Čestitajući praznik, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je podsjetio da Sveta crkva oduvijek veoma poštuje i proslavlja Svete mučenike Hristove. Po njegovim riječima od Svetoga prvomučenika i arhiđakona Stefana, koga poštujemo kao korijen svetih hrišćanskih mučenika, pa do najnovijih vremena, Crkva veoma drži do spomena Svetih mučenika, kao što su Sveti Dimitrije i Sveti Georgije. Smatra ih blagodatnim zastupnicima pred prestolom Božijim, koji se mole za cio vasioni svijet.
„Sveti mučenici su se upodobili svojom vjerom, svojim vrlinama, a ponajviše svojim stradanjem Hristu Gospodu. Oni su se prolivanjem svoje krvi upodobili Gospodu, sjedinili se sa NJegovim raspećem, sa NJegovom golgotom, ispunjavajući time i riječ apostola Pavla – ako se sa Hristom saraspinjemo, da ćemo s NJime i savaskrsnuti, odnosno da ćemo se udostojiti NJegove pobjede nad smrću i vječnog života, vječnog sjedinjenja sa Hristom Gospodom“, besjedio je Mitropolit crnogorsko-primorski, pojasnivši da su Sveti mučenici dobili takvu slobodu u Hristu zato što su se, prije svega, svojom vjerom, ali i svojom krvlju, svojim stradanjem, prolivanjem svoje krvi za ime Božije, sjedinili sa Hristom.
Naglasivši da su Sveti mučenici u jednom momentu ostavili sve zemaljsko, kazao je da je njih, iako su bili ljudi od krvi i mesa kao i mi, i mnogi prethodno grešni, sa mnogim slabostima ljudskim, kroz tu odluku da stradaju za Hrista i da ostave sve zemaljsko, obasjala blagodat Svetoga Duha, koja ih je ukrijepila i osnažila da ispovjedaju ime Hristovo. Da ga slobodno, bez ikakvoga straha, propovjedaju, jer su već bili žrtvovali svoj život za Hrista.
„I tako su oni učinili najubedljiviju propovijed, pokazali su se kao ljudi i kao žene, djevojke, ispunjeni silom Božije istine i pravde i ljubavi, one ljubavi koja je spremna da ide na žrtvu. LJubav koja nije spremna da se žrtvuje, sigurno nije prava i savršena ljubav, i to danas čovjek, naročito mladi, trebaju da znaju. Nije to ljubav koja je samo na riječima, bile one i slatke i umiljate, to se vrlo često pretvara u šarenu lažu. Prava, istinska je ljubav Božija, ona koja je spremna da se žrtvuje za bližnjega, a Sveti mučenici su se žrtvovali i za Crkvu Božiju i za svoje bližnje u Hristu, ali su se prije svega žrtvovali za Hrista Gospoda, koji je za nas prinio žrtvu izmirenja i spasenja, da bi nas oslobodio od straha smrtnoga i da bi nas uveo u novi život, u naručje Oca našega nebeskog“, poučio je sabrane Arhiepiskop cetinjski.
Tako su Sveti mučenici, prenebegnuvši sve zemaljsko i svaku pristrasnost i svoj život, dobili i najveću slobodu, a time i najveću slavu, kroz svoje stradanje. Među njima, kako je istakao Vladika, posebno se ističe Sveta velikomučenica Nedelja. Podsjetivši da njeno ime znači vaskrsenje, kazao je da se njena slava poistovećuje sa slavom nedeljnoga dana, sa slavom dana vaskrsenja Hristovoga. U prilog tome je naveo primjer kada naš narod kaže: Pomozi Bože i Sveta Nedeljo, čime je zapravo prizivao slavu vaskrsenja Hristovoga da ga ukrijepi, ali istovremeno i Svetu velikomučenicu Nedelju.
Žitije Svete velikomučenice Nedelje je kratko, ali veoma interesantno. Izmoljena je od Boga od svojih pobožnih, svetih roditelja koji su kasnije postradali za Hrista. Da bi mučitelji postigli cilj, da odvrate Svetu Nedelju od vjere pravoslavne i da je prelaste na paganstvo, na neznaboštvo u kome je ležao tadašnji svijet u vrijeme bezbožne rimske imperije, u vrijeme careva Dioklecijana i Maksimijana, mnogo je postradala.
„Ali nikakva zemaljska sila nju nije mogla pokolebati ni najmanje, jer je bila puna vjere, puna darova Svetoga Duha, osnažena Božjom istinom, Božjom ljubavlju, Božijom pravdom. Zato je bila nepobjediva mučenica Hristova i postradala kao i Sveti prvomučenik Stefan, kao i Sveti velikomučenik Georgije, postradala je nešto malo prije njega. To je bilo vrijeme cara Dioklecijana kada su mnogi mučenici stradali, ali kada su se i pojavili veliki mučenici“, kazao je Vladika.
U nastavku je objasnio da velikim mučenicima nazivamo one koji su svojim stradanjem mnoge obratili u svetu vjeru pravoslavnu. Naime, neznabišci, pagani koji su bili kolebljivi u svemu, kad su vidjeli kako su čvrsti Sveti mučenici, kakva je njihova vjera, njihova odlučnost i spremnost na žrtvu, oni su sami vidjeli da je hrišćanska vjera prava, istinita, Božja vjera te da ove mučenike samo Bog ukrepljuje, i samo ih On može ukrijepiti da tako slobodno propovjedaju ime Hristovo, da se ne boje nikakve zemaljske sile, ni vlasti, ni stradanja, ni smrti.
„Zato su oni svojim stradanjem otišli pravo u naručje Hristovo, udostojili se ne samo Hristovoga krsta i Hristove golgote, da budu saučesnici smrti NJegove, nego i NJegovoga preslavnoga tridnevnoga vaskrsenja. Pa su postali blagodatni zastupnici, pomoćnici, oni koji nas predvode, koji nas ukrepljuju, koji nas osnažuju i obodruju da budemo pravi hrišćani na putu Božijem. Idući za Hristom tijesnim i uskim putem, draga braćo i sestre, da se ne bojimo ničega i nikoga osim Boga živoga, od koga dobijamo blagodat i silu i utjehu i sve vrline, samo ako idemo putem NJegovim i ako se ne kolebamo na tome putu“, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Korijen te hrabrosti je veliko smirenje, kazao je Mitropolit, dodavši da ne treba da vjerujemo u svoju silu i snagu, već da znamo da smo mi kao ljudi slabi, kao što su to dobro znali i Sveti mučenici Gospodnji, a čovjek iako slab, ako vjeruje da će ga Bog ukrijepiti, tako će i biti. Bivalo je tako i tada u vrijeme bezbožne rimske imperije, ali i kroz svu istoriju i do najnovijih vremena, što svjedoči veliki broj Svetih mučenika u 20. vijeku.
„Zapravo, ako malo pažljivije pogledamo, vidimo da Crkva ide putem stradanja kroz cijelu svoju istoriju, ali se i raduje, i nigdje takve punoće radosti nema kao u Crkvi, kao u Hristu Isusu Gospodu našem. Jer idući NJegovim putem, iz ovoga života prelazeći u novi život, već dobijamo silu i blagodat i postajemo učesnici Carstva nebeskoga kroz ove svete službe, pričešćujući se Svetim tajnama Hristovim, živjeći, hraneći se Nebeskim hljebom živimo novim životom. Neka se tog života, Carstva nebeskoga, vječnoga i neprolaznoga, netruležnoga, svi mi pravoslavni hrišćani i svi ljudi koji poveruju, udostojimo Bogu našemu divnome u Svetima svojim, a posebno divnome u Svetoj djevici, mučenici Nedelji, koju danas proslavljamo“, kazao je na kraju svog arhipastirskog slova NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
