One mogu učiniti da stambeni blokovi padnu kao kula od karata. U Ukrajini, ruska upotreba bombi koje se bacaju iz vazduha, opremljenih kliznim kompletima i sistemima za precizno navođenje, donijela je zapanjujuće razaranje civilnih područja.
To oružje može kliziti do 60 kilometara prije nego što udari s razornom snagom. Zajedno s raznim drugim artiljerijskim oružjem, tenkovima i dronovima, njihov uticaj je vidljiv širom Ukrajine.
Gdje god su te ruske bombe pale, uslijedile su apokaliptične scene. Cijela su naselja pretvorena u ruševine, škole i bolnice su sravnjene, a zajednice izbrisane.
U Časiv Jaru, nekad domu za više od 10.000 ljudi, ruske snage su stigle do periferije u maju 2024, ali razaranje je počelo mnogo ranije. Snimci dronom pokazuju zgrade kako se ruše pod bombardovanjem, s uništenim bolnicama i ključnim industrijskim lokacijama. Stambeni blokovi su sada prazni.
Toretsk, grad od 36.000 stanovnika, doživio je sličnu devastaciju. Nakon mjeseci ruskog napredovanja, stambene zgrade, crkve i škole sada leže u ruševinama. Ulice koje su nekada bile pune života, poput Družbija i Lisove, sada su oivčene ostacima uništenih domova i javnih zgrada.
U pograničnom gradu Vovčansk, ruske snage su otvorile novi front u proljeće 2024. Iako su ukrajinske oružane snage odbile napad, grad nije izbjegao uništenje. Klizne bombe i granatiranje su sveli stambene blokove na zgarišta. Škole, vrtići, pa čak i centralna biblioteka su pogođeni, s raznesenim zidovima i cijelim strukturama koje su se urušile.
Bahmut, grad koji je postao simbol razaranja koje je Rusija donela Ukrajini, izdržao je gotovo godinu dana kontinuiranog napada. Njegovi kulturni centri, vladine zgrade i stambene četvrti su svi sravnjeni sa zemljom. Ulice su prekrivene kraterima i ruševinama. Raketa Grad još uvijek viri iz zemlje blizu onoga što je nekada bilo Gradsko vijeće.
U Marinki, koja je već godinama bila na prvoj liniji, ruska invazija je donijela dvije godine intenzivnog bombardiranja. Danas, grad je potpuno nestao. Glavna avenija je neasfaltirana i bez života, okružena ruševinama stambenih zgrada, škola, klinika, crkava i kulturnih lokacija. U privatnom stambenom sektoru ostale su samo baštenske kapije.
Rusija redovno negira ciljanje civilne infrastrukture. Međutim, čim grad padne u domet oružja sposobnog za široko rasprostranjeno uništenje, on biva razoren – često do tačke gotovo potpunog uništenja.
Gradovi koji su prošli bolje su obično oni izvan dometa artiljerije. To je nekada bio slučaj sa Zaporožjem, ali je došlo u domet artiljerije u ljeto 2024; od tada, bombe koje se bacaju iz vazduha postale su nova stvarnost tamo.
