Ministri odbrane NATO-a okupljaju se u Briselu 13. februara na svom prvom sastanku ove godine.
Svi pogledi bit će usmjereni na novog američkog ministra odbrane, Pita Hegseta.
Nakon što je nedavno preživio potvrdu u američkom Senatu, uz potpredsjednika Džej D. Vens koji je dao odlučujući glas u njegovu korist, 31 članica NATO-a sada s nestrpljenjem očekuje Hegsetova gledišta o brojnim pitanjima – posebno o ratu u Ukrajini, troškovima odbrane i američkoj posvećenosti Alijansi.
Hegsetova posjeta dolazi u sedmici kada nekoliko američkih vladinih zvaničnika prvi put dolazi u Evropu u svom mandatu, u kontekstu značajnih transatlantskih napetosti.
Američki državni sekretar Marko Rubio trebao bi biti u Parizu 12. februara kako bi se sastao sa svojim britanskim, francuskim, njemačkim, italijanskim, poljskim, španskim i ukrajinskim kolegama, prije nego što krene na Bezbjedonosnu konferenciju u Minhenu koja će okupiti svjetske lidere, zvaničnike odbrane i stručnjake za vanjsku politiku.
J.D. Vens i američki specijalni izaslanik za Ukrajinu i Rusiju, Kit Kelog, takođe će učestvovati na konferenciji od 14. do 16. februara, ali Hegset je jedini koji će se pojaviti u formalnom, ministarskom okruženju.
U izvještaju američkog Ministarstva odbrane nakon njegovog prvog telefonskog poziva sa generalnim sekretarom NATO-a, Markom Rutem, 28. januara, navodi se da su obojica „dijelili posvećenost jačanju i stvaranju snažnijeg, smrtonosnijeg NATO-a“.
„Obojica lidera naglasila su važnost povećanja vojnih izdvajanja saveznika i proširenja kapaciteta odbrambene industrije sa obje strane Atlantika“, navodi se.
Izvor iz NATO-a koji je bio upoznat s ovim razgovorom rekao je da je poziv prošao „bolje nego što se očekivalo“.
Prije stupanja na novu dužnost, Hegset je rekao da su saveznici Sjedinjenih Država u NATO-u „zastarjeli, nedovoljno naoružani, napadnuti i impotentni“, te je istakao da vojna organizacija nije „savez“, već „dogovor o odbrani Evrope, plaćen i podržan od Sjedinjenih Država“.
Članice NATO-a u Evropi će zanimati da li Hegset ostaje posvećen NATO-ovoj klauzuli o međusobnoj odbrani, petom članu, nakon što je američki predsjednik Donald Tramp ranije doveo u sumnju spremnost SAD-a da brani nacije koje ne ulažu dovoljno u odbranu.
Evropska izdvajanja za odbranu definitivno će biti tema na ministarskom sastanku.
Zvaničnici NATO-a s kojima sam razgovarao smatraju da će Hegset vjerovatno iznijeti snažnu poruku.
Tramp je prethodno spomenuo da bi se izdvajanja za odbranu mogla povećati i do pet posto bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Samo Poljska se približava ovom cilju od pet posto, iako su Estonija i Litvanija signalizirale da će takođe povećati izdvajanja na ovaj nivo.
Svi s kojima sam razgovarao u NATO-u slažu se da je trenutni nivo od dva posto premalen i očekuju da će novi cilj, koji će biti dogovoren na samitu NATO-a u Hagu u junu, biti postavljen na oko tri do 3,5 posto.
Malo ko vjeruje da će Hegset spomenuti ovo na prvom ministarskom sastanku, ali sigurno će biti razgovora o tome kasnije na proljeće.
Otprilike 100.000 američkih vojnika je stacionirano na Starom kontinentu, uglavnom u Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu.
U sjedištu NATO-a u Briselu već neko vrijeme spekuliše se da bi američke trupe mogle biti premještene na istok, posebno iz Njemačke, ili da bi veliki broj njih mogao biti potpuno preraspoređen izvan Evrope.
Tu je, naravno, i delikatno pitanje Grenlanda, danske teritorije za koju je Tramp iskazao interes. Za sada nema naznaka da će se ovo pitanje pojaviti na ministarskom sastanku, ali mogući su razgovori na marginama.
Stav NATO-a je do sada bio da cijeli savez treba ojačati svoje prisustvo na krajnjem sjeveru, što obuhvata Arktičku regiju i najsjevernije dijelove Evrope i Sjeverne Amerike, izbjegavajući delikatno pitanje u kojem jedan saveznik NATO-a iskazuje interes za teritoriju drugog člana Alijanse.
I dok je Danska o ovom pitanju razgovarala i s Washingtonom i sa svojim evropskim saveznicima, Kopenhagen očigledno oklijeva da službeno stavi ovo na dnevni red EU i NATO-a.
Ministar odbrane Ukrajine Rustem Umerov takođe će biti u Briselu, jer će jedna od dvije sesije ministarskog sastanka biti Vijeće NATO-Ukrajina.
Umerov će, zapravo, dati najnovije informacije o stanju rata, ali će se većina razgovora na marginama vjerovatno fokusirati na povećano šuškanje u medijima među diplomatama o tome da bi mogli uskoro početi pregovori o miru s Moskvom.
Već neko vrijeme od zvaničnika NATO-a čujem da je mirovni sporazum još prilično daleko.
Kako mi je jedan ambasador pri NATO-u rekao: „Nema naznaka sa ruske strane da su u ovom trenutku voljni da se dogovore o bilo kakvim ustupcima. Žele biti za stolom s Amerikancima, naravno, ali ne ulaze sada u pregovore jer se osjećaju kao da pobjeđuju“.
Evropska komisija je konačno odlučila da cilja na bjelorusko i rusko đubrivo.
Komisija je 28. januara iznijela prijedlog da se u periodu od tri godine uvedu postupno rastuće carine na proizvode kako bi se smanjila cijena sa tržišta EU.
Međutim, nije sigurno hoće li prijedlog biti usvojen i u kojem obliku.
Ovo nije uobičajeni prijedlog sankcija, koji obično zahtijeva jednoglasnost među 27 članica EU.
Ovaj put, radi se o trgovinskoj regulativi koja zahtijeva odobrenje i Evropskog parlamenta (prostom većinom) i država članica (kvalifikovanom većinom).
S jedne strane, ovo olakšava usvajanje jer nijedna pojedinačna zemlja ne može blokirati prijedlog. S druge strane, to može zakomplikovati situaciju jer su sada uključene dvije institucije.
To, pak, povećava mogućnosti za Moskvu i Minsk da lobiraju kako bi ublažili prijedlog – posebno kroz moćni poljoprivredni lobi unutar EU.
Glavni razlog zašto je Brisel ovdje poprilično oprezan jesu evropski poljoprivrednici. Oni imaju snažan lobi u mnogim članicama EU, kao i u Briselu, a posljednje što sada žele je povećanje troškova, što bi ovaj prijedlog mogao izazvati.
Jedan diplomata EU, koji je govorio pod uslovom da ostane anoniman jer nema dozvolu da govori u ime Unije, priznao mi je da je prijedlog mogao doći i prije da se prestane koristiti kao udarni ovan na izborima za Evropski parlament u junu 2024.
Rusko i bjelorusko đubrivo je konkurentno zbog obilja jeftinog gasa, koji se u tim zemljama koristi za proizvodnju đubriva.
Eu je u 2023. godini uvezla 14 miliona tona đubriva, od kojih je gotovo četiri miliona tona došlo iz Rusije – najveći izvoznik đubriva u EU u iznosu od 1,28 milijardi eura.
To je novac koji barem djelimično ide u finansiranje ruskog rata u Ukrajini.
Trgovina đubrivima s Bjelorusijom vrijedi oko 30 miliona eura, iako zvaničnici EU priznaju da često nisu sigurni gdje je đubrivo proizvedena zbog bliskih ekonomskih veza između Minska i Moskve.
EU bi u praksi mogla diversifikovati nabavku izvan Bjelorusije i Rusije. Egipat i Alžir mogli bi popuniti prazninu, ali bi ih najvjerovatnije mogli namamiti da povećaju cijene, tvrdeći da je veliki igrač napustio tržište, čime bi se povećala potražnja.
Takođe, postoji kapacitet za popunjavanje praznine proizvodnjom unutar EU, što je u suštini svrha prijedloga sankcija Evropske komisije: jačanje domaće industrije Unije i osiguranje bolje sigurnosti hrane.
Francuska, Holandija i Poljska bile bi u mogućnosti povećati proizvodnju, ali bi tada cijene gasa unutar EU trebale biti snižene.
Pitanje je hoće li ovaj prijedlog biti usvojen i, ako bude, koliko će biti izmijenjen.
Diplomate iz nekoliko zemalja članica s kojima sam razgovarao su rekli da će neki glavni gradovi zahtijevati od Evropske komisije da izradi procjenu uticaja kako bi se vidjelo hoće li ove mjere naškoditi EU više nego Bjelorusiji i Rusiji. To bi moglo odgoditi proces – i to je znak da države članice nisu posebno zainteresovane za te mjere.
Međutim, mjere na početku nisu toliko drastične.
Rusko i bjelorusko đubrivo već se suočavaju s generalnom carinom od 6,5 posto.
Evropska komisija u prijedlogu predlaže dodatnu naknadu od 40 eura po toni od 1. jula.
Sljedeće godine, ta naknada bi se povećala na 60 eura po toni, a potom na 80 eura po toni 2027. godine, prije nego što skoči na 315 eura u 2028. godini, što bi u suštini učinilo uvoz preskupim.
Faza postepenog uvođenja znači da Rusija i Bjelorusija u skorije vrijeme neće osjetiti nikakvu ekonomsku štetu. S obzirom na to da rat možda završi ili barem bude obustavljen ove godine, postavljaju se pitanja hoće li do ovih mjera uopšte doći.
Postoji i mogućnost da uvoznici iz EU sada postave velike narudžbe dok su cijene još uvijek razumne, a zatim odlože nabavku kada cijene porastu, čime bi se poništili neki od efekata.
Tu je i pitanje nestašice hrane u ostatku svijeta. EU je uznemirena optužbama zemalja u razvoju da je nedostatak hrane u drugim dijelovima svijeta uzrokovan sankcijama EU Rusiji otkako je izbio rat u Ukrajini u februaru 2022. godine.
Brisel je do sada bio odlučan u tvrdnji da sankcije Moskvi i Minsku nisu uzrok nestašice hrane. Prijedlog Evropske komisije jasno pokazuje da će tranzit preko EU i dalje biti moguć, a smanjenje kupovine ruskih proizvoda od strane EU će značiti da će na tržištu biti više đubriva dostupnih za kupovinu zemljama u razvoju.
Evropski parlament se sastaje u Strazburu ove nedjelje i obilježit će treću godišnjicu ruske invazije punog obima, te 16. februara – prvu godišnjicu smrti ruskog opozicionog političara, Alekseja Navaljnog.
Na posljednjem danu plenarne sjednice 14. februara, očekuje se da će Parlament usvojiti neobavezujuću rezoluciju kojom se dovodi u pitanje legitimitet gruzijskog predsjednika Mihaila Kavelašvilija, čiji mandat osporava opozicija te zemlje.
