Guverner Banke Engleske upozorio je prošle nedelje na „apokaliptično“ povećanje cijena hrane. Ipak, rat u Ukrajini, klimatske promene i inflacija već uzimaju danak širom svijeta
Apokalipsa je alarmantna ideja, koja se obično smatra da označi katastrofalno uništenje koje nagoveštava smak svijeta. Ali na izvornom grčkom, apokalipsis znači otkrovenje ili razotkrivanje. Jedna narodna definicija je „skinuti poklopac sa nečega“.
Taj poslednji podvig je upravo ono što je Endru Bejli, guverner Banke Engleske, postigao prošle nedjelje, vjerovatno nenamerno, kada je sugerisao da se Britanija suočava sa „apokaliptičnim“ nivoima inflacije cijena hrane. Ministri Torijevaca bili su ljuti zbog onoga što su videli kao implicitnu kritiku vladinog majstorskog ekonomskog upravljanja.
U stvari, Bejli je isto toliko govorio o drastičnom uticaju porasta cijena hrane i nestašice hrane zbog rata u Ukrajini na ljude u siromašnijim zemljama. „Postoji velika briga i za svijet u razvoju… Izvinite što sam na trenutak bio apokaliptični, ali to je velika briga“, rekao je on.
S obzirom da je većina političke i medijske pažnje bila usko fokusirana na novonastalu „krizu troškova života“ u Velikoj Britaniji, Bejlijevi komentari visokog profila bili su pravovrijemeni – i otkriće. Višemjesečna upozorenja o globalnom talasu gladi, koje je Ukrajina učinila hitnijim, uglavnom su ignorisana, ne samo od strane vlade Borisa Džonsona koja je smanjila pomoć.
Troškovi života su problem u Britaniji. Za agencije UN i humanitarne radnike širom svijeta, veća briga je cijena umiranja.
Ponovo alarmirajući prošle nedelje, Antonio Gutereš, generalni sekretar UN, rekao je da bi nestašice u Ukrajini mogle pomoći da „desetine miliona ljudi prebace u nesigurnost hrane“. Rezultat bi mogao biti „pothranjenost, masovna glad i glad u krizi koja bi mogla trajati godinama“ – i povećati šanse za globalnu recesiju.
Svijetski program za hranu procenjuje da se oko 49 miliona ljudi suočava sa vanrednim nivoom gladi. Oko 811 miliona odlazi na spavanje gladno svake noći. Broj ljudi na ivici gladi u afričkom regionu Sahela, na primjer, je najmanje 10 puta veći nego u periodu pre Covida 2019.
Štetan uticaj ruske invazije na dostupnost i cijenu osnovnih namirnica kao što su pšenica, kukuruz, ječam i suncokretovo ulje – Ukrajina i Rusija obično proizvode oko 30% svijetskog izvoza pšenice – bio je ogroman.
Proizvodnja pšenice u Ukrajini ove godine će verovatno biti smanjena za 35 odsto, a izvoz većine može biti nemoguć zbog ruske blokade Crnog mora. U martu su svijetske cijene roba, koje je zabeležila Organizacija UN za hranu i poljoprivredu, dostigle najviši nivo u istoriji. Ostaju na rekordnom nivou.
Rat u Rusiji je pojačao ili ubrzao već postojeće deficite hrane i inflatorne trendove koji proizilaze iz mnoštva povezanih faktora: negativnog ekonomskog uticaja pandemije; rezultirajući problemi u lancu snabdevanja, zapošljavanju i transportu; ekstremne vremenske i klimatske krize vezane za pad proizvodnje; rastući troškovi energije; i brojni drugi, tekući sukobi širom sveta.
Zemlje sa srednjim prihodima, kao što su Egipat i Brazil, su u izuzetno lošoj poziciji da se nose sa povećanom nesigurnošću hrane, rekli su međunarodni konsultanti za rizik Verisk Maplecroft u prošlonedeljnom izveštaju. Mnoge vlade su iscrpile svoje finansijske i materijalne rezerve u borbi protiv Covida i napravile velike dugove.
Sada je orman gol. „Za razliku od zemalja sa niskim prihodima, one su bile dovoljno bogate da ponude socijalnu zaštitu tokom pandemije, ali se sada bore da održe visoku socijalnu potrošnju koja je od vitalnog značaja za životni standard velikog dijela njihovog stanovništva“, navodi se u izveštaju.
Argentina, Tunis, Pakistan i Filipini, koji su veoma zavisni od uvoza hrane i energije, bili su među mnogim drugim zemljama srednjeg ili nižeg srednjeg dohotka koje se suočavaju sa povećanim rizikom od građanskih nemira do kraja 2022. godine, sugeriše se.
Kako se približava „apokalipsa” hrane, najsiromašniji narodi će patiti, kao i uvek, dok će najbogatiji biti izolovani, do određene tačke. Ali strahuje se da će se bol brzo pomeriti u globalnom lancu ishrane. Uz to će verovatno doći do porasta političkih turbulencija, humanitarnih kriza, nestabilnosti i geostrateških rivalstava širom gladnog sveta.
Politički preokret i pobuna
Oskudna hrana, u kombinaciji sa poskupljenjem, nestankom struje i nestašicom benzina, gasa za kuvanje i lekova, izazvali su političku krizu u Šri Lanki ovog proleća koja služi kao neugodan obrazac za zemlje koje se suočavaju sa sličnim problemima.
Višemjesečni protesti kulminirali su ostavkom premijera Mahinde Rajapakse, ali čak ni njegov skalp nije spriječio da nemiri prerastu u nasilje. Očajna, Šri Lanka je prošle nedelje dobila premosni zajam od Svijetske banke kako bi pomogla u plaćanju osnovnih uvoznih proizvoda. U četvrtak je prvi put u istoriji kasnila sa plaćanjem duga.
Dvocifrena inflacija zbog koje mnogi Pakistanci nisu mogli da priušte osnovne namirnice takođe je značajno doprinela.
Dugoročni faktori – represivno upravljanje, korupcija, nesposobnost, polarizacija – podstakli su nemire u obije zemlje. Ali strašna nestašica hrane i inflacija bili su katalizator koji je nepodnošljivo učinio nepodnošljivim. To je perspektiva sa kojom se sada suočavaju nesigurni i nepopularni režimi od Perua, Filipina i Kube do Libana i Tunisa.
Analitičari upoređuju ono što se danas dešava na Bliskom istoku sa pobunama arapskog proleća. Egipat, čija je vlada svrgnuta 2011. godine, najveći je svijetski uvoznik pšenice. Oko 70 miliona ljudi oslanja se na hleb koji subvencioniše država. Rusija i Ukrajina su prošle godine činile 80% uvoza žitarica u Egipat.
Današnje visoke cijene i manjak ponude, posebno ako se pogoršaju, mogli bi da učine režimu Abdel Fataha al-Sisija ono što su slične pritužbe učinile njegovom svrgnutom predsjedničkom prethodniku Hosniju Mubaraku.
Još jedna zemlja koju treba pažljivo pratiti je Iran. Nasilni protesti izbili su prošle nedelje u Huzestanu nakon što je vlada podigla cijenu hleba, jestivog ulja i mlečnih proizvoda. Situaciju Iranaca pogoršavaju stroge američke sankcije i tiranski, korumpirani svještenički režim. Ako životni standard nastavi da pada, moglo bi doći do eksplozije slične osujećenoj pobuni širom zemlje 2017-18.
Glad i glad
U mnogim djelovima svijeta, posebno u Africi, nesigurnost hrane je sve samo ne nova pojava. Glad je norma i rizik od gladi je stalno prisutan, često pogoršan sukobima i klimatskim promjenama. Ipak, situacija se, generalno gledano, pogoršava.
Ukupan broj ljudi koji se suočavaju sa akutnom nesigurnošću hrane i kojima je potrebna hitna pomoć u hrani skoro se udvostručio od 2016, prema Globalnoj mreži protiv prehrambenih kriza, zajedničkom projektu UN i EU. A obim izazova se širi, prošle godine za 40 miliona ljudi, ili 20%. Najnoviji izveštaj mreže naznačio je zemlje koje izazivaju posebnu zabrinutost: Etiopiju, Južni Sudan, južni Madagaskar i Jemen, gde se navodi da je 570.000 ljudi – 571% više nego prije šest godina – bilo u najtežoj ili „katastrofalnoj“ fazi nesigurnosti hrane, kojoj preti opasnost od kolaps sredstava za život, glad i smrt.
Gutereš, šef UN, upozorio je da rat Vladimira Putina ozbiljno utiče na napore u borbi protiv gladi u Africi. Imperativ je, rekao je on, da se „poljoprivredna proizvodnja Ukrajine i proizvodnja hrane i đubriva Rusije i Belorusije vrati na svijetska tržišta“. Kao što ruski državni mediji često primećuju, zapadne sankcije su doprinele globalnoj volatilnosti cijena.
UN pozivaju da se ponovo otvore blokirane ukrajinske luke na Crnom i Azovskom moru kako bi se nastavio izvoz žitarica, ne samo u afričke zemlje. Posebno je pogođen sušom pogođen region Sahela. „Apsolutna kriza se odvija pred našim očima“, rekao je direktor Svetskog programa za hranu Dejvid Bizli posle posjeta Beninu, Nigeru i Čadu. „Ponestaje nam novca, a ovim ljudima ponestaje nade.“
To je delimično zato što pomoć sada košta više. UN i međunarodne agencije su u obavezi da plate naduvane cijene, oko 30 odsto više od normi koje su bile pre Covid-a, kako bi obezbjedile vitalnu pomoć u hrani. I to je delimično zato što je hrana skuplja u odnosu na prihod. Prosječno domaćinstvo u Velikoj Britaniji troši 10% svog prihoda na hranu. U Keniji ili Pakistanu je preko 40%.
Konflikt i nestabilnost
Konflikt je najveći pokretač gladi, bilo da se radi o pljačkanju islamističkih džihadista u Maliju, Nigeriji i južnim Filipinima, grubom rivalstvu regionalnih sila u Jemenu i Libiji, ili o neoprostivom ratu punog obima, kao u Ukrajini.
UN procenjuju da 60% gladnih u svijetu živi u zonama sukoba. Ukrajina je ponovo pokazala kako rat, izazivajući nestašice osnovnih životnih namirnica i čineći normalan život nepodnošljivim, dovodi do internog raseljavanja, zavisnosti od pomoći, vanrednih situacija sa izbeglicama i masovne migracije.
Građanski rat u Siriji daje opominjući primjer – iako ima mnogo drugih. Relativno prosperitetna zemlja je više od decenije sukoba svedena na nešto što se približava teškom slučaju. Oko 12,4 miliona ljudi – 60% stanovništva – pati od nesigurnosti hrane, što je brojka koja se više nego udvostručila od 2019.
Katastrofalan rat izbora Etiopije u Tigreju, koji su izvršile invaziju vladinih trupa 2019. godine, još je jedan slučaj gladi nakon ludosti. UN su u januaru procijenile da 2 miliona ljudi pati od ekstremnog nedostatka hrane i da su zavisni od pomoći u provinciji koja je ranije bila uglavnom samodovoljna.
Nasuprot tome, Južni Sudan nikada nije bio u potpunosti u stanju da se prehrani od nezavisnosti 2011. Suparništva sa etničkim korjenima često su se kombinovala sa nadmetanjem za zemljište i resurse hrane sa katastrofalnim efektima. Šuštanje stoke je ključni izvor nasilja, dok je suša još jedan veliki faktor.
U centru pažnje – retko je to slučaj sa Južnim Sudanom – a rat je navodno gotov, njegovo bogatstvo se ne mora nužno poboljšati. Čini se da se stanje mnogih Avganistanaca pogoršalo nakon što je prošle godine završena 20-godišnja okupacija od strane američkih i NATO snaga i talibani su preuzeli kontrolu.
Milijarde dolara pomoći u zemlji od 2001. sada se ne računaju ništa. Save the Children je ovog mjeseca saopštio da je 9,6 miliona avganistanske dece gladno zbog sve većih ekonomskih problema, Ukrajine i tekuće suše. Ovo je najgora kriza gladi u zemlji do sada, saopštila je dobrotvorna organizacija.
Klimatska kriza i glad
Više nije kontroverzno tvrditi da su uništeni usevi, izgubljena sredstva za život i osiromašene zajednice – ključni mikro-sastojci hitnih slučajeva masovne gladi – blisko povezani i pogođeni klimatskim promjenama i ekstremnim vremenskim prilikama. Ali još uvek je teško pronaći usklađenu, efikasnu međunarodnu akciju ili pritisak javnosti da se promeni dinamika.
Zemlje Roga Afrike, kao što je Somalija, na primjer, doživljavaju najgoru sušu u poslednjih 40 godina usred neviđeno visokih temperatura. Kako je nedavno objavio časopis Foreign Polici, kada su kiše ipak došle, bile su ekstremne i kratkotrajne, izazivajući poplave i razmnožavanje jata skakavaca.
Tvrdi se da je od prošle godine u južnoj Etiopiji i polusušnim delovima Kenije stradalo oko 3 miliona stoke. Ukazujući na klimatske promjene, UN kažu da bi 20 miliona ljudi širom regiona moglo da gladuje ove godine. Njihovu nevolju je takođe pogoršala Ukrajina.
Ali kada je dobrotvorna organizacija Hrišćanska pomoć naručila ankete u regionu Roga Afrike kako bi saznala šta britanska javnost misli da treba da se uradi, samo 23% ispitanih je bilo svesno da postoji problem. Nasuprot tome, 91% je bilo svjesno Putinovog rata.
Indija je nedavno pokazala nedostatak zajedničkog međunarodnog razmišljanja o klimi, gladi i ratu. Rekordni toplotni talas na severozapadu Indije oštetio je ovogodišnje useve. To je navelo vladu da ovog mjeseca obustavi izvoz pšenice. Globalna tržišta su se oslanjala na Indiju, drugog po veličini svijetskog proizvođača, da bi nadoknadila nedostatak Ukrajine. Umesto da pomogne, vlada Narendre Modija učinila je suprotno.
Vlade i analitičari naširoko prepoznaju kritične veze između dvije krize klime i gladi, ali delovanje u cilju ostvarivanja stvarnih promjena pokazuje se težim, kao što sugerišu manje nego sjajni rezultati prošlogodišnjeg samita Cop26 u Glazgovu.
U međuvremenu, Svijetska banka baca novac na problem – prema poslednjim podacima, 30 milijardi dolara za pomoć zemljama sa niskim prihodima upletenim u klimatske i prehrambene krize.
Hrana i politika
Kada se piše istorija ukrajinskog rata, bezobzirna akcija Rusije u naoružavanju hrane i namernom ometanju globalnog snabdevanja, čime rizikuje živote bezbrojnih miliona, može se smatrati većim zločinom od čak i ničim izazvanog napada na svog susjeda.
Uloga Rusije kao ključnog izvoznika žitarica i energije će verovatno nadživeti sadašnji režim u Moskvi. Ali njegov globalni položaj i uticaj su smanjeni, verovatno trajno.
To je uglavnom zbog Putinovog ličnog neuspeha da prepozna ili prihvati da je era sovjetske izuzetnosti završena – i da Rusija, kao i druge zemlje, naseljava novopovezani, međuzavisni, međusobno odgovorni svijet pravila, prava i zakona.
Glasanje u Generalnoj skupštini UN u martu, kojim se velikom većinom osuđuje kao ilegalna ruska invazija na Ukrajinu, okupilo je mnoge zemlje u razvoju koje su nekada bile prijateljske Moskve, šokirane Putinovim zanemarivanjem nacionalnog suvereniteta i granica – i njegovom očiglednom ravnodušnošću prema blagostanju siromašnijih nacija koje zavise od hrane i uvoz goriva. Bio je to prelomni trenutak.
Odbijanje Kine da osudi invaziju i njen neuspeh da pokaže međunarodno liderstvo u rešavanju nastale globalne krize gladi i snabdevanja, takođe može značajno da naruši njenu reputaciju, a time i njene nade u hegemoniju. Kontrast koji predstavljaju SAD je upečatljiv.
Obraćajući se UN prošle nedelje, Antoni Blinken, američki državni sekretar, rekao je da se svijet suočava sa „najvećom globalnom krizom bezbjednosti hrane našeg vremena”. Blinken je najavio dodatnih 215 miliona dolara globalne hitne pomoći u hrani pored 2,3 milijarde dolara koje su SAD već donirale od početka invazije na Ukrajinu 24. februara
Ako se nadolazeća globalna „apokalipsa“ koju je parlamentu otkrio Endrju Bejli zaista materijalizuje ove zime, to će biti za SAD, UK, njihove saveznike i veoma oštećeni sistem UN, a ne za Kinu, samoproglašenu supersilu 21. veka, da svijet mora tražiti zemaljsko spasenje. Izazov koji je pred nama je zaista biblijski.
izvor GUARDIAN
