Predloženi Nacrt zakona o turizmu i ugostiteljstvu u svojoj suštini nije naklonjen privredi, zahtijeva veliki broj normi i složenih administrativnih procedura naročito za mala preduzeća i početnike u ovom biznisu. Predložena rješenja dodatno komplikuju postojeće procese i mogu imati destimulativan efekat na razvoj sektora. Potrebna je suštinska revizija sadašnjeg regulatornog pristupa države prema ovoj najznačajnijoj crnogorskoj privrednoj grani.
To se navodi u primjedbama koje je Odbor za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore uputio na nacrt zakona.
Ministarstvo turizma je nacrt stavilo na javnu raspravu 10. juna i ona je trebalo da traje do 30. juna, ali je produžen na zahtjev turističkih udruženja. Sami nacrt zakona ima 45 strana, dok su primjedbe Privredne komore navedene na 30 strana.
Iz PKCG kažu da su više očekivali od ovog Nacrta zakona. Navode da on predstavlja značajan korak ka modernizaciji regulatornog okvira sektora turizma u Crnoj Gori, ali da analiza njegove sadržine, ipak, ukazuje na niz konceptualnih i sistemskih nedostataka koje bi trebalo otkloniti, kako bi se obezbijedila primjena savremenih evropskih i međunarodnih standarda, kao i stabilnost i pravna sigurnost za sve aktere u turističkoj privredi.
“Jedan od ključnih problema predloženog zakonskog rješenja jeste činjenica da ono iako nominalno teži unapređenju turističkog sektora, u svojoj suštini nije naklonjeno privredi. Naime, veliki broj normi stavlja nesrazmjerno visok teret upravo na mikro, male i srednje privredne subjekte, kroz uvođenje složenih administrativnih procedura i obaveza koje nijesu proporcionalne njihovim kapacitetima. Posebno u segmentima kao što su kategorizacija, ponovna kategorizacija i ispunjavanje posebnih standarda ugostiteljskih objekata, zakonodavni okvir generiše značajne administrativne barijere. Umjesto da se podstakne jednostavnost i digitalizacija, čime bi se olakšalo poslovanje privrednicima, naročito onima u ruralnim područjima i početnicima u turizmu, predložena rješenja dodatno komplikuju postojeće procese i mogu imati destimulativan efekat na razvoj sektora. Takva rješenja nijesu u saglasju sa savremenim evropskim praksama ni sa principima koji podstiču konkurentnost i otpornost malih preduzeća, što ukazuje na potrebu za suštinskom revizijom regulatornog pristupa”, naveli su iz Privredne komore.
Kažu da je uočljivo da se brojni instituti (npr., turistički vodič, animator, degustacionice, digitalna platforma, jedinstvena evidencija turističkog prometa itd.) normiraju bez potpune razrade institucionalnih, tehničkih i operativnih preduslova za njihovu primjenu, bez preciznih mehanizama implementacije.
“Poseban problem predstavlja normiranje pitanja sertifikata o nacionalnoj stručnoj kvalifikaciji bez prethodno izrađenog sistema institucionalne infrastrukture za njihovo izdavanje, što dovodi do pravne nesigurnosti i praktične nemogućnosti zakonite primjene. Slični problemi uočeni su i u vezi sa statusom turističkog zastupnika, definisanjem degustacionih prostora, kao i digitalnim upravljanjem turističkim prometom. Nadalje, zakon ne pravi razliku između objekata, djelatnosti i subjekata sa visokim i niskim ekološkim otiskom, niti prepoznaje potrebu za afirmacijom selektivnih i održivih oblika turizma kroz kriterijume za dodjelu podsticajnih mjera. Nedostatak mehanizama za afirmaciju održivog, kulturnog, zdravstvenog i ruralnog turizma je suprotan savremenim praksama EU i UNWTO, koje se zasnivaju na tzv. preferencijalnom pristupu u dodjeli javnih resursa”, naveli su iz PKCG.
Ukazuju da predloženi tekst načelno prepoznaje digitalizaciju kao vrijednost, ali da ne postoji odredba koja sistematski uređuje digitalnu transformaciju sektora.
“Posebno nedostaje koncept nacionalne digitalne platforme za evidenciju, promociju i upravljanje turističkom ponudom, koja bi integrisala podatke iz postojećih registara i omogućila obavezujuću registraciju svih pružalaca usluga, što je trend u brojnim turističkim državama (npr., Hrvatska, Slovenija). Trenutni model vođenja jedinstvene evidencije turističkog prometa ostaje parcijalan, neprecizan i nesinhronizovan, s opštim načelom digitalizacije i sa realnim izazovima nadzora turističkog prometa. U više odredbi uočena je terminološka nepreciznost (npr., cjenovnik svih usluga, ugovor o angažovanju, prigovor, boravišna taksa), koja ostavlja prostor za različita tumačenja u praksi, posebno od strane inspekcijskih organa”, navedeno je u primjedbama.
Smatraju i da zakon ne prepoznaje specifične modele poslovanja DMC agencija, organizatora posebnih oblika turizma ili pružalaca usluga u održivom i kulturnom turizmu, čime se propušta prilika da se zakon uskladi sa realnim potrebama tržišta.
“Predlozi koji se odnose na razradu kriterijuma za status turističkog zastupnika, uključujući reputacione, finansijske i operativne standarde, nisu integrisani u tekst Nacrta i ostaju van fokusa zakonodavca. Takođe, ograničavanje pristupa djelatnosti turističkog vodiča i animatora isključivo na osnovu nacionalne stručne kvalifikacije, bez priznavanja sertifikata sa visokoškolskih ustanova i programa cjeloživotnog učenja, dodatno sužava tržište rada i ograničava pristup stručnjacima iz inostranstva, što je u suprotnosti sa praksom mediteranskih zemalja”, naveli su iz PKCG.
Predstavnici turističke privrede navode da njihove primjedbe treba posmatrati kao konstruktivne.
“Iako Nacrt zakona predstavlja napredak u odnosu na prethodne verzije, evidentno je da mu nedostaje konzistentnost, implementacijska razrada i sistemska orijentacija ka savremenim modelima turističkog upravljanja. Predložene izmjene treba posmatrati kao konstruktivne preporuke za unapređenje kvaliteta zakonskog teksta i njegovo usklađivanje s ustavnim određenjem Crne Gore kao ekološke države, kao i sa savremenim evropskim standardima u oblasti turizma, digitalizacije i održivog razvoja”, ukazali su iz PKCG.
Zakon predviđa kazne od 200 do 10.000 eura za one koji se bave turizmom i ugostiteljstvom, a koji se većinom odnose na kršenje normi iz osnivanja i rada, kao i kršenja prava potrošača.
Predviđeno je i da će Ministarstvo podzakonske norme uraditi u roku od 12 mjeseci, a da će do tada važiti norme iz postojećih.
Postupci po zahtjevima i prijavama za izdavanje odobrenja, licence i legitimacija, koji budu započeti po sadašnjem zakonu okončaće se po dosadašnjim propisima, ako su oni povoljniji za privrednika.
