U 27 članica Evropske unije, 373 miliona građana sa pravom glasa izaći će na izbore od danas, 6. juna do nedjelje 9. juna kako bi izabrali novi saziv Evropskog parlamenta. Izabranih 720 poslanika će imati važnu ulogu u upravljanju Evropskom unijom, radeći na zakonima počev od ciljeva za ograničavanje emisija štetnih gasova do bankarskih pravila.
Prvi i najvažniji zadatak novog Parlamenta će biti da odobri 27 ljudi koji će upravljati EU u narednih pet godina. To znači da će dati ili uskratiti zeleno svijetlo za predsjednika Evropske komisije – što je funkcija koju sada obavlja Ursula fon der Lajen, koja želi drugi mandat – i njen tim komesara. Političko nadmetanje i spekulacije o najvišim pozicijama već mjesecima traju iza kulisa, posebno jer se očekuje da porast krajnje desnice promijeni tradicionalnu dinamiku moći, ističe portal „Politiko“.
Pomjeranje udesno takođe znači da bi u narednih pet godina moglo doći do udaljavanja od ekoloških prioriteta EU ka većoj podršci za proizvodnju, bezbjednost i poljoprivredu i oštriji stav prema migraciji.
Mada je riječ o jedinstvenim izborima jer će glasači širom kontinenta kolektivno izabrati poslanike Evropskog parlamenta (MEP), oni se organizuju na nacionalnom nivou u državama članicama, a pravila koja ih regulišu su specifična. Naime, što je zemlja veća ona dobija više poslaničkih mjesta u EP. Tako na primjer njemački poslanici dobijaju 96 mjesta, francuski 81, dok manje zemlje poput Malte, Kipra i Luksemburga dobijaju po šest mjesta.
Niz studija i velika stopa apstinencije na prethodnim izborima pokazuju da većinu građana EU ne zanima i ne razumije glasanje za EP usljed ćega oni glasaju na osnovu unutrašnjih nacionalnih pitanja umjesto politika Brisela
Međutim, „Politiko“ ističe da je sasvim sigurno da kada birači EU budu glasali u narednih tri dana, rijetki su oni koji će prilikom zaokruživanja na listiću misliti na Evropu. Niz studija i velika stopa apstinencije na prethodnim izborima pokazuju da većinu građana bloka niti zanima niti razumije glasanje za EP. Zbog toga, oni imaju tendenciju da glasaju na osnovu unutrašnjih nacionalnih pitanja umjesto politika Brisela, navodi portal.
U državama poput Francuske, Njemačke, Španije izbori će služiti kao de fakto referendum o strankama na vlasti. U drugim, poput Bugarske i Malte, glasači će se više voditi stavovima prema nacionalnim političarima a ne osobama poput šefice EK Ursule fon der Lajen, koja možda jeste krupan igrač u Briselu, ali o kojoj prosječni birač rijetko razmišlja.
Čak i na Baltiku, gdje prijetnja koju predstavlja Rusija može imati veliki uticaj na ishod glasanja, na odbranu i bezbjednost se gleda kroz prizmu lokalnih dešavanja. Na tamošnje birače utiču bojazni zbog invazije na njihovu zemlju, a ne geopolitika EU.
Birači glasaju za neku od nacionalnih partija koja u EP (uglavnom) sjedi u međunarodnoj grupaciji iste političke orijentacije. Trenutno postoji sedam grupacija: Ljevica, Zeleni, Socijalisti i Demokrate, Obnovimo Evropu, Evropska narodna stranka (EPP), Evropski konzervativci i reformisti (ECR) i grupacija Identitet i demokratija (ID). Na primjer, poslanici Renesansne partije francuskog predsjednika Emanuela Makrona sjede u međunarodnoj grupaciji Obnovimo Evropu sa drugim liberalima iz zemalja poput Danske i Češke.
Pobjednik izbora je grupacija koja ima najviše mjesta nakon glasanja, a to je važno jer su lideri EU – poput njemačkog kancelara Olafa Šolca ili francuskog predsjednika Emanuela Makrona – prema ugovorima EU u obavezi da uzmu u obzir rezultate izbora kada budu predlagali osobu koja će obavljati najmoćniju funkciju u Evropi: predsjednika Evropske komisije.
Ukratko, politička grupacija koja pobijedi na izborima i bude imala najveći broj evroposlanika ne samo da će imati veću moć od ostalih da utiče na zakone koji se usvajaju u parlamentu već će tokom haotičnih nekoliko nedjelja poslije izbora, imati snažan argument da polaže pravo da najveću funkciju u Evropi obavlja jedan od njenih političara.
Ukoliko Parlament odbaci prvi izbor, Evropski savjet ima mjesec dana da predloži drugu osobu, mada se to do sada nikada nije dogodilo i izazvalo bi političku krizu bez presedana u EU.
Fon der Lajenova želi još jedan mandat kao šefica Evropske komisije i njena grupacija desnog centra EPP je na putu da osvoji najviše glasova, ali joj je i dalje formalno potrebna podrška evropskih lidera nakon čega je očekuje napeta trka kako bi obezbijedila 361 glas potreban za izbor u Parlamentu.
Ona je, kako piše „Politiko“, svjesna da neće lako obezbijediti potrebnu većinu sa lijevim centrom i liberalnim poslanicima i stoga je ostavila otvorena vrata za saradnju sa desničarskim Evropskim konzervativcima i reformistima (ECR) u „zavisnosti od toga kakav će biti sastav Parlamenta“.
Nakon izbora, novi Evropski parlament mora takođe da odobri ili odbije nominovane za 26 komesara, koji će voditi EU narednih pet godina. Komesari nadgledaju ključne oblasti politike EU: globalne trgovinske sporazume, subvencije za poljoprivredu, antimonopolske kazne protiv američkih tehnoloških giganata kao što su „Gugl“ i „Epl“, kao i potencijalno proširenje bloka kako bi uključio Ukrajinu.
Svaka od članica EU dobija mjesto komesara u političkoj podjeli poslova nakon izbora, ali vodi se borba do posljednjeg daha da se odredi ko će šta dobiti. Trgovina i konkurencija su prestižni portfelji sa stvarnom moći za razliku od resora za sport, obrazovanje i višejezičnost.
Više članica je pokazalo je interesovanje za taj portfelj proširenja i susjedske politike, uključujući Austriju, Švedsku i Grčku, ali i Mađarska želi da ga zadrži. Riječ je o portfelju koji uključuje jačanje odnosa sa susjedima EU, pružanje kredibilne perspektive članstva i podsticanje reformi u devet kandidata za članstvo u bloku.
Prošli put, šefica EK je zatražila od svake zemlje da predloži dva kandidata – jednog muškarca i jednu ženu. Ako dobije drugi mandat, vjerovatno će ponoviti proces.
Parlament uvijek voli da odbije neke kandidate kako bi demonstrirao svoju moć. Nakon prošlih izbora 2019. godine, prvi francuski, mađarski i rumunski kandidati za komesare nijesu dobili podršku, podsjeća „Politiko“.
Mada je teško uraditi pouzdano istraživanje za cijeli kontinent, dosadašnje ankete ukazuju da će Evropski parlament skrenuti udesno – ali da će na kraju aktuelna koalicija centrističkih partija zadržati svoju većinu.
Prema nekim procjenama, radikalno desničarske stranke na putu su da osvoje najviše glasova u devet zemalja, uključujući Austriju, Francusku, Holandiju i Belgiju, a da u još devet zemalja, uključujući Španiju, Portugal, Švedsku i možda Njemačku budu na drugom ili trećem mjestu. Ankete predviđaju da će krajnje desničarska grupacija Identitet i demokratija (ID), koja trenutno uključuje francusko Nacionalno okupljanje (RN), austrijsku Slobodarsku partiju i italijansku Ligu, napredovati sa 59 na oko 67 poslanika. Njemačka AfD – nedavno izbačena – bi prema istraživanjima mogla osvojiti 17 mjesta, prenosi britanski „Gardijan“.
Međutim, predviđa se da će EPP desnog centra ostati najveća grupacija, sa oko 175 mjesta, dok će Socijalisti i demokrate lijevog centra ponovo završiti na drugom mjestu, možda izgubivši nekoliko poslanika za ukupno oko 145 mjesta.
Najveći gubici se prognoziraju za centrističku grupaciju Obnovimo Evropu, koja uključuje Renesansnu stranku Emanuela Makrona, sa padom sa 102 mjesta na oko 80 – možda čak i manje od desničarskog ID – dok se Zelenima predviđa gubitak do trećine poslaničkih mjesta.
Teško je procijeniti kako će se to odraziti u praksi jer će mnogo toga zavisti od poslanika koji trenutno ne pripadaju nijednoj grupaciji, među kojima su i poslanici iz partije Fides mađarskog premijera Viktora Orbana, navodi britanski list. Takođe se očekuje i velika reorganizacija desničarskih grupacija nakon izbora.
Ono što se na osnovu dosadašnjih istraživanja sa sigurnošću može reći jeste da centar gravitacije novog Evropskog parlamenta više neće počivati na liberalima kao što je to bio slučaj od 2019. već na Evropskoj narodnoj partiji.
