Fotelje brišu sjećanja na ulicu: Politička pozicija diktira pogled na blokade saobraćajnica

Fotelje brišu sjećanja na ulicu: Politička pozicija diktira pogled na blokade saobraćajnica

Poslanici DPS-a podržali građane koji su juče protestovali na Kruševom ždrijelu, zaboravljajući da su tu stranku politički protivnici godinama optuživali da guši ulični bunt

U Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima piše da se fizičko ponašanje kojim se namjerno ometa saobraćaj ne nalazi u srži slobode okupljanja, što potvrđuju i presude Evropskog suda za ljudska prava

Partije vlasti zaboravile su da su i same, u znak protesta, u više navrata blokirale saobraćajnice širom države, tvrdeći da koriste pravo na javno okupljanje, koje bi sad htjele da ograniče drugima. Međutim, iako se ometanje saobraćaja kao dio demonstracije smatra mirnim ponašanjem, blokada puteva, čime se namjerno remeti normalan tok života, ne nalazi se u srži slobode okupljanja zaštićene Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

Predlogom izmjena Zakona o javnim okupljanjima, aktuelna vlast, odnosno dojučerašnja opozicija, planira da onemogući “traženje pravde na ulicama”, odnosno blokade saobraćajnica. S druge strane, predstavnici sada najjače opozicione stranke, Demokratske partije socijalista (DPS), juče su na terenu, na Kruševom ždrijelu (Cetinje), podržali građane koje protestuju, protiveći se usvajanju tog akta, ali zaboravljajući da su ih politički protivnici godinama optuživali da guše ulični bunt…

Rasprava o promjeni zakona, završena je prošle sedmice u parlamentu. Izmjenama je predložena zabrana blokade auto-puteva, brzih saobraćajnica, magistralnih, regionalnih ili lokalnih puteva i graničnih prelaza, ako time oni koji protestuju onemogućavaju ili otežavaju odvijanje saobraćaja i kretanje ostalih građana. Za one koji to ne budu poštovali, predviđene su novčane kazne u iznosima od 500 do 10.000 eura.

Građanska aktivistkinja Milena Bešić , rekla je “Vijestima” da smatra da je “pogrešno i štetno” što vlast, nakon što je sama koristila pravo na protest kao ključno demokratsko sredstvo, sad pokušava da ga ograniči drugima. Navodi da to sigurno nije put ka demokratizaciji društva, već “jasna regresija i loša poruka građanima koji očekuje istinsku demokratiju u Crnoj Gori”.

U Vodiču kroz član 11 Evropske konvencije o ljudskim pravima (koji su izradili Savjet Evrope i Evropski sud za ljudska prava), koji garantuje slobodu okupljanja i udruživanja, navodi se da je ometanje saobraćaja kao dio demonstracija “ponašanje koje se, samo po sebi, smatra mirnim”, ali i da se fizičko ponašanje kojim se namjerno ometa saobraćaj i uobičajeni tok života, “u cilju ozbiljnog remećenja aktivnosti koje obavljaju drugi”, ne nalazi u srži slobode zaštićene tim članom.

U više presuda Evropskog suda za ljudska prava, ta institucija odlučila je u korist tužene države koja je osporavala pravo na blokade saobraćajnica (Barako protiv Francuske, Lukas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Kudrevičius i drugi protiv Litvanije).

Grupa građana Cetinja, u mjestu Kruševo ždrijelo, od početka februara svakodnevno organizuje blokade puta prema Podgorici, tražeći odgovornost nadležnih za dva masakra u prijestonici u kojima su ubijene 23 osobe, uključujući četvoro djece.

Šavnička opozicija, koju čini dio konstituenata državne vlasti, svakodnevno je od kraja februara do sredine juna, blokirala put Šavnik-Žabljak, u znak protesta zbog reizbora Jugoslava Jakića (DPS) za predsjednika te opštine i činjenice da lokalni izbori u njoj nijesu završeni iako su počeli još u oktobru 2022.

Ustavom Crne Gore (član 52) garantovana je sloboda okupljanja, uz prethodnu prijavu skupa nadležnom organu.

“Vijestima” je sredinom juna iz Uprave policije rečeno da nijedan protest na Kruševom ždrijelu dotad nije bio prijavljen, a da je blokada magistrale ka Žabljaku bila prijavljena ukupno devet puta.

Milena Bešić ocjenjuje da je licemjerje jedna od konstanti crnogorske političke stvarnosti, te da vlast to potvrđuje i kad je riječ o pravu na protest. Navodi da su stranke koje danas čine vlast, dok su bile u opoziciji, “intenzivno koristile legitimno pravo na protest”.

“… Od blokada saobraćajnica do masovnih okupljanja, uključujući i masovne ‘litije’ koje su ih posljedično i dovele na vlast, nakon izbora 2020”, rekla je ona.

Stranke koje su sad dio vlasti, više puta su u posljednjih 10 godina organizovale velike proteste i blokade saobraćajnica širom Crne Gore. Nekadašnji Demokratski front (DF) je 2015. postavljao šatorska naselja i barikade u Podgorici, a u februaru 2022, partije bivšeg DF-a protestovale su protiv formiranja Vlade Dritana Abazovića jednoiposatnim blokiranjem 17 ključnih saobraćajnica širom zemlje. Ti skupovi nisu bili prijavljeni policiji, a u isto vrijeme slične blokade organizovale su i Demokrate…

Bešić navodi da danas, kad građani bez partijskog znaka mirno protestuju, kao na Kruševom ždrijelu, tražeći istinu i odgovornost nakon masovnih ubistava, vlast pokušava da im to pravo ograniči, pozivajući se na “javni red” i “normalno funkcionisanje života”.

“Umjesto da pokaže razumijevanje za osjećanja i zabrinutost građana za sopstvenu sigurnost, vlast odgovara restrikcijama i dodatno produbljuje jaz između institucija i društva”, ukazuje sagovornica.

Dodaje da, kao i u brojnim situacijama do sad, opravdanje za svoje postupke vlast navodi “prethodnu praksu”.

“Kao da bi greške prethodne vlasti mogle biti izgovor za sadašnja ograničavanja prava, umjesto da se postavljaju viši demokratski standardi i širi prostor građanskim slobodama. Ako su nekadašnji protesti koristili kao sredstvo borbe za prava, zar ne bi sada, nakon promjene vlasti i ‘oslobođenja’ i obećanja ‘evropske budućnosti’, standardi trebalo da budu još viši, a prava građana šira”, konstatuje Bešić.

Poručila je da je suština prava na protest “da uzdrma rutinu” i ukaže na nepravdu, te da poremeti svakodnevicu “upravo zato što se drugačije glas građana ne može čuti”. Navodi da protest koji nikome ne zasmeta, teško da može izazvati bilo kakav društveni efekat.

“U suprotnom, kritike i zahtjevi mogli bi se slati mejlom, a ne izražavati na ulicama… Zato su evropski i međunarodni standardi izuzetno jasni: privremeno ometanje javnog reda ili saobraćaja legitimno je sredstvo političkog izraza, dokle god su okupljanja mirna i usmjerena na javni interes”, kazala je ona.

Bešić ocjenjuje da jučerašnje pismo rezidentnog koordinatora Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori Diego Sorilja šefu parlamenta Andriji Mandiću (Nova srpska demokratija) i šefovima poslaničkih klubova, trebalo da bude upozorenje svim poslanicima koji se pozivaju na evropske vrijednosti i reformske procese.

U pismu koje potpisuju Sorilja i savjetnica UN-a za ljudska prava Anjet Lanting , a u koje su “Vijesti” imale uvid, izražava se zabrinutost zbog mogućnosti da predložene izmjene zakona nisu kompatibilne sa članom 21 o mirnom okupljanju koji garantuje Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCRP), koji je Crna Gora potpisala 2006.

Naveli su da smatraju da izmjene predviđaju opštu zabranu javnih okupljanja na magistralnim putevima, brzim cestama, auto-putevima, regionalnim putevima i graničnim prelazima, te da se, prema međunarodnom pravu, ograničenja korišćenja javnih prostora mogu nametnuti samo kad takva okupljanja nameću “nesrazmjerno opterećenje”, u kom slučaju vlast mora da da “detaljno opravdanje za bilo kakva ograničenja”.

“Takva ograničenja ne smiju biti opšte zabrane, mogu se nametati samo u pojedinačnim slučajevima, treba da budu najmanje nametljiva i da budu opravdana u skladu s legitimnim razlozima dozvoljenim u članu 21. ICCPR-a, da budu neophodna u demokratskom društvu, srazmjerna i nediskriminatorna. Drugo, povećanje novčanih kazni djeluje nepotrebno, nesrazmjerno visoko i može imati odvraćajući učinak, ograničavajući ostvarivanje prava na slobodu okupljanja”, poručeno je.

Milena Bešić ocjenjuje da je najopasnija stvar to što se zakonodavstvo sve češće mijenja ad hok, “prema trenutnim potrebama vladajuće većine”. Kazala je da to narušava pravnu sigurnost i stvara ambijent pravne i političke nestabilnosti.

“A svaki pokušaj da se temeljne slobode građana ograniče pod izgovorom ‘normalnog funkcionisanja’ i ‘nesmetanog protoka saobraćaja’, kako su argumentovali sami poslanici, zapravo vodi ka slabijoj demokratiji i slabijem društvu”.

Rekla je da reforma i napredak ne mogu ići ruku pod ruku s povremenim suspendovanjem prava.

“Naprotiv, vjerodostojnost bilo koje vlasti mjeri se upravo dosljednošću u zaštiti prava svih građana, odgovaralo to vlastima ili ne”.