Nikšićko pozorište svoj dan, 16. februar, i 141. godinu od kada je u gradu pod Trebjesom izvedena tragedija u pet činova, “Slobodarka” Manojla Đorđevića Prizrenca, obilježiće izvođenjem predstave “Narodni poslanik” koju je adaptirao i režirao Goran Bulajić.
Riječ je o prvoj drami Branislava Nušića koju je slavni pisac napisao sa 19 godina, a koja je premijerno izvedena u Nikšićkom pozorištu 2022. godine. U predstavi, koja je koprodukcijski projekat Nikšićkog pozorišta i Centra za kulturu Pljevlja, igraju: Stevan Vuković, Marija Đurić, Maša Božović, Nikola Vasiljević, Anja Drljević, Matija Memedović, Boban Čvorović, Milica Kekić Martinović, Pavle Bogojević, Lazar Đurđević, Velizar Kasalica i Nebojša Vulanović . Scenografiju je uradila Anka Gardašević , a kostime Olivera Eraković.
“Riječ je o predstavi koja živi, koja se igra po zemlji i regionu, i koju publika voli. To je posljednjih godina predstava koja ima najviše igranja, tako da nema boljeg načina da se Dan pozorišta obilježi nego igranjem takve jedne predstave”, kazao je za “Vijesti” direktor Nikšićkog pozorišta, Radinko Krulanović .
Od premijere do danas predstava je u zemlji i regionu igrana više od 25 puta.
Odmah nakon Dana pozorišta krenuće i rad na novoj predstavi, jer Nikšićko pozorište je od 2021. godine publiku naviklo da godišnje uradi dvije-tri predstave.
“Riječ je o predstavi Nikolaja Koljade ’Violina, daire i pegla’, koju će režirati Goran Damjanac i računamo da će premijera te predstave biti negdje krajem aprila”, kazao je Krulanović.
Koljada je svjetski priznati ruski dramski pisac i pozorišni reditelj, autor 120 drama koje su prevedene na više svjetskih jezika i igraju se od SAD do Australije. Premijerno se prikazuju u njegovom pozorištu koje je osnovao u Jekaterinburgu.
Ono što je karakteristično za Nikšićko pozorište je dobra postprodukcija jer, kako je istakao Krulanović, ako nemate postprodukciju postavlja se pitanje koliko je predstava “živa” i kvalitetna.
“Nikšićko pozorište je za period od deset godina, od 2011. do 2021. godine, imalo deset premijera, a od kada je došla nova uprava, od 2021. do 2024, imali smo osam premijera. Što se tiče postprodukcije i gostovanja van Crne Gore, od 2011. do 2021, bila su 33 igranja – 27 u Crnoj Gori, a šest u regionu, a za ove tri godine naše predstave su igrane 51 put, 27 u Crnoj Gori, a 24 u regionu. Prošle godine Nikšićko pozorište je imalo 18 igranja, sedam u Crnoj Gori, a 11 u regionu. Upravo to govori o našoj prepoznatljivosti u regionu i da smo rado viđeni gosti, kako na festivalima, tako i u pozorištima”, kazao je direktor Pozorišta.
Nikšićko pozorište je od osnivanja, 1999. godine, imalo oko 35 premijera, dok ih je u gradu pod Trebjesom od 1884. bilo oko 285.
Prošle godine su imali dvije premijere – “Kumovi”, koju je po tekstu Dušana Kovačevića režirao Božidar Đurović, i “Heroj nacije”, rađenu po tekstu Ivana Lalića , a u režiji Milana Neškovića .
“S obje predstave smo imali značajna gostovanja, a ‘Kumovi’ ovih dana imaju gostovanje u Trebinju. Bila je selektovana u okviru programa povodom obilježavanja 40 godina rada Zvezdara’ teatra, što svakako Nikšićkom pozorištu pričinjava ogromnu čast. ‘Heroj nacije’ je prije mjesec-dva igrao u Narodnom pozorištu u Beogradu, kao i u pozorištima u Pančevu i Zrenjaninu, a sa njom ćemo i narednih mjeseci imati značajna gostovanja u Kovinu, Valjevu i Smederevu. Tu su i ‘Pluća’, predstava koju je po tekstu Dankana Mekmilana režirao Andrej Nosov, i gdje je naš glumački par, Stevan Vuković i Maja Stojanović, na 29. Međunarodnom festivalu malih scena i monodrame u Istočnom Novom Sarajevu osvojio specijalnu diplomu za glumački duo, a sa tom predstavom ćemo nastupiti i u Zaječaru, na Festivalu kratkih formi”, kazao je Krulanović.
Potrudiće se, kako je istakao, da se predstave iz njihove produkcije igraju na nikšićkom repertoaru barem jednom mjesečno, a voljeli bi i da prošire ansambl, pa da umjesto šest glumaca, koliko ih je trenutno, imaju deset.
“To je neka nova sistematizacija o kojoj valja razmišljati i koja bi i te kako bila pogodna jer ne bi morali da se često oslanjamo na gostujuće glumce, pošto glumačka podjela ponekad ne može da zadovolji ono što imamo u našem ansamblu. Računam da bi sa deset glumaca lakše bilo napraviti neku glumačku podjelu i imali bismo na raspolaganju veći broj ljudi tako da bismo mogli da se uglavnom baziramo na svoje snage. Mada, ne treba bježati i od gostujućih glumaca, jer smatram da je to i te kako dobro, jer se naši glumci, koji su mladi, susreću sa jednom novom energijom, novim radom, uče od prvaka drame i uzrastaju, kako oni kao glumci, tako i mi kao pozorište”, istakao je Krulanović.
Nikšićko pozorište je prošlu godinu obilježilo sa 151. izvedenim programom – 34 predstave na večernjoj sceni i 15 predstava za djecu, sa 25 izvođenja. Bilo je i 17 koncerata, 25 prikazivanja filmova, promocije knjiga, izložbe…
“Mi smo za prošlu godinu imali prodatih oko 20.000 karata, što je i te kako značajna brojka, a računamo da je u pozorištu bilo od 40.000 do 45.000 posjetilaca – maltene je skoro cijeli grad prošao kroz Nikšićko pozorište, što govori o tome da je repertoar stabilan, da su ljudi zainteresovani za pozorišne predstave i da je sala uglavnom ispunjena”, kazao je direktor Pozorišta.
Krulanović ističe da nije samo produkcijska djelatnost te kuće za pohvalu, već i izdavačka.
“Jedino smo pozorište u Crnoj Gori koje ima svoj časopis. Prošle godine smo objavili ‘Savremene drame’ Veljka Mandića, a ovih dana očekujemo da izađe iz štampe knjiga o pozorišnim i filmskim stvaraocima iz Nikšića”.
Prošle godine, Međunarodni festival glumca, koji je zauzeo svoje mjesto u regionu, obilježio je dvije decenije postojanja.
Nikšićko pozorište je, pored Zetskog doma, najstarije pozorište u Crnoj Gori. I pored ratnih i mirnodopskih razaranja, gašenja i ponovnog osnivanja, daske koje život znače u gradu pod Trebjesom i dalje pričaju priču o trajanju, padovima i usponima, o kulturi i sponi između tri vijeka.
