Iz resora Nika Đeljošaja ne odgovaraju hoće li ograničiti cijene dijela artikala namijenjenih dijabetičarima, dok iz Udruženja „Beta“ poručuju da ti proizvodi nijesu luksuz, već potreba
U Crnoj Gori najmanje 50.000 odraslih i oko 280 djece boluje od dijabetesa, ali akcija Vlade Crne Gore „Limitirane cijene“ nije se odnosila na proizvode preporučene za oboljele od šećerne bolesti, čije su cijene po pravilu veće.
Bezglutenski hljebovi se u crnogorskim trgovinama kreću od dva do više od četiri eura, za nepunih 300 grama džema bez šećera treba izdvojiti više od tri eura, dok 400 grama bezglutenske tjestetnine košta više od 400 eura. Slatkiši su još i skuplji, za 160 grama keksa bez šećera treba izdvojiti više od tri eura, 100 grama tamne čokolade oko 2,5…
Vlada je tu akciju pokrenula početkom septembra prošle godine, sa ciljem ograničavanja marži na proizvode koje su nadležni označili kao artikle od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi.
Na listi artikala, međutim, nema nijednog proizvoda namijenjenog osobama sa dijabetesom.
Vladina akcija je okončana posljednjeg dana aprila, a iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će do 15. maja kreirati nove mjere za očuvanje standarda građana.
Iz resora Nika Đeljošaja , međutim, nijesu odgovorili na pitanja „Vijesti“ da li su se prilikom formiranja postojeće liste konsultovali sa Ministarstvom zdravlja, kao ni da li planiraju da u moguće buduće akcije uključe i potrebe osjetljivih kategorija.
Roditelji djece oboljele od dijabetesa objašnjavaju da svakodnevno moraju da balansiraju između zdravstvenih potreba svojih mališana i finansijskih mogućnosti.
Predsjednik Udruženja roditelja djece sa dijabetesom „Beta“ i anesteziolog u Opštoj bolnici Kotor Nebojša Gulić kazao je „Vijestima“ da se prilikom pravljenja liste artikala u Vladinoj akciji „Limitirane cijene“ vodilo računa samo o potrebama opšte populacije, a da osjetljive kategorije uopšte nijesu uzete u obzir.
„Dijabetes tip 1 je autoimuna bolest, kod koje organizam počne stvarati antitijela koja nakon kratkog vremena unište sve ćelije koje proizvode insulin i na taj način dijete mora doživotno uzimati insulin. Insulin se uzima minimum četiri puta dnevno, uz dodatne doze, ukoliko je potrebna korekcija. Ukoliko se ne uzima, već za nekoliko dana nastupa ketoacidoza, koja može rezultirati smrtnim ishodom. Okidač za dijabetes tip 1 je obično banalna virusna infekcija. To je oboljenje koje nastupa iznenada i nema nikakve veze s dotadašnjom ishranom djeteta, niti su roditelji išta mogli učiniti da to spriječe. Osnova tretmana dijabetesa tip 1 je insulin, ishrana i fizička aktivnost“, objasnio je Gulić.
On ističe da je djeca s tip 1 dijabetesom moraju izračunati količinu ugljenih hidrata za svaki obrok, ali i koliko insulina moraju uzeti.
„Oni ne smiju pojesti bukvalno ništa, a da to ne pokriju insulinom. Takođe, sam dijabetes ih čini sklonim kardiovaskularnim oštećenjima, što znači da njihova ishrana mora biti zdrava, da bi očuvali svoje zdravlje i izrasli u zdrave i korisne članove društva“, kazao je Gulić.
Dodao je da to višestruko povećava troškove porodice.
„Malo dijete teško prihvata da ne može uzimati sve što i njegovi vršnjaci, što može dovesti do frustracija. Roditelji djeci nabavljaju proizvode koji ne sadrže ugljene hidrate ili ih ima u smanjenoj količini. To su sve proizvodi koji stoje na policama sa oznakom ‘zdrava hrana’, a svi znamo da su ti proizvodi jako skupi“, rekao je.
Gulić objašnjava da osobe s tip 1 dijabetesom čine nešto manje od pet odsto osoba s dijabetesom, ostalo su oboljeli od tip 2 dijabetesa, koji nastaje na potpuno drugačiji način, ali je način liječenja isti. Nažalost, ističe on, većina ljudi poistovjećuje dijabetes 1 s dijabetesom tip 2.
„To se često događa i u institucijama, za koje je ovih 280 djece nevidljivo. Mislim da ovdje nije u pitanju loša namjera, već samo neupućenost u potrebe djece s dijabetesom, pa se nadam da će uz pomoć ovog članka nadležni ipak shvatiti da proizvodi iz domena zdrave hrane nijesu luksuz, već zdravstvena potreba za djecu s dijabetesom“.
Kazao je da, s obzirom na to da je dijabetes autoimuna bolest, oboljela djeca imaju sklonosti da razviju i još neko autoimuno oboljenje.
„Najčešće celijakiju i autoimunu bolest štitaste žlijezde. Nešto više od 10 odsto naše djece ima i celijakiju, osjetljivost na gluten. Zamislite samo ekonomski izazov prosječne porodice, kad se mora kupovati ishrana za osobe s dijabetesom i bezglutenska ishrana. Istina, djeca s dijabetesom imaju pravo na bezglutensko brašno, ali nije sve u hljebu. Bezglutenska tjestenina je nekoliko puta skuplja od obične. A da ne govorimo o drugim proizvodima“, ističe Gulić.
Gulić je istakao da njegovo dijete ima i dijabetes i celijakiju, pa su porodični troškovi za pravilnu ishranu višestruko uvećani.
Na pitanje koje bi proizvode trebalo uključiti da bi mjere nadležnih bile inkluzivnije, Gulić je kazao da se djeca sa dijabetesom moraju hraniti zdravo.
„Najviše se preporučuje mediteranska ishrana, proizvodi s manjom količinom masnoća. A znamo da su ti proizvodi najskuplji. Za djecu s celijakijom potrebno bi bilo ograničiti i cijenu bezglutenskih proizvoda, posebno bezglutenske tjestenine. Većina ljudi gleda na te proizvode kao na nešto što se kupuje iz pomodarstva, ali postoje i djeca kojoj je ta hrana zadravstvena potreba, a ne luksuz“.
Rekao je da se kao Udruženje nijesu obraćali institucijama povodom tog pitanja.
„Za ove godine, od kad postoji Udruženje, fokusirali smo se na medicinska sredstva, gdje smo ostvarili odličnu saradnju s Fondom za zdravstveno osiguranje, zatim Ministarstvo zdravlja. Sad radimo na problemima iz domena socijalnog staranja i pokušavamo napraviti dogovor s Ministarstvom prosvjete u vezi sa donošenjem Protokola za postupanje sa djecom koja imaju dijabetes, u školama i vrtićima. Naravno, i ovo je vrlo važna stavka koju smo planirali pokrenuti“.
Gulić je istakao da je adekvatna ishrana jedan od stubova očuvanja zdravlja djeteta s dijabetesom, pored insulina i fizičke aktivnosti.
„Neadekvatna ishrana kratkoročno dovodi do poremećaja glikemije, a dugoročno do oštećenja kardiovaskilarnog sistema i bubrega. Dijete s dijabetesom, uz dobru kontrolu šećera, može odrasti u zdravog pojedinca koji živi s dijabetesom. Cilj države je da to i omogući, jer ako toj djeci nijesu dostupna sva medicinska pomagala, ljekovi i pristupačna zdrava ishrana, onda ćemo imati odrasle s oštećenjem zdravlja. Cijena mjesec dana dijalize za zdravstveni sestem je nekoliko hiljada eura po osobi, što je neuporedivo mjesečnim troškovima svih medicinskih i prehrambenih potreba“.
Rekao je da bi uvođenje subvencija ili “limitiranih cijena” za ovakve proizvode moglo značajno poboljšati kvalitet života djece sa dijabetesom”.
„Znamo da dosta porodica u Crnoj Gori živi jako skromno. Na ovaj način bi se povećao kvalitet života cjelokupne porodice, a djetetu s dijabetesom omogućilo očuvanje zdravlja“, kazao je Gulić.
Iz Ministarstva ekonomskog razvoja nedavno je saopšteno da će Vladi predložiti nove mjere koje bi trebalo da stupe na snagu 15. maja.
„Ova linija podrške obuhvatiće određene proizvode, pretežno domaćih proizvođača, kako bi se podstakla domaća i poljoprivredna prizvodnja uz očuvanje privrednih aktivnosti i stvaranje podsticaja turizmu“, precizirali su.
