Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Crne Gore odbilo je zahtjev za međunarodnu zaštitu državljaninu Ruske Federacije, koji se izjasnio kao LGBTIQ i HIV pozitivna osoba.
Podnosilac zahtjeva, čiji je identitet poznat redakciji, u Crnoj Gori je od februara 2022. godine, gdje je sklopio i istopolno partnerstvo. Sklapanje istopolnog partnerstva, pored ostalog, naveo je i kao jedan od razloga zbog kojeg je sa partnerom i stigao u Crnu Goru.
“Prije svega, napustio sam Rusiju radi sklapanja braka sa sadašnjim suprugom, koji je državljanin takođe Ruske Federacije, a živi u Njemačkoj više od deset godina. Ja sam LGBTIQ osoba i tako se osjećam od svoje 16. godine. O tome je samo brat znao. Prvobitno smo imali plan da zaključimo brak u Njemačkoj, ali je tamo došlo do izmjena u smislu potrebne dokumentacije, jer su meni odbili zahtjev za vizu, a suprug je imao problem sa kompletiranjem dokumentacije, tako da smo odlučili da sklopimo brak u Crnoj Gori”, naveo je on u zahtjevu MUP-u Crne Gore od 9. januara 2023. godine.
Kako je dodao, partner i on kratko su boravili u Srbiji, da je to za njih bio samo tranzit, a da su potom u Crnu Goru, u februaru 2022, ušli legalno i da su tu boravili turistički. Istopolno partnerstvo sklopili su mjesec kasnije.
Podnosilac zahtjeva naveo je i da je u septembru 2022. Rusija donijela zakon “koji se odnosi na zabranu propagiranja LGBTIQ”.
U Rusiji je “LGBT propaganda među maloljetnicima” zabranjena od 2013, a 2022. godine “gej propaganda” zabranjena je za sve uzraste…
BBC na ruskom objavio je u novembru 2023, da “broj administrativnih slučajeva u vezi sa ‘gej propagandom’ u Rusiji raste, a zajedno sa tim se pojačava retorika prijetnje koju vlast upućuje, što direktno govori o namjeri da se LGBT ljudima oduzme dio građanskih prava”.
Takođe, Vrhovni sud je 30. novembra 2023. proglasio LGBT pokret za “ekstremističku organizaciju” i zabranio njegovo djelovanje u Rusiji.
Podnosilac zahtjeva za azil, naveo je i da je zahtjev MUP-u Crne Gore predao jer mu je potrebna medicinska pomoć, “u generalnom smislu, opšta zdravstvena zaštita”.
“Ja sam HIV pozitivna osoba od 2014. godine, te mi shodno tome treba poseban medicinski tretman, svakodnevno uzimam terapiju i analize radim svaka dva, tri mjeseca. Pokušaću da nabavim medicinsku dokumentaciju koja ovo potvrđuje”, navodi u zahtjevu i dodaje da je terapiju ranije uspijevao da nabavi preko prijatelja iz Rusije, ali da to više ne može, jer je za dobijanje terapije trebalo da bude fizički prisutan u zemlji.
“Vjerovatno ne bih predavao zahtjev za azil da sam nastavio da primam terapiju od kojih prijatelja iz Rusije”, navodi.
U zahtjevu dodaje i da bi, vjerovatno, po povratku u Rusiju bio uhapšen već na aerodromu i upućen na front. Pojašnjava da je zbog bolesti oslobođen redovnog služenja vojske, ali i da je raspoređen u rezervni sastav.
MUP je taj zahtjev odbio, uz obrazloženje da podnosilac ne ispunjava uslove iz člana 3 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca za odobravanje azila u Crnoj Gori.
Prema tom članu, “azil se odobrava strancu koji traži međunarodnu zaštitu, koji se nalazi van zemlje porijekla, a osnovano strahuje od progona zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja, zbog čega ne može ili ne želi da prihvati zaštitu te zemlje”.
“Uzimajući u obzir navode imenovanog tokom podnošenja zahtjeva… i izjave date tokom saslušanja, ovaj organ je ocijenio da problemi sa kojima se suočava podnosilac zahtjeva ne predstavljaju opravdane razloge koji ukazuju da bi povratkom u zemlju porijekla bio izložen nepravdi zbog koje bi bila neophodna zaštita u smislu odredbi Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca”, stoji, pored ostalog, u rješenju MUP-a.
Dodaju i da je utvrđeno i da nisu zadovoljeni “bitni uslovi utvrđeni Direktivom o kvalifikaciji za odobravanje međunarodne zaštite, odnosno Zakona”.
“Izjavi imenovanog nedostaje element stvarne opasnosti, s obzirom na činjenicu da prisustvo straha kod imenovanog nije opravdano, što je postupajući organ utvrdio cijeneći interni kredibilitet, odnosno iznijeti nivo detalja i stepen do kojeg je podnosilac zahtjeva bio generalno dosljedan”, navodi se u rješenju MUP-a.
Dodaje se nekoliko primjera iz izjave o materijalnim činjenicama podnosioca, zbog kojih MUP, kako navode, cijeni da ona nije kredibilna.
Pored ostalog, navode da nije zahtjev podnio odmah po dolasku u Crnu Goru, te da je azil mogao da zatraži i u Srbiji, gdje je boravio po napuštanju Rusije. Pojašnjavaju da Srbija ima status sigurne zemlje i da imao dovoljno vremena da zahtjev za azil podnese i tamo.
U Srbiji nisu dozvoljena istopolna partnerstva i sklapanje istopolnog braka.
U rješenju kojim odbija njegov zahtjev, iz MUP-a navode da bi on, da je kod njega zaista postojao opravdani strah od progona u državi porijekla, zahtjev za azil podnio prilikom ulaska u Crnu Goru, u februaru 2022. godine.
MUP je, dodaju, utvrdio i da je podnosilac zahtjeva za azil od trenutka kad je prvi put ušao u Crnu Goru, do dana kad je podnio zahtjev, više puta ulazio i izlazio iz zemlje i da to upućuje na zaključak da nije imao namjeru da podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu, da je koristio mogućnost boravka u skladu sa Sporazumom vlada Crne Gore i Ruske Federacije o uslovima uzajamnih putovanja, “što implicira da strah od progona u državi porijekla nije opravdan”.
MUP je, kako stoji u rješenju, cijenio i “osnovanost straha imenovanog od budućeg progona zbog najavljenog neprijateljstva vlade Ruske Federacije prema homoseksualnosti”. Primjećuju da je podnosilac zahtjeva je imao jedan susret sa organima vlasti, kad je prijavljivao saradnicu s posla.
“Iako je vlada izrazila svoje neodobravanje homoseksualnosti i iznijela oštru antihomoseksualnu retoriku, ‘progon je ekstremni koncept’, koji obično zahtijeva nanošenje ili prijetnje smrću, mučenje ili povredu nečije ličnosti ili slobode… i utvrdio da ne postoji utemeljen strah da će imenovani biti podvrgnut tako ozbiljnom maltretiranju. Dakle, uznemiravanje od strane lokalnog stanovništva ove vrste, kao i radnje privatnih lica ne mogu se pripisati vladi…”, stoji u rješenju MUP-a Crne Gore.
U odnosu na izražen strah da bi povratkom u Rusiju bio upućen na front, MUP se pozvao na priručnik Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice, prema kojem “strah od krivičnog gonjenja i kažnjavanja za dezerterstvo ili odbijanje služenja vojnog roka sam po sebi ne predstavlja opravdan strah od progona u smislu Konvencije o statusu izbjeglica”…
U dijelu izjave o njegovom HIV statusu, MUP u rješenju navodi da se liječenje i prevencija HIV/AIDS-a u Rusiji finansira iz državnog i regionalnog budžeta, kao i od lokalnih i međunarodnih donatora.
“Ovaj organ cijeni da je bezbjedonosna situacija u Ruskoj Federaciji takve prirode da ne stavlja sve koji su prisutni na njenoj teritoriji u stvarni rizik od postupanja suprotno članu 3 Evropske konvencije i da je stoga utvrđeno da lična situacija podnosioca zahtjeva nije takva da bi njegov povratak u zemlju porijekla bio u suprotnosti sa navedenom odredbom Evropske konvencije”, stoji u rješenju MUP-a.
