pitanja iz radnih odnosa, što je od velikog značaja u uslovima tržišnog privređivanja.
“Ranije su usaglašeni stavovi oko većine spornih pitanja, ali od strane pojedinih medija bilo je iskazana rezerva oko pitanja uvećanja zarada i visine otpremnina i zatraženo je vrijeme za dodatnu analizu uticaja navedenih stavki na poslovanje kompanija, jer u tom momentu za mnoge od njih to nije bilo finansijski održivo. Dakle, iako je došlo do usaglašavanja među pregovaračima u određenim pitanjima i dalje su u procesima pregovora ostale velike razlike oko pitanja uvećanja zarada i visine otpremnina”, navode u Uniji poslodavaca.
Ukazuju da svi moraju biti svjesni uloga u pregovaračkom procesu, te spremni da stanu iza iskazanih stavova i donijetih odluka, kako pojedinačnih tako i zajedničkih, zbog njihovog uticaja na brojne procese u budućnosti.
“Unija poslodavaca Crne Gore ostaje otvorena za sve inicijative, kojima će pristupiti vrlo odgovorno i u saglasnosti sa svojim članstvom, međutim neophodna je pregovaračka volja svih aktera pregovaračkog procesa, da bi se dogovor mogao postići”, piše u odgovoru.
Camović Veličković je rekla da je potpisivanje GKU obaveza proistekla iz Medijske strategije, ali smatra da im je lako delegirana.
“Mi smo tražili od Ministarstva kulture i medija da se uključi u pregovore kao ravnopravna strana jer osim 850 ljudi koliko država zapošljava u RTCG tu je i oko 450 zaposlenih u lokalnim javnim emiterima čiji su osnivači opštine. Oni su rekli da nisu nadležni iako se de facto od državnog novca isplaćuje znatno više od polovine zarada u medijima. Kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija i druge povlastice koje su stalne, finansijsko stanje u medijima se znatno popravilo, a tek će biti od ove godine, kada je iznos Fonda višestruko uvećan. Efekat po zaposlene uporno izostaje, jer se niko ne pita zašto i gdje taj novac zapravo ide”, smatra Camović Veličković.
Ona tvrdi da su više puta, kroz primjere, navodili kako je vlasnicima privatnih medija sve dozvoljeno kada je u pitanju odnos prema zaposlenima i da za njih postojeća pravila ne važe.
“Možda najbolji primjer lošeg odnosa prema zaposlenima je situacija u kojoj su dopisnici. To su ljudi koji pokrivaju sve što se dešava u nekom gradu i to svaki dan. Često pokrivaju i više gradova, naročito na sjeveru države, najčešće za minimalac i honorar, a neophodni su redakcijama jer ako oni ne pošalju vijest, redakcija je nema. Oni rade bez dana sedmičnog odmora, godišnjeg, praznika… Poslodavci su svjesni toga, ali neće to da promijene. Slično je sa fotorepterima kojih je u cijeloj branši ostalo svega 10 do 15, a imamo makar 230 medija”, zaključila je Camović Veličković.
