Bivši direktor „Montefarma“ Goran Marinović reagovao je na jučerašnji tekst „Vijesti“: „Skandalozni tajni ugovor ‘Montefarma’ završio u SDT-u: Privatniku 85, državi 15 odsto zarade“.
Tvrdi, između ostalog, da ugovor sa privatnom firmom “Mediamarketing” nije bio tajan, kao i da nije uplaćen avans.
Njegovo reagovanje prenosimo integralno:
„Netačno je da je ugovor bio tajan, kao što je netačno da je uplaćen bilo kakav avans. Ugovor niti je skandalozan niti tajan, i pozivam da ga objavite u cjelosti da bi svi vidjeli gdje je na ugovoru oznaka tajnosti, a gdje se to u njemu pominje avansno plaćanje.
„Jedino što je tačno u naslovu teksta: ‘Skandalozni tajni ugovor Montefarma završio u SDT-u: Privatniku 85, državi 15 odsto zarade’ je da je SDT izuzeo dokumentaciju. Ono što je skandalozno je da će stvaranjem pretpostavki za poništenje ovog ugovora Montefarm godišnje gubiti oko milion eura zarade, što je glavna poenta ovog marketinškog alata. U stručnim krugovima ovaj vid marketinga se zove DIGITAL SIGNAGE i u zadnjih 7, 8 godina doživljava neviđeni procvat i koriste ga najveće globalne kompanije u svijetu poput Googla, Tesle, Microsofta, Mete itd. Ovo je najsavremeniji oblik marketinga, koji omogućava povećanje prodaje ručnih ljekova i parafarmacije od 30 do 40%. U slučaju Montefarma finansijski pokazatelji su govorili da bi keš – pazari kompanije porasli u tim procentima, znači 3 do 4 miliona eura godišnje, a uz postojeće marže i fiksni dio prihoda od reklama čista zarada bi bila pomenuti milion. Očigledno je problem što bi se ovakvim načinom poslovanja ojačala pozicija Montefarma nauštrb privatnih veledrogerija, a država bi uvećala svoje prihode na farmaceutskom tržištu.
„Da su moje tvrdnje tačne govori činjenica da su dva najveća privatna lanca apoteka u Crnoj Gori postavili displeje u svojim apotekama i počeli digitalno oglašavanje proizvoda tek nakon što je Montefarm uveo ovu metodu u poslovanju. Znači, ono što je loš posao za Montefarm je dobar posao za privatni farmaceutski lobi a savremeno poslovanje je isključiva privilegija privatnika? Prema tome, očigledno je za Montefarm bilo najbolje da se drži papirnih flajera, letaka i svjetlosnih panoa u razrušenim i devastiranim apotekama, u kojima bi besplatno reklamirao farmaceutske proizvode privatnih lobija.
„Da pojednostavim, interes privatnika koji je ustupio Montefarmu skupocjenu opremu, čija je vrijednost u vrijeme pregovora u Evropi iznosila preko 300 000 eura, uz obavezu postavljanja led displeja i holograma, održavanja opreme, instaliranja sprecijalnog softvera u tu opremu, kao i prilagođavanja i dizajniranja i produkcije video zapisa oglašivača, i sinhronizovanog plasiranja sadržaja u realnom vremenu u svim apotekama Montefarma u Crnoj Gori, i za sav ovaj kompleksan posao je dobio 85% od svakog reklamnog paketa. Da vidimo šta je interes Montefarma.
„Za ustupanje dijela izloga za postavljanje displeja Montefarm je dobio bez ikakvih ulaganja skupocjenu opremu i kompletan sistem digital signage-a na korišćenje, kompletnu video produkciju i prilagođavanje sadržaja formatu displeja, 15% od svakog reklamnog paketa i povećanje prodaje dozvoljenih ljekova i parafarmacije do 40%, što je po finansijskim pokazateljima u to vrijeme bilo milion eura godišnje. Što se tiče privatnih veledrogerija i njihovih interesa da plaćaju ovakav vid reklamiranja, on je očigledan. Povećanjem njihovog prometa do 40%, jer Montefarm nema svoje proizvode, enormno bi se uvećala i njihova zarada.
„Ovo su suštinski razlozi mog targetiranja, jer je cilj gašenje državnog preduzeća. To je još jasnije kad se vidi koji se pritisak vrši na institucije apropo moje navodne odgovornosti jer kako drukčije tumačiti napade na čovjeka koji je u toku svog mandata razdužio milionske dugove Montefarma, napravio milionske profite, ostavio milione na računu u trenutku razrešenja, rekonstruisao i adaptirao preko 50% apoteka, uveo GDP standarde u poslovanju, totalno obnovio vozni park, drastično smanjio troškove poslovanja i sve to u vrijeme najveće globalne epidemije COVID 19, i sve iz sopstvenih sredstava Montefarma, faktički udario temelje jedne moderne firme u vlasništvu države. Očigledno je problem što sam tražio jednake uslove poslovanja za državnu firmu, onakve kakve imaju privatne farmaceutske kompanije, da država preko svoje firme direktno utiče na tržište ljekova i koriguje cijene na njemu, što je normalno izazvalo veliko protivljenje privatnih lobija koji se 30 godina bogate na račun građana a u domenu javnog zdravlja. Ako se kunemo da je zdravlje najviši javni interes jedne države, bilo bi dobro da neko može da objasni ovu situaciju.
„Očigledno je da je iz ovih razloga angažovana cijela mašinerija farmaceutskih lobija, jer već svima postaje jasno da vrijeme rigidnih monopola polako prolazi“.
