“Sudija u Danilovgradu mi je rekao da ne treba da me interesuje ko mi je advokat. Pet mjeseci me već ne obavještavaju šta je sa tim postupkom, samo mi kažu ‘bićete pozvani’. Baš sam razočarana, presporo to sve ide…”, ispričala je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore i Akciju za ljudska prava (CIN-CG/HRA) svoje iskustvo, jedna od 13 intervjuisanih korisnica besplatne pravne pomoći (BPP), objašnjavajući da još nije upoznala svog advokata, te da ne zna ni ko je zastupa u postupku po prijavi porodičnog nasilja.
Besplatnu pravnu pomoć mogu koristiti osobe slabog imovnog stanja, ali i sve žrtve torture, porodičnog nasilja, djeca bez roditeljskog staranja, lica sa invaliditetom, … Izmjenama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći iz prošle godine, uveden je specijalizovani pristup u pružanju pravne pomoći posebno ranjivim grupama. Žrtvama torture i krivičnih djela protiv polne slobode, kao i djeci u postupcima za zaštitu njihovih prava, omogućeno je da ostvaruju pravo na BPP bez obzira na materijalno stanje. Proširen je i obim i vrsta pravnih radnji koje se mogu pružati putem te vrste pomoći.
Međutim, u izvještaju HRA „Besplatna pravna pomoć u Crnoj Gori: Napredak, izazovi i prepreke” ukazuje se da ni posljednjim izmjenama nijesu prepoznati srodnici nestalih tokom oružanih sukoba kao posebna kategorija korisnika, uprkos preporuci Komiteta za prinudne nestanke UN iz 2018.
„Propisano je da u postupcima koji se odnose na djecu, žrtve porodičnog nasilja i žrtve krivičnih djela protiv polne slobode, mogu biti angažovani samo advokati sa tri godine radnog iskustva u advokaturi i koji su prošli posebnu obuku u Centru za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu“, piše u izvještaju HRA, koji je nedavno predstavljen na konferenciji te nevladine organizacije.
Izvještaj HRA se bavi i primjenom preporuka koje je Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija za nezavisnost sudija i advokata Margaret Satervejt uputila Crnoj Gori u svom izvještaju iz 2024. godine, neposredno prije stupanja na snagu izmjena zakona.
Satervejt je preporučila, između ostalog, obaveznu specijalizaciju advokata za osjetljive predmete, posebno one koji se odnose na žrtve porodičnog ili partnerskog nasilja, uspostavljanje mehanizama nadzora i profesionalnih standarda prilikom pružanja BPP u saradnji s Advokatskom komorom, i uvođenje suspenzije advokata sa spiska pružalaca te vrste pomoći ako ne ispunjavaju propisane standarde.
“Iako zakon eksplicitno predviđa formiranje posebnih lista advokata za specijalizovano zastupanje žrtava nasilja, trgovine ljudima, krivičnih djela protiv polne slobode i djece, ta zakonska obaveza u praksi još nije ostvarena. Sudovi se i dalje oslanjaju na jedinstvenu listu Advokatske komore, na kojoj se nalaze svi advokati koji su zainteresovani za pružanje BPP, bez evidencije o specijalizovanim znanjima tih advokata“, jedan je od zaključaka izvještaja HRA.
Sudeći i po izjavama korisnica BPP, ali i stručnjaka sa konferencije, izmjene zakona, kao i brojne preporuke Satervejt, još nijesu ispunjene.
Prema iskustvima korisnica, dodijeljeni advokati, u većini slučajeva odugovlače ove procese ili nijesu senzibilisani i upućeni u slučajeve na kojima treba da rade.
Međutim, izvještaj HRA pokazuje i da je vrlo mali broj zahtjeva za zamjenu advokata, svega 1.25 odsto, te da se problemi u komunikaciji sa advokatima zapravo rijetko prijavljuju službama nadležnim za BPP u osnovnim sudovima.
Intervjuisane korisnice BPP kažu, u većini slučajeva, da se ustežu da traže promjenu advokata, jer ni ne znaju koji advokati su dobri ili se nadaju da će ipak dobiti kakvu takvu pomoć, imajući u vidu da nemaju novca da same plate advokata.
NVO da se uključe u pružanje BPP, žrtve torture obuhvatiti specijalizacijom
U izvještaju HRA se podsjeća na preporuke Specijalne izvjestiteljke UN, i preporučuje, između ostalog, i obavezna specijalizacija advokata i za zastupanje žrtava torture, da se preciziraju mehanizmi nadzora nad pružanjem BPP kao i eventualne suspenzije advokata koji pružaju BPP u naročito osjetljivim predmetima i ublaže uslovi za dobijanje BPP za lica slabog imovnog stanja.
Satertvejt je na panelu naglasila da bi bilo važno da se NVO uključe u pružanje BPP, jer se to pokazalo kao dobra praksa u mnogim državama. Jedna od njenih preporuka, ali i mnogih organizacija za zaštitu ljudskih prava, koja nije prihvaćena izmjenama Zakona, je da država dopusti NVO da pruža BPP.
„NVO često predstavljaju prvi kontakt sa osobama kojima je potrebna pravna podrška, posebno među ranjivim i marginalizovanim grupama, uključujući žrtve nasilja, osobe lišene slobode, tražioce azila, Rome, osobe sa invaliditetom i druge. U tom smislu, osim širenja geografske i tematske dostupnosti usluga – naročito u sredinama u kojima državne institucije nijesu prisutne ili su teško dostupne – ova mjera bi omogućila viši stepen specijalizacije i kvaliteta u pružanju pravne pomoći, zahvaljujući ekspertizi i dugogodišnjem iskustvu nevladinih organizacija u radu sa posebno osjetljivim korisnicima“, piše u izvještaju HRA.
Specijalna izvjestiteljka UN je naglasila da je specijalizacija advokata takođe ključna za ove predmete, kao i odgovornost za kvalitetno pružanje pomoći.
„Kod advokata koji su obučeni za rad sa ljudima koji su preživjeli traumu primjetila sam osjećaj ponosa zbog toga. Takvu obuku treba omogućiti svima, jer se nikad ne zna kad advokat može da dođe u situaciju da zastupa traumatizovanu žrtvu i mimo besplatne pravne pomoći. Obuku treba organizovati u saradnji sa NVO koje su za to specijalizovane, a uključiti i žrtve traume da govore o svom iskustvu, jer je sticanje znanja iz prve ruke nenadmašno.“
Ona je istakla da bi bilo korisno imati podatke o tome koliko advokata izbjegava pozive da pružaju BPP, i da se uspostave kriterijumi za uklanjanje advokata sa liste.
Bojana Malović iz HRA je potvrdila da u praksi još nije zaživjela specijalizacija advokata za ovakve slučajeve. “Primjena se očekuje početkom 2026, a propust je svakako što žrtve torture nijesu obuhvaćene specijalizacijom“, pojasnila je Malović.
Dodaje i da je zabrinjavajuće da sudovi ne poštuju zakonsku obavezu da traže brisanje sa spiska advokata koji ne rade taj posao kako treba. “Bilo je devet odobrenih zahtjeva za promjenu advokata zbog nezadovoljstva pruženom uslugom, a nijedan nije delegiran Advokatskoj komori“, ističe ona.
Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović je istakla da stranke često subjektivno sagledavaju postupanje advokata, te da u većini slučajeva nije riječ o objektivnoj kritici njihovog rada. Ipak, naglasila je da treba primjenjivati mjere prema onima koji svoj posao ne rade kako treba. „Insistiram na brisanju advokata koji ne žele da daju besplatnu pravnu pomoć“, poručila je Jovovićeva.
Da je neophodno ažurirati spisak advokata koji pružaju besplatnu pravnu pomoć smatra i potpredsjednik Advokatske komore Aleksandar Đurišić, kojeg zabrinjavaju svjedočenja nezadovoljnih klijenata i klijentkinja. „Mi smo pravili spiskove advokata vjerujući u to da će se javljati oni koji su motivisani“, pojasnio je Đurišić.
Neke od korisnica bi voljele da su mogle same birati advokata ili advokaticu i preko BPP, ali su sve saglasne da to ne treba da bude tek neko prvi sa spiska Komore, već neko ko je specijalizovan i ko bi imao više senzibiliteta za takve postupke.
Advokat Veselin Radulović je podsjetio da je suština besplatne pravne pomoći da oštećeni dobiju kvalitetnu pravnu zaštitu. Međutim, upozorio je na potencijalne zloupotrebe ako bi korisnici besplatne pravne pomoći sami birali advokate, kao što je bilo slučajeva kada su optuženi birali advokate po službenoj dužnosti. „Neke kolege su podučavale klijente da im otkažu punomoćja kako ih ne bi morali lično plaćati, a potom ih upućivali da ih izaberu kao advokate po službenoj dužnosti“, pojasnio je Radulović.
Na slične probleme ukazuje i izvještaj HRA, u kojem se navodi da su sudovi prijavljivali kako su okrivljeni tražili samo istaknute advokate koji su često bili nedostupni ili nisu željeli da preuzmu dodatne predmete, što je izazivalo kašnjenja i nužnost ponovnih imenovanja. „Slična dinamika u sistemu besplatne pravne pomoći narušila bi njegovu efikasnost i pravičnost, posebno ako bi ‘popularni’ advokati postali preopterećeni, dok bi drugi ostali nedovoljno angažovani“, poručeno je iz Osnovnog suda u Baru.
Neprimjerene izjave, odugovlačenje procesa i traženje novca
Većina intervjuisanih korisnica je pomoć dobila jer je prijavila porodično nasilje, a više njih je reklo da su advokati, kada su razgovarale sa njima, davali neprimjerene izjave, kao recimo “ne moš’ da budeš takva, ipak je to muškarac, mnogo pričaš…”.
Pojedine korisnice mjesecima ne uspijevaju da se vide sa advokatom, a on odugovlači sastavljanje tužbe ili krivične prijave. Jedna korisnica čak tvrdi da joj advokat traži novac. Od njih 13, samo četiri su rekle da su zadovoljne dodijeljenim advokatom.
Jedna korisnica čije je dijete žrtva vršnjačkog nasilja kaže da je advokata dobila u aprilu, ali da još nije ni sastavio tužbu, niti je uspjela da se vidi sa njim. Očekivala je da će advokat biti neko upućen, informisan, ko zna da radi takve slučajeve, međutim, od advokata je za sada dobila samo ubjeđivanje da ne treba ni da tuži.
“Rekla sam mu da je njegov posao da sastavi tužbu i da me pozove da se vidimo da dođem do njega, međutim do toga još nije došlo”, ističe ona.
Prema podacima iz izvještaja Sudskog savjeta (SS) za prošlu godinu, od 2865 krivičnih i prekršajnih postupaka za djela nasilja u porodici, BPP je zatražilo samo 114 oštećenih – što je svega 3.9 odsto.
Direktorka Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević istakla je da se veći broj žrtava nasilja obraća njihovoj organizaciji nego sudovima, što može značiti i veće povjerenje. Navodi da su u CŽP godinama razvijali „one stop shop“ sistem, u kojem korisnicama na jednom mjestu obezbjeđuju sve vrste usluga – od pravne i psihološke podrške, do pratnje u svojstvu povjerljivog lica i pomoći u komunikaciji sa institucijama.
„U Centru imamo tri advokata (dvije žene i jednog muškarca) koji pružaju besplatnu pravnu pomoć, specijalizovani su i godinama obučavani za rad sa žrtvama nasilja. Kada smo organizovali prvi specijalizovani trening za advokate, prije više od 10 godina, obuku je prošlo oko 40 advokata i advokatica, ali su se nakon obuke izdvojile samo dvije advokatice sa dovoljno senzibiliteta i motivacije da zastupaju žrtve. Jednostavno, ovim pitanjima ne mogu da se bave ljudi koji imaju mizogine i patrijarhalne stavove prema ženama. Stavovi su ključni kada je u pitanju kvalitetno pružanje besplatne pravne pomoći i razumijevanje položaja i prava žrtava“, naglasila je Raičević.
Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović ukazuje na mali broj podnošenja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, ali i na probleme sa angažovanjem advokata. Objašnjava da u službi već znaju koji advokati u praksi odbijaju da prihvate predmete besplatne pravne pomoći, ali ih, uprkos tome, moraju zvati zbog propisa. To stvara dodatne poteškoće, jer kada imate rok od sat vremena da odlučite o zahtjevu, a morate da pozovete desetak advokata za koje znate da neće prihvatiti predmet, procedura se nepotrebno usporava. Zbog toga Jovović smatra da bi bilo korisno da se spisak advokata pročisti i da na njemu ostanu samo oni koji zaista žele da pružaju ovu vrstu pravne pomoći.
I Raičević smatra da na spisku advokata za BPP ne treba da budu svi, već samo oni koji zaista imaju znanja i senzibilitet za ove teme.
„Ne treba očekivati od žrtava da traže zamjenu advokata. Nadzor nad radom advokata mora biti efikasan, ali tako da žrtve ne izlažemo dodatnim procedurama i stresu“, poručila je ona.
Mira Saveljić iz Sigurne ženske kuće je dodala da se spiskovi advokata moraju što prije rasčistiti, te da dosta njih odbija da radi porodično nasilje.
Obje predstavnice ženskih organizacija su posvjedočile da su kod njih dolazile korisnice BPP koje su tvrdile da su im advokati tražili novac za pružanje te vrste pomoći koju plaća država.
To potvrđuje i jedna od intervjuisanih korisnica BPP koja je prijavila nasilje u porodici, i navodi da joj je dodijeljeni advokat prvo rekao da on ne radi krivicu, te da joj je kasnije tražio novac.
“Obratila sam se Službi za BPP, međutim, on je nastavio da mi traži novac”, tvrdi ona.
Od devet korisnica koje su prijavile nasilje u porodici, čak šest je reklo da im u policiji nije rečeno da imaju pravo na BPP. Korisnica iz Ulcinja tvrdi da je saznala da ima to pravo tek na suđenju.
Takođe, većina njih nije informisana da imaju pravo na BPP i u pratećim postupcima koji najčešće slijede posle prijave nasilja, kao što su razvod, podjela imovine, nedavanje izdržavanja, pošto dobiju pravosnažnu presudu da su bile žrtve porodičnog nasilja.
Jedna korisnica je naglasila da joj niko nije objasnio da joj je zapisnik iz policije dovoljan za podnošenje zahtjeva za BPP.
Advokat Đurišić je predložio da na svakom Odjeljenju bezbjednosti budu na vidnom mjestu istaknute detaljne informacije o BPP, kako bi korisnici bili na vrijeme informisani.
Ono što je pozitivno je da su gotovo sve intervjuisane korisnice pohvalile službenice u sudu i bile relativno zadovoljne brzinom kojom im je dodijeljen advokat. Jedna korisnica je navela da bi bilo dobro da ima više zaposlenih u Službi za besplatnu pravnu pomoć u Podgorici.
Njih osam je besplatnu pravnu pomoć zatražilo u Osnovnom sudu u Podgorici. Jedna u Kotoru, dvije u Pljevljima i dvije u Ulcinju.
Obzirom da su u pitanju socijalni slučajevi, onkološki pacijenti, lica sa invaliditetom ili žrtve nasilja, opšti utisak je da bi postupci pružanja pomoći morali biti i efikasniji, te da treba poboljšati komunikaciju između sudova, advokata i korisnika BPP, jedan je od zaključaka sa održane konferencije HRA.
Jedna od preporuka je i osigurati da svi policijski službenici pri prvom susretu žrtvama nasilja u porodici i porodičnoj zajednici, žrtvama torture i djeci pruže informacije o pravu na besplatnu pravnu pomoć.
Ostaje da se vidi da li će sistem zaista obezbjediti kvalitetan pristup pravdi za korisnike pravne pomoći, a posebno za ranjive i marginalizovane grupe.
