To je “Vijestima” rekao potpredsjednik izvršne vlasti za vanjske i evropske poslove i član Predsjedništva PES-a, Filip Ivanović.
Osvrćući se na ocjene da njegova partija nema ni integritet, ni snagu da se usprotivi koalicionim partnerima iz nekadašnjeg Demokratskog frontu (DF), on je “dušebrižnim analitičarima koji se opterećuju sudbinom PES-a”, poručio da nema potrebe da brinu o njihovom integritetu.
Ivanović je u intervjuu, rađenom elektronskom poštom, kazao da očekuje da stranke koje su vlast na državnom nivou, počnu razgovore i o formiranju vlasti u Nikšiću, navodeći da je izbor predsjednika neke opštine stvar koalicionog dogovora, “a u skladu s demokratskim principom da najjači politički subjekt koalicije predlaže kandidata za predsjednika opštine, kao što je to bilo nedavno u Beranama ili Podgorici”.
Jeste li zadovoljni rezultatom PES-a na izborima u Nikšiću, na kojima je vaša stranka ostvarila treći najbolji rezultat u toj opštini (najjači su DPS i nekadašnji DF), osvojivši preko pet hiljada glasova?
Dijelim mišljenje našeg nosioca liste, uvaženog dr Zorana Mrkića, da je rezultat PES-a donekle ispod očekivanja, odnosno onoga što smo ponudili građanima. Ipak, ne mislim da je taj rezultat loš, naročito imajući u vidu da su, na početku kampanje, određeni analitičari i nama suprotstavljeni politički subjekti prognozirali znatno gori rezultat. Dakle, u odnosu na potcjenjivanje naših političkih takmaca, a u kontekstu vrlo intenzivne i ponekad agresivne kampanje drugih partija i koalicija, rezultat PES-a je solidan, pogotovo imajući u vidu da je naša partija prvi put nastupila na lokalnim izborima u Nikšiću.
Predstavili smo jako kvalitetne ljude, na čelu s nosiocem liste, imali smo konkretan program i vodili smo principijelnu i pozitivnu kampanju. Ono što je takođe bitno jeste da nam ovaj rezultat obezbjeđuje značajno učešće u budućoj lokalnoj vlasti, i to će biti prilika da se u naredne četiri godine Nikšićanima predstavimo i s nivoa opštinske, a ne samo kao do sad državne, administracije. Dugoročno gledajući, nemam sumnje da će naša participacija u lokalnoj samoupravi osigurati značajan rast povjerenja građana i bolji rezultat na narednim izborima.
Čime objašnjavate to što je PES izgubio u Nikšiću gotovo četiri i po hiljade glasova u odnosu na državne izbore?
Nezahvalno je govoriti o rezultatima upoređujući državne i lokalne izbore. Politički kontekst, učesnici, izlaznost, karakter kampanje i brojni drugi faktori bitno se razlikuju. Primjera radi, u vrijeme prethodnih nikšićkih izbora, PES nije ni postojao, dok su na parlamentarnim izborima 2023. na glasačkom listiću bile i određene liste koje na lokalnim izborima ove godine ili nisu učestvovale ili su bile dio nekih većih političkih saveza, što donekle objašnjava i rast broja glasova koje su ti savezi osvojili u odnosu na izbore prije dvije godine. Na ovim izborima učestvovale su i tri grupacije koje ne predstavljaju stranke s državnog nivoa. Pritom, već imamo pređašnja iskustva, kad su u određenim ciklusima, parlamentarni i lokalni izbori održavani u istom danu, a iste liste osvajale različit broj glasova.
Tako da, sve u svemu, analiza lokalnih izbora u Nikšiću se ne može svoditi na prosto sabiranje, odnosno oduzimanje, u poređenju s parlamentarnim izborima, već podrazumijeva dublje multidimenzionalno sagledavanje rezultata. U PES-u ćemo se tome, sasvim sigurno, s dužnom pažnjom posvetiti.
Dijelite li mišljenje nekih kolega iz PES-a, da funkcioner bivšeg DF-a Marko Kovačević ne bi trebalo da ostane na čelu Nikšića? Zašto?
PES je partija u kojoj pojedinci – bilo funkcioneri, bilo članovi – ne samo da imaju pravo, već se to od njih i očekuje, da samostalno promišljaju sva pitanja od značaja za društveno-politički kontekst u kom djelujemo. Ta individualna promišljanja se zatim sučeljavaju na organima partije, u slobodnoj i demokratskoj atmosferi, kako bi se na kraju iskristalisao jedinstven stav. Jedno od takvih pitanja je podrška određenom kandidatu za vršenje neke funkcije. Bez obzira na pojedinačna mišljenja, izbor predsjednika neke opštine je stvar koalicionog dogovora, a u skladu s demokratskim principom da najjači politički subjekt koalicije predlaže kandidata za predsjednika opštine, kao što je to bilo nedavno u Beranama ili Podgorici. U svakom slučaju, očekujem da stranke koje zajedno vrše vlast na državnom nivou započnu razgovore i o formiranju lokalne vlasti u Nikšiću, u okviru kojih će zasigurno biti razmatrana i personalna rješenja za najodgovornije funkcije.
Kako gledate na ocjene nekih političkih komentatora, da vaša partija nema integritet, niti snagu da se usprotivi koalicionim partnerima iz nekadašnjeg DF-a? Ako smatrate da su te ocjene neutemeljene, koje je, konkretno, krupnije poteze povukao PES, a koji su bili suprotni interesima bivšeg DF-a?
Čini mi se da smo u posljednje vrijeme ušli u novu zonu političke analitike, koja podrazumijeva jednu paradoksalnu ideju, koju nismo imali prilike da čujemo ranije, a to je da se očekuje i da je poželjno da koalicioni partneri koji vrše vlast antagonizuju jedni druge. Takav pogled je zaista inovativan i u tom smislu treba odati priznanje određenim analitičarima i komentatorima. Nakon formiranja parlamentarne većine smo mjesecima slušali da je DF postao privjezak i uslužni servis PES-a, odnosno premijera Spajića, a posljednjih mjeseci slušamo isto to, samo s obrnutim ulogama. Rekao bih da su te “analize” odraz nemoći pred iznenađenjem da aktuelna vlast funkcioniše dobro i da namjerava da ispuni cijeli mandat u ovom sastavu.
S druge strane, prirodno je da među partnerima postoje razlike, zato i jesmo različiti politički subjekti, kao što je i prirodno da svaki član koalicije pokušava da, u okviru vlasti, realizuje što veći dio svog izbornog programa, zbog čega je i dobio određeni broj glasova. Isto tako je prirodno i da određene ideje ne dobiju podršku svih koalicionih partnera. Aktuelna vlast funkcioniše na osnovu jasno definisanog koalicionog sporazuma i mislim da se on u načelu poštuje. Podsjetiću da su napredak u evropskoj integraciji, sprovođenje programa “Evropa sad 2” i iskorak u oblastima vladavine i prava i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije bili ključni elementi predizbornog programa PES-a, te da se oni uspješno ostvaruju. S druge strane, mogao bih da preformulišem vaše posljednje potpitanje i pitam koji su to potencijalno kontroverzni potezi drugih koalicionih partnera dobili podršku PES-a i na taj način realizovani. Dakle, u zaključku, PES dosljedno sprovodi svoj program i program rada Vlade, parlamentarna većina uspješno djeluje u okviru koalicionog sporazuma, a dušebrižnim analitičarima koji se opterećuju sudbinom PES-a bih poručio da nema potrebe da o našem integritetu brinu.
Mislite li da PES-u saradnja s nekadašnjim DF-om koristi ili da narušava imidž i da vaša partija zbog toga gubi podršku?
Kao što sam prethodno napomenuo, aktuelna parlamentarna većina, koja je najbrojnija od početka političkog pluralizma u Crnoj Gori, sastavljena je od raznorodnih partija, koje imaju svoje specifičnosti i legitimne partikularne političke interese, ali koja je okupljena oko jasne magistralne vizije Crne Gore kao države svih njenih građana, prve naredne članice EU, države vladavine prava i socijalne pravde, te konstantnog podizanja životnog standarda. Ta načela su i inkorporirana u koalicioni sporazum koji definiše funkcionisanje vlasti i unutarkoalicione odnose. Pitanje podrške građana je relativno pitanje, jer se odgovor na njega dobija u svakom izbornom ciklusu, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. U tom smislu bih podsjetio, jer čini se da se brzo zaboravlja, da je PES nedavno zavrijedio dovoljnu podršku građana da obezbijedi gradonačelnička mjesta u Podgorici i Beranama, gdje vlast vrši s partnerima s državnog nivoa. Dakle, taj odgovor nikad nije jednodimenzionalan i ne može se svoditi samo na saradnju ili nesaradnju s nekim političkim subjektom. Mišljenja sam da imidž PES-a nije, niti smije da bude relacionog karaktera, odnosno da se gradi ili narušava kroz odnose s drugima, već da je neophodno da naš pokret vodi ozbiljnu i samostalnu politiku, da ispunjava obećano, te da kontinuirano analizira sopstvene poteze, kako bi izvukao najbolje pouke za budućnost.
Kako ocjenjujete dosadašnju saradnju sa strankama bivšeg DF-a i šefom parlamenta i jedne od tih partija Andrijom Mandićem?
Mislim da je saradnja sa svim partnerima, uključujući i koaliciju ZBCG (Za budućnost Crne Gore), dala jako dobre i konkretne rezultate. Podsjetiću da je parlamentarna većina, predvođena PES-om, uspješno sprovela popis i ostvarila društveni i politički konsenzus oko poštovanja njegovih rezultata, efikasno obavila ključna imenovanja u pravosuđu, usvojila čitav niz zakona koji su bili preduslov za pozitivan IBAR (Izvještaj o procjeni ispunjenosti privremenih mjerila), ostvarila poboljšanje životnog standarda građana, kroz program “Evropa sad 2”, odnosno kroz povećanje penzija i zarada, usvojila vrlo kvalitetan budžet za ovu godinu, te, kroz spremnost na dijalog i kompromis, obezbijedila povratak opozicije u skupštinu, iako to nije bilo neophodno za nesmetan rad parlamenta.
Ovo su samo neki od pozitivnih rezultata vladajuće koalicije, za čije sprovođenje je bio potreban marljiv rad, ali i saglasje svih koalicionih partnera, a za mnoge od njih je od ključne važnosti bilo dobro funkcionisanje parlamenta. Uz već pomenute razlike i povremena mimoilaženja po određenim pitanjima, držim da koalicija djeluje stabilno i radi uspješno, za šta odgovornost imaju svi koalicioni partneri, ali u prvom redu PES, kao najveći konstituent vlasti s najviše resora u Vladi.
Metodolog Miloš Bešić rekao je prije nekoliko dana da PES, “kao autentični predstavnik građanske Crne Gore”, mora da razmisli o daljim potezima, jer je, kako je ocijenio, “očigledno da u blokovskoj podjeli (između DPS-a i DF-a) imaju proces odlivanja svojih glasova, malo ka jednima, malo ka drugima”. Šta ste spremni da uradite da više ne biste “prosipali” glasove?
Složio bih se s ocjenom da je PES autentični predstavnik građanske Crne Gore, i to je karakter koji njegujemo i podstičemo na svim nivoima naše stranke. Centrističke partije se uvijek, u svakom političkom miljeu, suočavaju s brojnim izazovima, koji se često reflektuju kroz fluktuaciju podrške birača. Ta pomjeranja biračkog tijela, međutim, nisu jednosmjerna ni istog intenziteta, već zavise od izbornog konteksta, od pitanja koja su u datom trenutku u fokusu, ali i, kad su lokalni izbori u pitanju, od snage partijske infrastrukture u određenoj opštini, itd. Stoga nisam sklon usvajanju neke fatalističke perspektive u kojoj PES nepovratno “prosipa” glasova, već bih naglasio da partija, kakva je naša, mora konstantno da se obnavlja, odnosno mora da drži tempo inovativnosti, svježih ideja i konkretnih rješenja, ali i da pažljivo vodi računa o kadrovskoj politici, dosljednom i temeljitom političkom ponašanju, uz jačanje partijske infrastrukture, naročito na lokalnom nivou. To su pitanja o kojima u PES-u vrlo intenzivno razmišljamo i koja će u narednom periodu biti u fokusu našeg unutarstranačkog djelovanja. Uz kvalitetne ideje, inkluzivan pristup članstvu i predan rad, vjerujem da će na sljedećim izborima 2027. PES zadržati lidersku poziciju na političkoj sceni, odnosno da postoji ozbiljan potencijal da ponovimo ili nadmašimo rezultat iz 2023.
Da li je u PES-u postojao konsenzus u vezi sa sporazumima s Ujedinjenim Arapskim Emiratima o ekonomskoj i saradnji u turizmu, kojima se protivi dio crnogorske javnosti? Ako nije, ko se usprotivio?
U PES-u postoji apsolutni konsenzus da Crna Gora mora da se izgrađuje kao privlačna i sigurna destinacija za ozbiljne i kredibilne investitore. Kao što je poznato, premijer Milojko Spajić je predvodio razgovore s UAE, koji su rezultirali pomenutim sporazumima. Naravno da smo unutar PES-a razgovarali o saradnji s UAE i, kao što je i prirodno, premijer je upoznao rukovodstvo stranke, članove Vlade i poslanički klub, s različitim aspektima te saradnje i potencijalu ekonomsko-finansijskih benefita od očekivanih investicija. PES ima povjerenja u premijera Spajića i njegovu viziju razvoja Crne Gore, uključujući i kroz saradnju s UAE. Mislim da je u to prethodnih dana mogla da se uvjeri i naša javnost, kroz vrlo aktivna i argumentovana istupanja nadležnih ministara, kao i članova našeg poslaničkog kluba. Takođe, želim da ponovim već iskazani stav, kako premijera tako i drugih stranačkih funkcionera, da će se u realizaciji i implementaciji ovih sporazuma, kroz sve njihove aspekte, pažljivo voditi računa o državnim interesima Crne Gore i interesima njenih građana.
Može li se njihovo usvajanje negativno odraziti na put Crne Gore u EU, s obzirom na protivljenje dijela javnosti i ocjene da su neustavni?
Sasvim je legitimno da se u javnosti otvaraju pitanja od šireg društvenog značaja i da se iznose različiti stavovi, ali je važno razlikovati pravne ocjene od političkih komentara. Vi ste dobro zapazili, radi se o protivljenju dijela javnosti, što dakle znači da naše društvo nije monolitno po ovom pitanju, a pravo i mogućnost da se izrazi protivljenje nekoj ideji ili namjeri je osnov demokratskog društva i mi to apsolutno poštujemo. Ipak, ne smijemo dopustiti da politička percepcija zamijeni pravnu činjenicu.
Stoga, neophodno je da sve dileme, uključujući i one koje se odnose na ustavnost, budu adresirane kroz zakonom predviđene mehanizme, a to je u datom slučaju Ustavni sud. Nemam ništa protiv da svi oni koji misle da su ovi sporazumi neustavni, upute odgovarajuće inicijative Ustavnom sudu.
Treba, takođe podsjetiti da slične sporazume s UAE imaju i mnoge članice EU, i to u oblastima koje su od strateške važnosti – energetika, infrastruktura, turizam i investicije. U tom smislu, ovakav vid saradnje sam po sebi nije, niti može biti prepreka evropskom putu. Podsjetiću da su prije desetak dana EU i UAE pokrenuli razgovore o slobodnoj trgovini, a da je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen rekla da će se pregovori fokusirati na liberalizaciju trgovine, investicije i dublju saradnju u strateškim sektorima kao što su energija, kritične sirovine, itd. Neophodno je naglasiti i da u Sporazumu o saradnji u oblasti turizma i nekretnina jasno stoji da se odredbe sporazuma ne mogu tumačiti ili implementirati na način koji bi suspendovao ili na drugi način uticao na obaveze u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Crne Gore i Evropske zajednice.
Premijer je najavio da bi Crna Gora mogla zatvoriti pregovaračka poglavlja s EU do 2026. Da li je takvo očekivanje optimistično, imajući u vidu nove geopolitičke okolnosti, izazvane radikalnom promjenom odnosa SAD-a prema Evropi?
Cilj zatvaranja svih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. svakako jeste ambiciozan i zahtjevan, ali ostvariv ako postoji snažna politička volja, institucionalna posvećenost i ozbiljan pristup neophodnim reformama. Međutim, jasno je da ovaj proces danas ne zavisi isključivo od unutrašnjih napora, već ga umnogome oblikuju i promjene na globalnom planu.
Redefinisanje transatlantskih odnosa, potreba EU da konsoliduje sopstveni prostor, kao i geopolitičke okolnosti izazvane ratom u Ukrajini, čine proširenje Unije ne samo tehničkim, već i strateškim pitanjem. U tom okviru, dodatnu težinu dobija pozicija Crne Gore, kao države koja je najdalje odmakla u pregovorima, ali i kao faktora stabilnosti u regionu. Štaviše, rekao bih da novi momenat u odnosima SAD i EU predstavlja i dodatni podsticaj EU da još snažnije radi na jačanju svog geostrateškog položaja, što se najbolje može postići proširenjem Unije na nove članice. Stoga očekujem da i EU ostane dosljedna u svojoj posvećenosti politici proširenja, jer bi svako usporavanje ili, još gore, eventualno pauziranje trenutne dinamike procesa pristupanja, ozbiljno i trajno narušilo kredibilitet EU, a moguće i oslabilo spremnost država kandidata da sprovode reforme. Tako da u onome što se trenutno percipira kao izazov, treba vidjeti i jedinstvenu priliku. Nemam sumnje da je Crna Gora apsolutno voljna i spremna da tu priliku i iskoristi.
Očekujete li da će Hrvatska nastaviti da blokira Crnu Goru na putu ka EU? Je li bilo nekih pomaka u pregovorima sa Zagrebom o rješavanju spornih pitanja? Ako jeste – kojih, ako nije – zašto?
Crna Gora i Hrvatska imaju odgovornost da otvorena pitanja rješavaju kroz konstruktivan dijalog, u duhu međusobnog poštovanja i evropskih vrijednosti. Iako je jasno da određena bilateralna pitanja zahtijevaju dodatnu pažnju i posvećenost, formalne blokade ne postoje i nije korisno da se odnosi između dvije države u javnosti predstavljaju na način koji implicira suprotno.
S tim u vezi, više puta sam naglasio da je Crna Gora snažno opredijeljena za efikasno rješavanje svih potencijalnih otvorenih pitanja, pri čemu bilateralni mehanizmi ostaju naš prvi izbor. Međutim, ukoliko se pokaže da takav pristup ne daje rezultate, spremni smo da, u skladu s evropskim praksama, a u dogovoru s hrvatskim prijateljima, razmotrimo i korišćenje međunarodnih instrumenata.
Ono što takođe želim da naglasim, a što je i princip evropske politike koji smo više puta čuli i od EU zvaničnika, jeste da su, s jedne strane, dobrosusjedski odnosi i regionalna saradnja preduslov evropske integracije, dok se, s druge strane, mora izbjegavati tzv. bilateralizacija procesa pristupanja, odnosno korišćenje potencijalnog članstva u EU kao instrumenta za uslovljavanje država kandidata po bilo kom pitanju.
Hrvatska je kontinuirano podržavala pristupanje Crne Gore EU, kako na praktičnom, tako i na političkom nivou, pored ostalog i kroz aktivno učešće u neformalnoj grupi „Prijatelji Zapadnog Balkana“, u kojoj su članice EU koje snažno zagovaraju evropsku integraciju našeg regiona. Stoga znam da Hrvatska razumije važnost politike proširenja, prepoznaje evropsku perspektivu Crne Gore i, zajedno s ostalim partnerima, doprinosi da proces pristupanja teče u skladu s vrijednostima zajednice kojoj i sama pripada. I Crna Gora i Hrvatska imaju svoje nacionalne interese koje teže da ostvare i koje dosljedno zastupaju, ali imaju i zajedničke interese, a jedan od njih je da u što skorijem roku budu zajedno u EU.
Što se konkretnog napretka u razgovorima tiče, komunikacija Crne Gore i Hrvatske traje, na različitim nivoima, odvija se u dobrom duhu, i vjerujem da će naše nadležne institucije uskoro moći da saopšte i određene rezultate tog procesa. Naša posvećenost dijalogu ostaje čvrsta i principijelna, ali jednako tako ostaje i uvjerenje da evropska budućnost Crne Gore ne smije i ne može zavisiti isključivo od bilateralnih pitanja.
Da li je Crna Gora trebalo oštrije da reaguje na nedavnu poruku šefa diplomatije Hrvatske Gordana Grlić Radmana, da splitska “Lora”, u kojoj su početkom devedesetih godina prošlog vijeka stradali crnogorski državljani, nije logor, te da je procesuirano i presuđeno “sve oko događanja u zatvoru u ‘Lori”?
Pitanja iz ratne prošlosti, poput onih vezanih za stradanja crnogorskih državljana u “Lori”, zahtijevaju poseban nivo pažnje, odgovornosti i poštovanja prema žrtvama. Izjave koje umanjuju ozbiljnost tih događaja, s koje god strane dolazile, ne doprinose pomirenju, ni objektivnom sagledavanju prošlosti.
Podsjetiću da je kabinet premijera Crne Gore jasno reagovao u vezi s tim, ističući da su brojna svjedočanstva o stradanjima u “Lori” autentična i potvrđena, te da pravni epilog tih događaja još uvijek nije u potpunosti zatvoren. Dijelimo uvjerenje da se sa nasljeđem prošlosti treba suočavati odgovorno i principijelno – ne kroz relativizaciju, već kroz vjerodostojne i pravične institucionalne procese.
No, odnosi između Crne Gore i Hrvatske ne treba i ne smiju zavisiti od pojedinačnih izjava; naše dvije zemlje dijele zajednički evropski put, a temelji tog puta moraju biti dijalog, međusobno poštovanje i spremnost da se i najosjetljivija pitanja rješavaju dobrosusjedski, dostojanstveno i odgovorno. Znam da moj prijatelj, Gordan Grlić Radman, ima na srcu istovjetan pristup.
Gdje je mjesto Crne Gore u novim geopolitičkim prilikama, izazvanim potezima prvog čovjeka SAD-a Donalda Trampa?
Crna Gora svoju poziciju mora da gradi i predstavlja pažljivo, ali dosljedno. Mjesto Crne Gore je u EU, to je naš glavni spoljnopolitički prioritet i naša država predano radi na planu da dovrši proces pregovaranja do kraja 2026. i postane članica Unije do 2028.
S druge strane, Sjedinjene Američke Države nisu samo naš saveznik u okviru NATO, već i jedan od ključnih strateških partnera. To partnerstvo Crna Gora mora i želi da dugoročno njeguje i unapređuje, bez obzira na promjene u Vašingtonu. Vlada Crne Gore je apsolutno spremna na što bližu saradnju s administracijom predsjednika Trampa i radujemo se perspektivi u kojoj ćemo zajedno raditi na produbljivanju savezničkih i prijateljskih veza između Crne Gore i SAD.
Dakle, zadržavanje fokusa na evropsku agendu, predanost reformama i dosljedna posvećenost savezništvima, naročito sa SAD, najbolji su način da Crna Gora ostane vidljiva i relevantna u novijem globalnom kontekstu, a samim tim i uspješno ostvaruje svoje spoljnopolitičke interese.
