Deficit kadrova problem je sa kojim se suočava Crna Gora već više godina a pitanje je kako kadrove zadržati u Crnoj Gori. To je bila Tema Jutra Prve televizije gdje su gostovali direktorica osnovne škole Ranko Ubović, Ljiljana Ražnatović , sekretarka u ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, Ivana Đođić i advokat Mitar Šušić .
Ljiljana Ražnatović kazala je da od nastave sve počinje i da njedri sve kadrove.
„Vi kada počinjete sa školom u onom učitelju i nastavniku možda vidite svoj budući poziv. Počinju da vole da budu učitelji ili nastavnici odnosno neko ko će se baviti sa nekim predmetom koji su zavoljeli. Danas se suočavamo sa decenijskim ugrožavanjem integriteta nastavnika sa nekim nipodaštavanjem znanja jedne humane profesije koju malo ko razumije da je jedina koja dijeli sve. Nastavnik u učionici ne samo da dijeli sebe već i svoje znanje sa tom djecom. Onda negdje unosite puno sebe u taj rad i svoju emocionalnu energiju koja rezultira time da dođete do kritika, uvreda, i na ličnu bezbjednost“, kazala je ona.
Prava su danas više data roditeljima i djeci i važniji su od nastavnika, tvrdi Ražnatovićeva i slaže se sa konstatacijom da smo išli iz krajnosti u krajnost.
„Ja nekad nisam željela da budem nastavnik zbog strogoće. I tada je bio negativan uticaj na taj način jer sam mislila da nikad ne bih mogla da budem takva. Učitelj je u školi drugi roditelj ali vremenom zbog preobimnog gradiva a gdje mlad čovjek stoji pred nastavnikom nekad mu bude dosadno a vjerovatno ni on ne želi sjutra da bude dosadan. Sve ide recipročno a sve zavisi i od nas kako ćemo njima predstaviti povjerenje“, kazala je ona.
Mitar Šušić je kazao da i u njihovoj struci kao i u nizu drugih zanimanja i profesija, situacija je podložna dubokoj analizi a mišljenja je da se kao društvo suočavaju sa problemom kvalitetnog kadra i načina na koji se mogu motivisati mlade ljude da se bave bilo kojom profesijom.
„U našem društvu je preovladala ta strategija uprosječnjavanja, nestimulacije onih koji bi mogli sistem ili neku profesiju ili neki posao da obavljaju na način koji je bolji od drugih, inovativan, i poklapanju svih onih koji štrče i svođenje sistema na nivo onih najneradnijih, najosnovnijih u svom vršenju poslova. To je u pravnoj struci posebno izraženo kod onih koji su u sistemu nosilaca pravosudnih funkcija. I pored toga, moramo biti svjesni da to što imamo od nosilaca pravosudnih funkcija kroz ove decenije, to bi kao trebalo da bude to“, kazao je Šušić.
Valentina Pavličić je, dodaje Šušić, primjer toga kako se odnose prema ljudima koji su bili u prethodnom sistemu Vesne Medenice.
„Pavličić nije mogla da bude u sistemu pravosuđa iako je mogla da bude sudija. Nije se uklapala u sistem koji zahtjeva da bude nenezavisni od te profesije i drago mi je što je došla u poziciju da tu svoju posebnost i stručnost koju ima pokazuje na pravi način. Na njenom primjeru se vidi da prema kadru koji imamo, ne možemo generalizovati. Svako od nas je postao pravnik u DPS sistemu i bio sam i sam pripravnik u vrijeme DPS-a“, kazao je Šušić.
Dodaje da jer nije želio da bude dio sistema i zato je pošao u advokaturu.
„Mislio sam da je bolji način da radim van sistema ali treba poštovati i one ljude koji su ostali u sistemu i svojim dignitetom i autoritetom pokušavaju da iskoče iz prosjeka. Mi druge kadrove nemamo a da bi neko postao karijerni sudija i bio pretedent na vodeće funkcije u pravosuđu, vi morate imati 20 godina isksustva i to negdje morate steći. Ako nam jedino mjerilo bude ko je bio na vlasti, onda mi možemo govoriti o izdancima DPS-a. Ipak, treba biti fer i reći ko je u tom sistemu mogao doći do ključnih pozicija odlučivanja a ko je prosto bio tu da odrađuje posao“, kazao je Šušić.
Ima tu ljudi koji su zapošljeni u izvršnoj vlasti a koja nije u potpunosti oslobođena od kadrova koji su morali da vuku čitav posao ali se na pozicijama odlučivanja, jednako kao u sudstvu, ministarstvima, postoje ljudi koji to kontrolišu.
Ivana Đođić komentarisala je činjenicu odlaska kadrova i kazala da bi malo šire pogledala sliku problema jer smatra da je ovo kompleksan problem i da je to problem sa kojim se Crna Gora nije susrela od juče.
„Gotovo da nema čovjeka koji može reći da Crna Gora nema problem kad su u pitanju migracije. Bilo da govorimo o migracijama unutar zemlje, o odlasku velikog broja mladog stanovništva van Crne Gore Možemo govoriti i o strukturi pojedinih opština sa aspekta životne dobi pa smatram da je ovo kompleksna slika koja ima više strana a svakoj treba prići na poseban način. Ne volim da govorim samo o visokoobrazovanom kadru, volim da istaknem da problem unutrašnjih migracija postoji u Crnoj Gori. Popis koji je izvršen krajem prošle godine samo je potvrdio sve ono i čitav onaj narativ koji smo mogli da pretpostavimo da veliki broj stanovništva sa sjevera živi u centralnom dijelu ili nekim primorskim gradovima“, kazala je ona.
Ako imamo unutrašnje migracije, imaćemo deficitaran kadar u sjevernim opštinama, kazala je ona i dodaje da nema nikoga ko može da održava Željeznice na primjer, i nije u pitanju samo deficitaran kadar u svakom segmentu.
„To je problem koji je nastao višedecenijskim odnosom prema građanima Crne Gore. Nešto smo unutar uticali, imamo spoljne faktore, ali na ovaj problem do kog je sad došlo jeste posljedice višedecenijskog odnosa. Imali smo minimalnu zaradu od 222 evra, i ne možete očekivati da imate dobar kadar i ako nemate politiku rješavanja stambenog pitanja ne možete očekivati da imate dobar kadar. Zato je tu ova Vlada uradila veliki broj aktivnosti i veliki broj mjera koji su se odnosili na sve građane Crne Gore“, kazala je ona.
