Kada su pronašli tijela ruskih vojnika na jednom napuštenom položaju, nešto je izgledalo čudno.
“Bila su trojica ili četvorica njihovih mrtvih. Dvojica su ležala jedan na drugom, što nas je navelo na sumnju, jer da je bilo eksplozije, bili bi odbačeni u različitim smjerovima”, rekao je Volodimir, 47-godišnji stručnjak za mine. On radi vjerovatno najopasniji posao u Ukrajini – čišćenje nagaznih mina na frontu, piše Rojters.
“Dobro smo postupili što ih nismo dirali, jer kad smo tamo došli sa ‘mačićem’, vidjeli smo da je ispod njih bila PM mina”, rekao je.
Mače je sklopiva čelična kuka koju demineri koriste za uklanjanje skrivenih eksplozivnih naprava. Nadimak je dobila po sklopivim hvataljkama koje izlaze kao kandže mačke. PM je protivpješadijska mina iz sovjetskog doba.
“Eksplodirala je i obojicu raznijela, ali mi smo ostali živi, hvala bogu.”
Ruske trupe su minirale stotine kilometara terena duž fronta. Ukrajinski zapovjednici kažu da je ta taktika glavni razlog zašto je njihova dugo očekivana ljetnja kontraofanziva usporena.
Za čistače mina poput Volodimira svaki dan donosi smrtonosni rizik, dok pokušavaju da učine teren bezbjednim, prvo za napredovanje njihovih saboraca, a na kraju za civile da se vrate kući.
“Gubimo jednog deminera svakog dana, ili ranjenog ili mrtvog. To je opasan posao. I bez obzira na to da li napreduje cijela brigada ili oko 12 momaka kreće u misiju, uvijek prvi idu čistači mina. Vrlo je opasno”, rekao je reporteru Rojtersa.
“Rusi miniraju sve. Otvorena vrata, kutije i sanduke, čak i igračke. Čak i svoje sopstvene mrtve. Oni znaju da naše grupe za medicinsku evakuaciju prevoze ranjene i mrtve, ispod kojih potom pronalaze ove eksplozive. I to je vrlo opasno za nas.”
Nagazne mine su nanijele ogroman danak u prvim mjesecima kontraofanzive koja je pokrenuta u junu, rekao je Oleksandr, anesteziolog u 128. brigadi koji vida rane na ratištu u poljskoj bolnici na prvoj liniji fronta.
Otkako su mine primorale zapovjednike da uspore napredovanje, broj ranjenih koji stižu u njegovu bolnicu značajno je opao. Ali demineri i dalje ginu.
“U ovom pravcu teren je jako miniran i zato se savladava tako sporo. Imali smo slučajeve kada je dovedeno pet ili šest ranjenih ljudi, a većina od njih su bili demineri. Dakle, to je tako gusto minirano područje, da i samo jedan korak van već očišćenog puta može završiti fatalno”, ispričao je za Rojters.
Ukrajinske fabrike su se pripremile da proizvode opremu koja će pomoći u očuvanju bezbjednosti deminera. Pored “mačića”, Volodimirova jedinica je dobila i “pauk čizme”, koje imaju četiri metalne noge, tako da svaka eksplozija koju aktiviraju neće biti direktno ispod tijela čistača mina. One sprečavaju ili svode na minimum povrede stopala i nogu.
Njih proizvodi Ihor Jefimenko u fabrici u Harkovu, prema modifikovanom kanadskom prototipu. Jefimenko je rekao Rojtersu da je ideju predstavio hitnoj službi nakon što je jedan njegov rođak izgubio prst u eksploziji leptir mine.
Oleksandr, bolničar koji liječi deminere na frontu, zna da opasnost neće brzo nestati.
“Definitivno nema dovoljno deminera, i s obzirom na intenzitet miniranja, čak i nakon rata, to će biti jedno od glavnih zanimanja”, kazao je.
“Voljeli bismo da se jednog dana probudimo kao da je sve bilo noćna mora, loš san i da to samo otresemo, speremo hladnom vodom i da sve ostane negdje iza nas. Ali ovo je realnost.”
